Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. lipnja 2017.

 

Posjetili smo Anu i Ivčina Burića

19. listopada 2008.
U Dužici, kod Siska žive Garevljani Ana i Ivčin Burić sa sinovima

U selu Dužici, u općini Lekenik (Hrvatska) na magistralnom putu Velika Gorica – Sisak, desetak kilometara od Siska, živi Ivčin Perende Burića, žena mu Ana, rođena Perić sa dva sina Perom i Mićom. Nedavno smo ih posjetili i s njima popričali kao u davna lijepa garevačka vremena. Ivčin je nedavno napunio osamdesetu što me se baš ne vidi ni na glavi ni na licu, dok Ana nije baš najbolja u hodu. Sinovi su zadovoljni s onim što imaju i kako žive.

Buric_Ivcin_Ana

Razgovarali smo na dugo i široko o prohujalim vremenima, posebno o stradanju hrvatskih vojnika u svibnju 1945. koji su bili zatvoreni u njihovoj štali. Iako je Ivčin tada imao nepunih sedamnaest godina, ne sjeća se svih pojedinosti toga zločina. Tih su dani, dok su osuđenike vodili u smrt, Perendini morali svaki dan u tri popodne napustiti kući i konak si potražiti na drugom mjestu i to je trajalo sve do onoga dana dok štala nije bila ispražnjena. Sa suzom u očima Ivčin se prisjećao svoje braće Stipe, Ante (Tule), Nikole (Juge), Mate i Pere koji su već prešli u vječnost. Trojici od njih nije mogao biti ni na sahrani, a za Stipu se ne zna i ni gdje mu je grob. Poginuo je u jednoj šumi kod Hrvatske Dubice u srpnju 1943. i tu je i sahranjen. Za brata Antu (Tulu) veli da se nije predao s ostalim Garevačkim braniteljima u svibnju 1945., već je došao nešto kasnije u partizanski stožer u Garevac gdje ga je prihvatio jedan Garevački partizan, a potom odveo u štalu. Ubijen je na Bosni, gdje je njegovo mrtvo tijelo prepoznao brat Perica (Erlić) i sklonio ga u jednu uvalu. Sahranjen je u rujna 1945. god. na garevačkom groblju.

Ivčin je imao kazan za pečenje rakije, pa je preko 20 godina seljanima pek'o rakiju ne samo u Garevcu, već i u susjednim selima. Na pitanje što mu se iz tih godina najviše usjeklo u sjećanje nije želio izravno odgovoriti. Rekao nam je samo da ga je u Donjim Kladarima poprilično naljutio jedan mještanin kome je pek'o rakiju. Za ogrev mu je donio drva zelenoga bagrema, a potom nestao. Ivčina se poprilično namučilo dok drva nisu otpočela gorjeti!