Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  21. listopada 2017.

 

Obljetnice smrti

17. prosinca 2010.
Na današnji dan prešli su u vječnost dvojica svećenika rodom iz Modričkog kraja: profesor dr. Filip Josipović i garevački župnik Luka Janjić.

Josipovic_FilipFILIP JOSIPOVIĆ rođen je 14. veljače 1937. u Gornjim Kladarima kod Modriče. Gimnaziju i teologki studij završio je u Zagrebu gdje je 29. lipnja 1964. zaređen za svećenika vrhbosanske nadbiskupije. Nakon što je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu postigao magisterij iz teologije, studirao je kanonsko pravo na Papinskom Sveučiilištu Lateranumu u Rimu te 21. lipnja 1971. doktorirao tezom De exercitio jurisdictionis ecclesiasticae in periodo romano-bysantina. Na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji predavao je od 1972./73. do 1985. kanonsko pravo i metodologiju, te povremeno i iznimno neke dogmatske traktate. Bio je također predavač na Katehetskom institutu. Filip je bio jednostavan, komunikativan i pristupačan profesor, a njegovi su da studenti neobično cijenili. Pri Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom vršio je službu predsjednika crkvenog suda, a kraće vrijeme i kancelara. Ujedno je niz godina pastoralno djelovao u Semizovcu. Od 1986. god. obavljao je župničku službu u freiburškoj biskupiji u Njemačkoj i ujedno nekoliko godina radio u biskupijskom crkvenom sudu. U vrijeme posljednjeg rata teško se razbolio, no hrabro se hrvao s opakom bolešću obavljajući usprkos bolesti župničku službu sve do smrti 17. prosinca 2001. god. Pokopan je 22. prosinca 2001. u Bibinju/Zadar.


luka_janjicLUKA JANJIĆ rođen je 8. siječnja 1944. god. u Pećniku kod Modriče. Bogoslovne nauke završio je u Zagrebu gdje je na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1969. zaređen za svećenika.

Nakon svećeničkog ređenja služio je kao kapelan u Novom Selu kod Bos. Broda, u Vidovicama, Kaknju i Zavidovićima. Potom je bio prefekt i profesor u dječačkom sjemeništu „Zmajević" u Zadru, a onda četiri godine prefekt i profesor latinskog jezika u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu.

Nakon jedanaest godina župnikovanja u Radunicama dolazi god. 1989. za župnika u Garevac. Pred naletom srpskih postrojbi, krajem lipnja 1992. morao je sa svojim župljanima na­pustiti Garevac i potražiti sklonište preko Save, u Hrvatskoj. Tri godine kasnije prihvatio je službu pastoralnog suradnika u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. U utorak, 17. prosinca 1996. godine u Kliničkom centru u Sarajevu preminuo je blago u Gospodin. Pokopan je na groblju Bijele Bare u blizini Odžaka, u grobnicu gdje je sahranjen njegov krstitelj Ljubomir Roje, koga su zaklali četnici na vratima pećničke župne kuće 15. siječnja 1945. god. Istog dana ubijen je i otac svećenika Luke.

Luka je bio neobično profinjena duša. Sve što je radio i poduzimao odsijevalo je dobrom. Nije poznavao žurbu i nemir, a od Boga mu darovano vrijeme nije mjerio kazaljkama sata već srcem. Gdje je god bio na službi ljudi su ga neobično cijenili i voljeli, rado su mu se navraćali u župski ured na čašicu razgovora i na ljubaznu riječ. A on je uvijek bio pun dosjetki koje su izvirale iz njegove povezanosti sa Stovriteljem, ljudima i krajem gdje je služio. Nikada nije bio nervozna ili zamišljena, ali  uvijek vedra i nasmiješena, spreman da svakome pruži lijepu riječ. Neobično je volio djecu, a oni su voljeli svoga župnika. Često je znao u trgovini kupiti kruh i do kuće podijeli djeci. A kada ga je njegova nana zapitala gdje je kruh odgovorio je sa smiješkom na licu da je podijelio djeci. Prošao je Bosnom čineći dobro.