Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. srpnja 2017.

 

Život ispunjen priznanjima, nevoljama i stradanjima

27. svibnja 2013.
uz 25. obljetnicu smrti župnika msgr. Josipa Konopke

Vrhbosanski svećenik i sin raseljavane Posavine msgr. Josip Konopka ugledao je svjetlo dana 20. studnoga 1919. u Bijeljini. Cijelo njegovo svećeničko služenje bilo je u duhu riječi 69. Psalma: „Izjeda me revnost za dom tvoj!“ (Ps 69,10). Za njega se uistinu može reći da je sagorijevao ko svijeća na oltaru služeći Bogu i bližnjemu. Kako je živio tako je umro, a umro je na oltaru pri završetku sv. Mise, u petak 27. svibnja 1988.

konopka

Pučku školu i četiri niža razreda realne gimnazije završio je u Bijeljini, a potom odlazi u travničku gimnaziju gdje je god. 1940. položio ispit zrelosti. Bogoslovne nauke je učio u Sarajevu, gdje ga je nadbiskup Ivan Šarić na Petrovo 1944. god. zaredio za svećenika. Mladu misu slavio je u Bijeljini, a potom tu preuzima službu kapelana do 7. svibnja 1945. god. kada ga je novonastala narodna vlast dala uhvatiti i baciti u zatvor. Cijelu godinu je provodio u zatvorima u Josipovcu, Valpovu, Krndiji, Pisanici, Našicama i Staroj Gradiški ne zdvajajući nego se u potpunosti predajući Božjoj volji. Tu je u svojim mogućnostima pastorizirao logoraše. Od 7. svibnja 1946. do 10. rujna 1947. obavljao je službu kapelana u Tesliću, a ujedno je bio upravitelj župe Bežlja. Od 20.9.1947. do 20.3.1948. bio je župniku u Uzdolu, a onda je ponovno morao u zatvor. Po izlasku iz zatvora imenovan je privremenim upraviteljem župe u Bijeljini.

Od 27.3.1951. do 1.9.1963. bio je župnik u Gradačcu. Župi je tada pripadalo i selo Čardak koje je 7.6.1963. god.  postalo samostalna župa. To je nateže razdoblje svećeničkog služenja msgr. Konopke. Područje župe je bilo prostrano, ceste slabe, a motornih vozila još nije bilo. Na starom biciklu marljivo je obilazio župljane, i u tadašnjim teškim materijalnim i političkim prilikama hrabrio ih je i ulijevao im nadu u bolju budućnost. Od 1.9.1963. do 8.11.1980. župnikovao je u Lukavcu gdje je ujedno bio i dekan do god. 1972. Početkom studenoga 1980. imenovan je župnikom župe Sv. Josipa u Zenici gdje ostaje do smrti.

God. 1984. odlikovan je čašću papinskog kapelana sa naslovom monsinjora. Bio je i konzultor – župnik pri ordinarijatu Vrhbosanskom.

Život mu je bio bogat raznim službama, častima i priznanjima, ali i nevoljama i patnjama. Gospodin mu je darovao dobro i skromno srce; bio je poslušan svojim pretpostavljenima i savjestan u vršenju svojih dužnosti. U svemu je bio skroman, jednostavan i s malim zadovoljan. Veliku je brigu posvećivao svećeničkim i redovničkim zvanjima. Volio je sirotinju. Nikada se nije tužio, a i razne titule i časti nisu ga izbacile iz skromne svećeničke kolotečine.