Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  30. travnja 2017.

 

Župa Bosanski Brod danas

12. prosinca 2008.
Pripremio: Anto Burić, svećenik

Tomic_FranjoPreč. Franjo Tomić, župnik i dekan

Rimokatolički župni ured Sv. Ilije

Ulica sv. Save 86. – p.p. 47

74450 Bosanski Brod BiH

Tel. 00 387 (0)53 - 611 661

Fax: 00 387 (0)53 – 620 790

 

 

Na upit župnicima i obrazloženje da želimo utvrditi kolikogod je moguće točnije stanje na terenu četiriju bosanskoposavskih dekanata za našu rubriku «Župa danas» javio se župnik iz Bosanskog Broda prečasni Franjo Tomić i izrazio spremnost da se sastanemo i porazgovaramo o tome. Otišao sam u Bosanski Brod i zatekao župnika koji se prije par dana vratio s operacije. Počinjemo razgovor. Na zamolbu da ukratko ocrta «osobnu kartu župe Bosanski Brod» župnik kaže:

«Župa je osnovana 1824 godine. Glavni teret početka župe pao je na leđa četiriju obitelji od kojih potomci jedne obitelji žive i danas u Bosanskom Brodu. Novosagrađena župna crkva blagoslovljena je 1907. godine i služila je kao župna crkva sve do Domovinskog rata kada su je srpski ekstremisti minirali i potpuno porušili a teren poravnali. Zajedno s crkvom srušena je i župska kuća. Godine 2003. blagoslovljeno je gradilište za novu župsku crkvu na istom mjestu na kojem je nekada bila župska crkva. Na tom prostoru prvo je sagrađena nova župska kuća a potom i nova župska crkva. Nova crkva je napravljena u potpunosti po projektu bivše župske crkve.

Za vrijeme Domovinskog rata cijela župa je raseljena. Tijekom rata ostalo je u Bosanskom Brodu svega nekoliko osoba.

Do 1949. u župi su djelovale časne sestre sv. Križa koje se tada povlače iz župe. Godine 1961. u župu dolaze sestre Služavke Malog Isusa.

Od1907 pa sve do 1949. godine u župi je djelovalo HKD Napredak.

Godine 1991. župa je brojila oko 4780 katolika. Te godine, dakle 1991. župa je imala 61 krštenje a 24 para su vjenčana. U usporedbi s tim 2007. godine u župi je kršteno samo jedno dijete a vjenčana dva para. Ove godine, evo do polovice studenog, nije bilo ni jedno krštenje niti jedno vjenčanje.

Što se tiče umrlih, teško je govoriti o statističkim podacima. Naime, odmah po svršetku rata mnogi su iz izbjeglištva svoje pokojnike dovozili i pokapali na župskom groblju. Sada se situacija mijenja. Neki koji su ostali živjeti u zemljama izbjeglištva, uglavnom u Hrvatskoj, svoje pokojnike koji ovdje umru voze i pokapaju u mjestima u kojima oni žive.

Što se tiče brojnog stanja župljana, godine 2001. u župi je bilo oko 120 osoba, 2004. oko 94 osobe a ove godine oko 90.

Osim župske crkve i kuće u potpunosti su srušene i dvije kapelice koje su se nalazile na teritoriju župe. Jedna od njih ona svetog Jurja u Gredi je ponovno sagrađena. Druga u Kričanovu, nažalost, još nije došla na red jer nedostaje sredstava za obnovu. Sve ovo što je do sada obnovljeno, obnovljeno je uz pomoć donatora i župljana iz iseljeništva. No ni izdaleka nije sve učinjeno što bi trebalo učiniti. U crkvi nedostaje kompletan enterijer. Imamo samo gole zidove. Već sam spomenuo da bi trebalo obnoviti kapelu u Kričanovu. Crkveno dvorište zjapi otvoreno sa svih strana. Velike su brige i problemi pred nama. Donatora je sve manje. Iz gornje statistike je vidljivo da se ljudi ne vraćaju. Većina ih se već snašla negdje u bijelom svijetu. Razlozi zbog kojih se ljudi ne vraćaju su nedostatak posla i problemi sa školovanjem djece.

Život svećenika je također težak. Nosi životni križ zajedno sa svojim župljanima. Većina od ionako malog broja povratnika su stare i nemoćne osobe, koji i sami trebaju pomoć. Da se koliko-toliko ublaže problemi ovih staraca i starica središnji Caritas je u suradnji sa župnikom otvorio patronažnu službu kako bi olakšao život starim i bolesnim osobama.

I samom svećeniku je potrebna pomoć da bi mogao barem održavati ono što je popravljeno i imati koliko toliko sredstava za život. U župi se služi nedjeljom jedna misa na koju dođe nešto preko dvadeset osoba, oko 24. Radnim danom se također služi svakodnevno misa na koju dođu jedna ili dvije osobe. Od župljana se ne može očekivati pomoć ni za župnika ni za župske potrebe. Župnik živi od odsluženih misnih intencija kojih ni izdaleka nema dovoljno od župljana nego preuzima od drugih svećenika koji ih imaju. Godišnje se ovdje uplati tridesetak misnih intencija. Od misnih intencija župnik ima oko 520 Konvertibilnih maraka mjesečno, što preračunato u kune izlazi oko 1800 kuna. To mu je uglavnom sav prihod za njegove osobne potrebe i potrebe kuće. Nedjeljna milostinja je zanemarivo mala. Što može dati dvadesetak staraca koji dođu na misu, koji žive od mizerne mirovine i čije su potrebe velike, jer moraju kupiti lijekove i sve što im je potrebno da prežive. Evo dolazi zima pa se često pitam da li mogu uključiti radijator i smlačiti prostoriju u kojoj boravim ili smijem li okrenuti šalter u crkvi i upaliti svjetlo.

Oni koji su otišli u izbjeglištvo sve rjeđe dolaze. Ove godine je za Sve svete bilo oko dvije stotine osoba a za Spomendan svih vjernih mrtvih oko stotinu. Dođu nakratko za Božić, Patron, obnove uspomene i odmah odoše natrag odakle su i došli. Župnik i starci ostaju prepušteni sami sebi Bogu.

O nekom većem povratku i obnovi za sada se ne može govoriti. Ovo je industrijski grad, što to znači da radnih mjesta nema jer industrija ne radi. Za povratak vlastite imovine potrebna je hrpa papirologije, debeli živci i puno novca. I kada netko uspije vratiti svoje, čime obnavljati i od čega živjeti. Zato se većina ne odlučuju ni početi.»

Dok smo razgovarali u župni ured dolazi medicinska sestra Ana Radovanović rođena Magoš koju je Caritas zaposlio kao patronažnu sestru za brodski region.

Za svoj posao priča:

Caritas ju je angažirao kao patronažnu sestru za brodski region koji obuhvaća Bosanski Bod, Sijekovac, Kolibe, Novo Selo i Veliku Brusnicu a uskoro će preuzeti i Koraće. Od Caritasa ima plaću, auto, gorivo i sanitetski materijal. Lijekove i medicinski materijal ne dobiva od Caritasa. Jedino što dobiva je novac za kupovanje traka za mjerenje šećera u krvi koje su jako skupe. Pedeset traka košta 48 Konvertibilnih maraka. Poseban problem joj je nedostatak pelena za nepokretne odrasle osobe. Ni njih ne dobiva u donaciji, nego ih bolesnici moraju kupovati sami. Na području koje pokriva ima oko osamdeset pacijenata među kojima i dvoje muslimana. Cijelo područje obiđe tijekom jednog tjedna. Svi njezini pacijenti su starci i starice od kojih je nekoliko nepokretnih. Uglavnom boluju od visokog tlaka i diabetesa – šećerne bolesti. Uz medicinske usluge koje daje najčešće daje usluge koje bi zapravo trebala davati socijalna radnica koje nema. To znači da vrlo često tim starcima i staricama pospremi i počisti kuću, na brzinu skuha ili barem pripremi, opere suđe, veš, odveze iz u dom liječniku, ode u prodavaonicu i kupi im jer oni sami ne mogu...

Eto takva je «Župa Bosanski Brod danas».

 

Pripremio: Anto Burić, svećenik