Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. rujna 2017.

 

Odžački župnik - maceljska žrtva

10. prosinca 2008.
Vlč. MARIJAN IVANDIĆ, uzoran i revan župnik iz Odžaka u Bosni stradao je kao jedna od tisuću maceljskih žrtava

Ivandic_MarijanDošao je travanj 1945. i već su stizale vijesti da partizani - komunisti, tada se to zvala Jugoslavenska armija, a uz logistiku Amerike i Engleske, redom ubijaju sve što je hrvatsko i katoličko. Prvi na meti bili su svećenici.

U toj situaciji i vlč. Marijan Ivandić povukao se s hrvatskom vojskom do Zagreba, a zatim dalje prema Austriji. Ondje su se predali Englezima i mislili jadni da su se spasili. No, lukavi i himbeni Englezi su ih razoružali, opljačkali (poskidali im satove) i vratili ih natrag partizanima koji su ih poubijali.

Donosimo dio članka Franje Živičnjaka, pokojnog časnika HOS-a koji je i sam bio svjedokom pokolja u Macelju. Članak je objavljen u Političkom zatvoreniku (2000.):

Nedavno su otkrivena 22 stratišta, najveća nakon Bleiburga u Hrvatskoj, u Maceljskoj šumi kod Krapine, gdje je na Ilovcu, Smiljanovoj grabi i kod Lepe Bukve, a prema dobivenim podacima okolnog pučanstva nakon rata u svibnju i lipnju 1945. god. bez suđenja i vezani žicom pobijeno oko 30.000 hrvatskih vojnika, civila, te na posebnoj lokaciji kod Lepe Bukve 21 svećenik i franjevac za koje je utvrđen i popis s imenima prema Samostanskoj kronici franjevačkog samostana u Krapini iz 1945. godine. Postoje još neotkrivene jame sa zapadne strane Maceljske šume prema Đurmancu i Rogaškoj Slatini, gdje su također pobijeni hrvatski i njemački vojnici i civili s danim im lažnim obećanjima, da iz Đurmanca u tom smjeru idu na šumske radove. Sve ove strahote do sada nigdje nisu objavljene i čuvane su kao najveća tajna pod prijetnjom smrti. Isti mučenici, nakon povratka iz Slovenije, bili su dopremani u sabirne logore u Mirkovec kraj Sv. Križa Začretja, Oroslavja, a dijelom zadržani na bivšem ograđenom sajmištu u Krapini (na mjestu gdje je danas autobusni kolodvor). Domaći ljudi bili su zatvoreni u podrumima dvorca Vranicany i u zgradi bivše općine u Sv. Križu Začretju, zatim u podrumima pučke škole u Krapini gdje je na I. katu bila Uprava XIII. odsjeka Vojne OZNA-e s istražiteljima, u dvorišnom dijelu zgrade bivše Kotarske oblasti, gdje je danas Skupština općine Krapina, te u zatvoru bivšeg Kotarskog suda (također u dvorišnom dijelu zgrade). Najveći zatvor bio je u velikom podrumu s lijeve strane dvorišne zgrade obitelji Pažur, u kojoj je na I. katu bila uprava civilne OZNA-e s istražiteljima, dok su na II. kat 4. lipnja 1945. godine, bili dovedeni svećenici i franjevci iz franjevačkog samostana i Župnoga dvora u Krapini. Odande su 5. lipnja u 10 sati navečer odvezeni kamionom zajedno s egzekutorima u Lepu Bukvu i ondje, kod već pripremljene jame, pogubljeni.

 

Rođen je 15. prosinca 1902. u selu Brezici, u župi Radunice, u općini Maglaj. Gimnaziju je završio kod isusovaca u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu, gdje je 1926. zaređen za svećenika. Cijeli svoj svećenički život proveo je kao župnik u Odžaku.

Ubijen je u noći 4. na 5. lipnja 1945. u Maceljskoj šumi kod Krapine.