Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. svibnja 2017.

 

Radin, tih i pobozan

20. prosinca 2015.
Uz 45. obljetnicu smrti i 125. obljetnicu rodjenja modrickog/garevackog zupnika Ambrozija Bekovica

Život i djelovanje vrhbosanskog svećnika Ambrozija Benkovića, koji je prije 45 godina napustio ovaj svijet, ostavili su tragova u Vrhbosanskoj Crkvi.

Rođen je 29. studenog 1890. godine u Ugljari kod Orašja. Osnovnu školu je polazio u Orašju, a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku gdje je god. 1909. položio ispit zrelosti. Nakon bogoslovnog studija na Vrhbosanskoj boglosloviji u Sarajevu zaređen je 20. travnja 1913. god. za svećenika.

Potom je nekoliko mjeseci bio kapelan u župi «Srca Isusova» u Sarajevu, a od 9. prosinca 1913. do 10. veljače 1914. obnašao j službu katehete u «Zavodu sv. Augustina» u Sarajevu. Iza toga postaje upravitelj župe u Zavidovićima gdje ostaje do 5. listopada 1914. god. Od početka studnoga 1914. do srpnja 1916. bio je vojni svećenik, a zatim do sredine studnoga 1917. urednik «Hrvatskog Dnevnika» u Sarajevu. Poslije toga je kraće vrijeme bio kateheta u «Zavodu sv. Augustina» a onda je imenovan po drugi puta vojnim svećenikom gdje ostaje do kraja rata 1918. god.

Benkovic_ AmbrozijeOd prosinca 1918. do 1920. bio je urednik «Jugoslavije» u Sarajevu, a poslije toga (od sredine veljače 1921. do kraj prosinca 1925.) upravitelj «Narodne prosvijete» u Zagrebu.

Vrativši se iz Zagreba imenovan je u travnju 1926. župnikom novoosnovane župe Poljaci (tu je sagradio crkvu i župni stan). U listopadu 1928. odlazi za župnog vikara u Vidovice i tu ostaje do 31. srpnja 1930. godine. Slijedeća župa Benkovićeva pastorlnog djelovanja bila je Bežlja gdje ostaje do 20. rujna 1943. god. Iz Bežlje je bio premješten za župnika u Brezu (ostaje do 15. studenoga 1945.) a odatle odlazi u zatvor 16. studenoga 1945. i vraća se 10. prosinca 1947. god. Po povratku iz zatvora kratko je vrijeme vodio župu Skopaljska Gračanica, a od 4. lipnja 1948. do 12. veljače 1952. bio je župnik u Doboju odakle ponovno odlazi u zatvor 12. veljače 1952. i vraća se tek 28. travnja 1956. godine. Po izlasku iz zatvora preuzima (1956.) župu Marijina rođenja u Modriči, a 31. listopada 1957. imenovan je župnikom u Lukavacu gdje je ostao do sredine srpnja 1963. godine kada odlazi u mirovinu. Umro je u bolnici u Vinkovcima 20. prosinca 1970. god.

Benković se još u gimnaziji počeo baviti pisanjem. Objavljivao je priloge u «Travičkom Smilju», «Vrhbosni», «Glasniku Srca Isusova i Marijina», «Kalendaru Srca Isusova», «Luči», «Hrvatskoj straži», «Jugoslaviji», kalndaru «Danica», «Katoličkom tjedniku» i «Katoličkom listu». Pokrenuo je i izdavao «Vjesnik Usorske dekanije» (1935.-1940.).

TuzlanskopodrucjeOsnovao je biblioteku «Katolička mala knjiga» u čijem je nizu izdao 53 sveščića. God. 1966. objavio je knjigu «Naselja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stanovništvom», god. 1968. «Gorice u Posavini», god. 1970. »S obe strane Spreče. Petsogodišnjim tragom prošlosti», a god. 1971. njegov brat Jakov izdao je poshumno djelo «Tuzlansko područje negda i sada». U «Županjskom zborniku» 1969. god. tiskao je prilog o nastarijim obiteljima Županje, Bošnjaka i Štitara.

Benković je čitavim svojim životom i djelovanjem služio Bogu i povjerenom mu narodu. Neprestano je radio na svojoj naobrazbi, znajući da će mu to biti potrebno u njegovu apostolatu. Nešto je u njemu živjelo što ga je neprestano tjeralo naprijed, na rad. Nikada nije mirovao, pa ni onda kada je rat bjesnio. Naučio je jezike velikih europskih naroda, ali učio je jezik i malog danskog naroda. U župnom stanu je je držao dječake i djevojčice iz udaljenih sela, šaljući ih na zanate i škole. I danas mu neki duguju, religiozni, moralni i intelektualni uspon. Oko sebe je okupljao ministrante i pisao za njih brošure o tome kako treba ministrirati.

Cijeli mu je živo prošao u neumornom radu i borbi za vjeru i čovjeka. Nikada mu nije bilo dosta knjige, bilježaka, dogovora i susreta. Znao je satima sjediti u knjižnici, listajući matice i arhivsku građu.

Bio je učenjački tip, radin, tih i pobožan svećenik. Uspio je u svojoj osobi ujediniti velike organizacijske sposobnosti s marljivošću i upornošću.