Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. kolovoza 2017.

 

Svećenici rodom iz župe Modriča

12. siječnja 2009.
.....................

Dr. JULIJAN JELENIĆ (1877-1931)

Jelenic_fra_JulijanRodio se u Riječanima (kod Modriče) 29. kolovoza 1877. god. Na krštenju je dobio ime Marko koje će kasnije, stupanjem u novicijat, zamijeniti redovničkim: fra Julijan. Pučku je školu pohađao u Modrici, a potom u Tolisi. God. 1893. primljen je franjevačku gimnaziju u Gučoj Gori kod Travnika. 16. kolovoza 1898. god. stupio je u novicijat u Fojnicu gdje je napisao u svoju prvu raspravu Djelovanje bosanskih franjevaca u Bugarskoj. Nakon jednogodišnjeg novicijata, Jelenić prelazi 1899. u Kraljevu Sutjesku, gdje završava dvije godine filozofije i godinu teologije. Iz Kraljeve Sutjeske odlazi god. 1901. na studij teologije u Budimpeštu, gdje ostaje četiri godine. 17. lipnja 1903. položio je svečane redovničke zavjete, a 28. lipnja iste godine zaređen je za svećenika u Subotištu. Mladu misu je slavio u Modrici 15. kolovoza 1903. god. U to vrijeme piše svoju doktorsku radnju „De patarenis Bosnae“ na temelju čega je 30. lipnja 1908. bio promaknut u doktora teologije.

Na franjevačkoj teologiji u Livnu i u Sarajevu je predavao dogmatiku, crkvenu povijest i crkveno pravo. God. 1910. izabran je za službu rektora Bogoslovije koju će obavljati 9 godina. U međuvremenu uređuje časopis Serafinski perivoj (1908-1913) i Našu misao (1914-1916).

God. 1919. imenovan je, na prijedlog profesora Teološkog fakulteta u Zagrebu, redovitim profesorom crkvene povijesti na tome fakultetu. Obnašao je službu dekana 1921/22, i 1927/28, te službu prodekana 1920/21 i 1922/23. Po konac života, 27. lipnja 1931. postao je dopisnim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je u Zagrebu 5. kolovoza 1931. u 54. godini života, a pokopan je 9. kolovoza u Visokom.

Znanstveno-istraživački rad dr. Jelenića se svodi na dvije velike teme: povijest bosanskih franjevaca i povijest Katoličke crkve. Njegovo je kapitalno djelo iz franjevačke prošlosti u BiH: Kultura i bosanski franjevci u dva sveska (I 1912, II 1915). Drugo veliko djelo jest iz opće crkvene povijesti: Povijest Hirstove Crkve. Od prvotno zamišljenih šest svezaka, Jelenić je uspio napisati i objaviti tri (Zagreb 1921, 1924 i 1928). Četvrti svezak je ostao nedovršen.

 

JAKOV BARIŠIĆ (1890-1942)

Barisic_JakovRođen je 5. studenog 1890. u Dobrinji (kod Modriče). Poslije četiri godine pučke škole u Modriči odlazi u travničko sjemenište, a poslije ispita zrelosti prelazi u Vrhbosansku bogosloviju u Sarajevo. Iza svršenog trećeg tečaja bogoslovije, 2. srpnja 1913. bio je zaređen za svećenika.

Uz prvi Svjetski rat god. 1914. odlazi za župnika u Pećinama gdje ostaje čeitiri godine; potom je kratko vrijeme službovao u Rostovu i Kandiji. God. 1919. imenovan je župnikom u Gradačcu gdje ostaje sve do svoje smrti. Četnici su ga zaklali 15. svibnja 1942. god. pred župskom kućom u Gradačcu.

 

Dr. FILIP JOSIPOVIĆ (1937-2001)

Josipovic_FilipRođen je 14. veljače 1937. u Gornjim Kladarima kod Modriče. Gimnaziju i teološki studij završio je u Zagrebu gdje je 29. lipnja 1964. zaređen za svećenika vrhbosanske nadbiskupije. Nakon što je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu postigao magisterij iz teologije, studirao je kanonsko pravo na Papinskom Sveučiilištu Lateranumu u Rimu te 21. lipnja 1971. doktorirao tezom "De exercitio jurisdictionis ecclesiasticae in periodo romano-bysantina". Na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji predavao je od 1972/73. do 1985. kanonsko pravo i metodologiju te povremeno i iznimno neke dogmatske traktate. Bio je također predavač na Katehetskom institutu. Pri Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom vršio je službu predsjednika crkvenog suda, a kraće vrijeme i kancelara. Ujedno je niz godina pastoralno djelovao u Semizovcu. Od 1986. god. obavljao je župničku službu u freiburškoj biskupiji u Njemačkoj i ujedno nekoliko godina radio u biskupijskom crkvenom sudu. U vrijeme posljednjeg rata teško se razbolio, no hrabro se hrvao s opakom bolešću obavljajući usprkos bolesti župničku službu sve do smrti. Umro je 17. prosinca 2001.

 

STJEPAN PATLJAK (1946-2008 )

Patljak_StjepanRodio se 8. studenog 1946. u Gornjim Kladarima. Za svećenika je zaređen u Zagrebu na Petrovo 1972. god. Mladu misu je slavio 9. srpnja 1972. u Gornjm Kladarima. Svećenik Beogradske nadbiskupije. Sahranen je na mjesnom groblju u Gornjim Kladarima.

 

Dr. MARKO JOSIPOVIĆ (1948-2009 )

Josipovic_MarkoRođen je 22. rujna 1948. godine u Gornjim Kladarima. Klasičnu gimnaziju je završio na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu. Filozofiju i teologiju studira na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu i Sarajevu. Teologiju je diplomirao u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1973. god. u Prozoru. Poslije toga je dvije godine bio kapelan u Travniku (1973.-1975.). Na Gregorijani u Rimu je 1977. god. postigao licencijat, a 1985. na Angelikumu doktorat filozofije radnjom o Juraju Ragužu. Radnja pod naslovom "II pensiero filosofico die Giorgio Raguseo nell'ambito del tardo aristotelismo padovano" objavljena je u Milanu 1985. god., a hrvatski prijevod pod naslovom "Filozofska misao Georgiusa Rauseiusa" izdalo je hrvatsko filozofsko društvo u Zagrebu 1993. god.

Od 1982. god. dr. Josipović predaje filozofske traktate na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu je od 1982. do 1985. bio prefekt bogoslova, a od prosinca 1993. do listopada 1996. obavljao je službu rektora Vrhbosanske katoličke bogoslovije. Od listopada 1996. dekan je Vrhbosanske katoličke teologije i glavni i odgovorni urednik (od 1997.) časopisa za teološka i međureligijska pitanja „Vrhbosnensia“. Suradnik je niza „Studia Vrhbosnensia" i urednik biblioteke „Radovi“; piše za časopis Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. Imenovan je 8. ožujka 1998. počasnim prelatom Njegove Svetosti, a 4. travnja 2001. god. i kanonikom Vrhbosanskog kaptola. Umro je u Sarajevu 8. svibnja 2009., a 11. svibnja je sahranjen u Gornjim Kladarima.  

 

 

BOŽO MARKOTIĆ (1952-1995)

Markotic_BozoRodio se 18. prosinca 1952. godine u Donjim Riječanima. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu Riječanima i u Modrici. Sjemenišnu gimnaziju polazio je u Zagrebu na Salati i nadbiskupskom sjemeništu «Zmajević» u Zadru. Nakon odsluženja vojnog roka studira teologiju u Sarajevu. Na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, 29. lipnja 1981. zaređen je za svećenika u sarajevskoj katedrali. Bio je kapelan u Derventi i u župi sv. Josipa u Zenici, a potom župnik u Haljinićima (kod Kaknja) i u Čajdrašu kod Zenice. Preminuo je 9. travnja 1995. godine u riječkoj bolnici, a sahranjen  12. travnja 1995. u Čajdrašu.