Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. listopada 2017.

 

Bio je vjerni sin Crkve

7. studenoga 2016.
S postovanjem se danas spominjemo 30. obljetnice preminuca prec. Mije Thona, prvog garevackog zupnika, graditelja garevacke crkve i zupne kuce.

Thon-redjenjeDanas se s dužnim poštovanjem spominjemo preč. Mije Thona, prvog garevačkog župnika, graditelja garevačke crkve i župne kuće. U petak, 7. studenog 1986. godine otišao je tiho i nečujno, onako kako je i živio, u susret nebeskom Ocu, kojemu je cijeli svoj život bio djetinje odan. Osjećam se dužnim, da se povodom obljetnice smrti preč. Mije osvrnem na njegov lik i djelovanje. I što vrijeme više odmiče i udaljava nas od dana njegova odlaska u vječnost, time sam sve više svjestan veličine toga Kristova sljedbenika. Preč. Mijo nije bio čovjek posebne riječitosti ili velikih i pompoznih nastupa. Bio je iskren, skroman, srdačan u razgovoru, uvijek spreman pomoći, princijepijelan i odlučan kada je u pitanju bila Božja stvar i spas neumrlih duša. Jednom riječju: bio je i ostao vjerni sind Crkve. Preč. Mijo je najduže vrijeme svoga pastoralnog djelovanja proveo u Modriči i Garevcu; punih 21 godinu. Došavši u Modriču 1957. na ranoj je Misi bilo jedva 30 osoba, a na pučkoj 35. Bio je poput stražara na mrtvoj straži, ali svećenički optimizam i ljubav prema neumrlim dušama su ga nosili dalje. Upravo takvo kalvarijsko stanje ga je krijepilo i uzdizalo. Sa Sv. Pavlom bi znao reći: Sve mogu u onome koji me jača!

Bio je uvijek na usluzi malome čovjeku. Utorkom i petkom, kada su ljudi iz okolnih sela dolazili na modričku pijacu, navraćali su se rado u župni ured, svome „paroku Miji" na čašicu razgovora, ili su ga molili da im napiše ili adresira pismo, ili ispuni poštansku uplatnicu. Za svakoga je imao vremena i lijepu riječ. Zanimao se za svakodnevni život svojih župljane, za njihove radosti i žalosti.

U dugogodišnjoj pastoralnoj službi u modričkoj župi posebno je vjernicima stavljao na srce čašćenje prečiste Gospe i božankog Srca Isusova! Poticao ih je na pobožnost prvih petaka i subota, na molenje sv. Krunice. Godinama je organizirao tzv. „živu krunicu" gdje se po pet obitelji mjesečno obvezalo moliti po jedan desetak krunice. Čvrsto sam uvjeren da je to urodilo brojnim duhovnim zvanjima u modričkom kraju. Skoro dvadesetak svećenika i redovnica modričke i garevačke župe mu danas duguju zahvalni za svećeničko i redovničko zvanje. A Mijo je znao oduševiti mlade ljude za redovnički i svećenički stalež. Svećeničke i redovničke pripravnike je pratio svojom molitvom, hrabrio ih i materijano potpomagao, oblazio ih u sjemeništima i samostanima, pozivao k sebi; jednostavno rečeno: okupljao ih ko što kvočka okuplja piliće.

Thon_bogoslovi

Zahvalan sam mu za primjer njegova vjerničkog i svećeničkog svjedočenje. Udijelio mu dobri Bog vječno blaženstvo, a sarajevska gruda, gdje njegovi zemni ostaci, iščekuju slavno uskrsnuće, bila mu laka.

Thon_Mijo