Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  30. travnja 2017.

 

Župa Foča danas

5. veljače 2009.
Priredio: Anto Burić, svećenik

Bože dragi, kako vrijeme brzo prolazi. Bilo je to prije pola stoljeća. Mlada Misa velečasnog, sada već pokojnog, Josipa Lušića u župi Foča kod Dervente. Bio sam na toj mladoj misi i to mi je bilo i prvi i posljednji put da sam bio u Foči.

Završila Misa i svijet izlazi iz crkve. Odmah se hvata kolo. Dvije šargije i jedna violina. Cvili javorovina i zove u kolo. Žice samo što nisu popucale. Ledina se prolama od poskakivanja momaka i djevojaka. Sabrao se cijeli derventski kraj: Derventa, Plehan, Foča, Cer pa sve do Doboja. Momci se natpjevavaju. Kićene pregače, vezene i šlingane narodne nošnje. Sve ljepša od ljepše. Ne vidiš ni dvije jednaka. Bostandžije hvale bostan. Djeca ližu šećerlame. Ljube se kume koje se nisu dugo vidjele. Sve vri od života, mladosti i radosti. Idemo prema kući gdje ćemo ručati. Među svećenicima i dobojski župnik Emil Čehulić. Krupna ljudina. Ne toliko visok koliko težak. Netko bi rekao: Za njega treba marvena vaga. Širokih ramena, u košulji kratkih rukava. Lice crno, što od sunca što po ćaći i materi. Pomalo grubo al' ipak drago. Saginje se i uzima iz ruke jedne curice pečenjak koji je tek zagrizla. Dijete u vrisku i trk pod maminu pregaču. A on pomalo zbunjen vraća djetetu pečenjak, maša se u džep i daje dijetu «banku» da kupi drugi.

Eto tako je to bilo davne šezdesete u prošlom stoljeću. Sada idem ponovno u Foču da sa župnikom popričam o sadašnjoj župi Foča. Cijelim putem, lijevo i desno uglavnom samo porušene kuće. Malo ih je obnovljenih, a još manje naseljenih. Uz put nema nikoga. Ne vidi se na štrikovima rublje. Ne dimi se iz dimnjaka. I iz ruševina se vidi da su tu nekada, ne tako davno, živjeli čestiti domaćini. Bile su to, vidi se, lijepe kuće u kojima su živjeli radini ljudi. Na putu susrećem samo jednoga psa, koji je ležao na asvaltu sve dok mu se nisam primakao.

U lijepom, nanovo sagrađenom župnom uredu čeka me župnik fra Mario Jurković. Simpatičan mladi «ujak». Iz lica i očiju mu izbija ona franjevačka (Franjina) susretljivost i ljubaznost. Nisam se trebao truditi da saznam kako je sada stanje u župi Foča. Fra Mario je to već pripremio. Ostalo mi je samo da presnimim i ponesem kući. Baš lijepo. Vrijeme predviđeno za razgovor o župi provest ćemo u lijepom svećeničkom razgovoru. Evo njegovog izvještaja:

 

 

 

Jurkovic_fra_MarioFra Mario Jurković, župnik

Župni ured Foča

74218 Foča/Doboj

Bosna i Hercegovina

 

Mob. 00 387 61 79 71 79

 

 

 

ŽUPA SRCA MARIJINA FOČA

 

Položaj

Župa Foča smještena je na pola stare ceste između Doboja i Dervente, omeđena rijekama Fočom, Veličankom i Bosnom, a njenim rubnim djelom prolazi magistralni put Bosanski Brod - Sarajevo. Krajobraz oblikuju ustreptali brežuljci, raštrkane kuće, zelene livade, šume i šarene oranice. Između brežuljaka žubore izvori i provlače se krivudavi potoci, obrasli vrbom, zovom i jasikom. Sadašnja župa Foča obuhvaća naselja: Bukovac, Johovac, dio Komarice, Vranduk i Foču, gdje se nalazi sjedište župe.

 

Povijesni presjek

Ovo područje bilo je naseljeno brojnim katolicima prije Bečkih ratova (1683-99) ali su ratne prilike uvjetovale masovno iseljavanje preko Save. Nekadašnje župe Kosmadanj, Seočanica i Majevac su opustjele i od njihovih crkava i grobalja je ostao poneki kameni trag.

Sredinom 18. stoljeća dolaze katolici u ove opustjele krajeve i oživljuju ih. Narod su pastoralno služili franjevci župe Velike (danas Plehana). Početkom 19. st. U Foči postoji gostinjac u kojem odsjeda župnik ili kapelan Velike. Foča je tada bila samostalnom kapelanijom, a vlastite matične knjige vodi još od 1808. godine, dok je samostalnom župom službeno postala 1839. Prvu drvenu crkvicu od šepera napravio je 1876. godine fra Lovro Grlić u Dolini ispod brežuljka Kunare.

Na svom proputovanju 1842. fra Ivan F. Jukić zapaža u Foči dvije vrste katolika: starosjedioce ili šokce, koji nose lanenu odjeću i Hrvaćane, doseljenike iz Hercegovine i Dalmatinske Zagore, koji se odijevaju u vuneno rublje i govore ikavski te mu za njih kažu kako se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom po vazdan rade, a rijetko će je i po noći iza pasa izvaditi.

Franjevci su u Foči pored pastoralnog vodili i prosvjetni rad osnovavši 1858. godine prvu pučku školu. Na brežuljak Kunaru crkvište je premješteno 1933. kada je fra Mijo Matić započeo izgradnju nove župne crkve po idejnom nacrtu Karla Pařika. Iste godine od Foče je odijeljeno pet sela smještenih 4 km sjeverno te od njih formirana nova župa Krista Kralja - Cer. Nova crkva sv. Roka dovršena je koncem 1942.

U drugom svjetskom ratu i neposrednom povlačenju ili tzv. otstupu prema Austriji  stradao je veliki broj župljana.

Nakon rata uslijedile su godine komunističkog progona političkih neistomišljenika i ekonomskog izrabljivanja. Posebno su ljude i kraj pogodili i unazadili suludi planovi privredne kolektivizacije, oduzimanje zemlje, nasilne pljenidbe hrane i stoke, radne obaveze i dokidanje regionalne željezničke pruge Bosanski Brod – Derventa - Doboj. Takve prilike početkom šezdesetih godina uvjetuju odlazak bolje školovanih i izobraženih kadrova u Hrvatsku, a muške radne snage u zapadnoeuropske zemlje, dok žene preuzimaju vođenje domaćinstava i težačkih poslova.

 

Novije vrijeme

Nakon proslave 1954. godine kao Marijanske te zbog prakse paralelnog slavljenja Sv. Roka i na Ceru dobiveno je iz Rima dopuštenje da se promjeni prvog patrona župe u naslov Srce Marijino, a Sv. Rok da ostane drugim zaštitnikom.

Godine 1967. zapadno od Foče odvojena su dva sela i osnovana župa Sv. Ante Pad. Prnjavor- Sočanica. Inače tih godina broj vjernika od 4.988 je dosegao vrhunac, nakon čega je uslijedilo blago umanjivanje tako da je pred Domovinski rat župa brojala 3.540 vjernika bez onih koji su radili u inozemstvu.

Unatoč raznim pokušajima pastoralni život i rad u župi nije ugušen, a plod čega jest broj danas živućih duhovnih zvanja, jedanaest svećenika-redovnika (devet bosanskih franjevaca i dva karmelićana) i pet redovnica (školskih sestara).

Unatoč opstrukciji gradnje crkvenih objekata od strane komunističkih vlasti, uspjelo se dograđivati i proširiti filijalne crkvice u Johovcu (1974) i Bukovcu (1975), izgraditi grobljanske i zavjetne kapele u Foči, Vranduku i Komarici te izgraditi novu župnu kuću (1985.) i novu župnu crkvu (1991.) po idejnom projektu Z. Ugljena. Spomenuti objekti opremljeni su vrijednim likovnim djelima Z. Grgića, Lj. Laha i Đ. Sedera.

Početkom devedesetih, pojavom višestranačja, prvih demokratskih izbora i referenduma o suverenosti države BiH, došlo je i do političkog buđenja i angažiranja katolika ovog kraja. Vladalo je uvjerenje da dolaze bolja vremena. 

 

Zadnji rat i poraće

Međutim ratna zbivanja zahvatila su u ožujku 1992. ovaj kraj, a kulminirala sredinom lipnja ratnim stradanjem civila i branitelja, masovnim progonom stanovništva preko Save te uništenjem kuća i pljačkom dobara od strane srpske vojske.

Poginulih je bilo 46, nestalih 22 i ranjenih 21.

Nakon zauzimanja ovog područja srpski ekstremisti su novu župnu crkvu potpuno srušili miniranjem. Umjetnička djela, koja su se nalazila u njoj uglavnom su uništena. Uslijed miniranja crkve i kuća je djelomično oštećena,  a potom opljačkana i iznutra zapaljena.

Dvije filijalne crkve te dvije zavjetne, dvije grobljanske i pet kapela poljskog blagoslova su teže oštećene i devastirane. 

Prognani župljani su utočište našli u Hrvatskoj i zapadnoeuropskim zemljama. Samo je jedna deveteročlana obitelj Bošnjak iz Polja preko Bosne preživjela rat ostavši u svojoj obiteljskoj kući.

Čudovišnim daytonskim «sporazumom» župa Foča i svih petnaest župa Derventskog dekanata prepuštene su kao ratni plijen osvajačima. Svaki organiziran pristup ovom kraju, a kamoli povratak politički su ometani punih pet godina (1995-2000). Materijalno nepovoljne aspekte povratka činili su i još uvijek čine: teško oštećene kuće iz kojih je vađen građevinski materijal, oštećene ceste, nedostatak električne mreže koja je opljačkana, uništene šume, zarasle oranice.

 

Tijek povratka i obnove

Početkom lipnja 2000. tadašnji župnik fra Velimir Zirdum se vratio s nekolicinom povratnika u devastiranu župnu kuću i trajno se nastanio. Te godine je župa osim župnika i jedne povratnice u župnoj kući ukupno brojala samo 19 vjernika. Koncem kolovoza službu upravljanja vjerničkom zajednicom preuzeli su fra Mario Jurković i fra Ivan Marić. Oni su suradnji s predstavnicima Udruge povratnika Foče te predstavnicima UNHCR i CIMIC nastavili aktivnosti oko ostvarenja minimalnih životnih uvjeta kao što su uređenje pristupnih cesta do pojedinih sela i dovođenje vode u župnu kuću te traženje da se iz osnovne škole u Johovcu iseli srpska vojska i njene prostorije prepuste povratnicima.

Na Kunari pred crkvištem, na uskrsnoj sv. misi 15. 04. 2001., biskup Pero Sudar je pred više od  tisuću vjernika blagoslovio novo zvono te tako označilo početak povratka u župu.

U ljeto 2001. je SRSA (Švedska agencija za suradnju i razvoj) darovala materijal povratnicima te je obnovljeno 76 kuća u Foči i svi pristupni putovi. Za selo Johovac početkom 2002. isti donator financira materijal povratnicima za 83 kuće. USAID za to vrijeme dovršava elektrifikaciju obnovljenih kuća u oba sela.  

Mnoge manje humanitarne organizacije sudjelovale su u potpori povratnicima kao: ispred franjevačke provincije iz Kölna Bosnienhilfe darovavši crijep, ispred FMO (Franziskaner für Mittel-und Osteuropa) iz Beča novčana sredstva obnovu za kuća, Luteranski savez sadnice i motokultivatore, Dr. Josef Urban sa Caritas AktivGruppe iz Wegscheida/Passau: šporete, krevete i domaće životinje.

U naredne dvije godine obnovljen je manji broj kuća u župi, a broj vjernika koji stalno borave bio je oko 120. Pomoć povratnicima za ljetnih mjeseci pružali su također mladi volonteri iz osam zapadnoeuropskih zemalja koji su sudjelovali u radnim akcijama.

Od 2005. do konca 2007. obnavljano je još kuća po svim selima. Među njima je od Vlade Njemačke (posredstvom KSA) i Hrvatske obnovljeno 16 kuća u selu Bukovcu, u kojemu su dotad bile samo 3 povratničke kuće. Trenutno se u njemu započinje sa elektrifikacijom i uređenjem seoskog puta.

Usporedo s obnovom obiteljskih kuća, vršena je obnova i sakralnih objekata kao i raskrčivanje prostora od ruševina i mnogobrojnog korova: zavjetna kapela Sv. Roka dovršena 2005, župna kuća je potpuno dovršena sredinom 2006, zavjetna kapela Sv. Ane u Vranduku dovršena je sredinom a filijalna crkva u Johovcu s vanjskom fasadom koncem 2007 te četiri kapele poljskog blagoslova.

 

Trenutno stanje

U župi stalno živućih povratnika ima 148, uz to još onih koji povremeno borave je 50. Dakle,  nekih 200 duša prebiva u preko 250 obnovljenih kuća. Povratnike uglavnom čine mlađi ili stariji umirovljenici, djece je samo osmero. Starija populacija povratnika još uvijek traži zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj i dalje zbog nepostojanja dogovora između nadležnih ministarstava dviju država. Mlađi ljudi ne mogu dobiti zaposlenje u javnim službama općine jer se odredba o konstitutivnosti naroda ne provodi.

Povratnički život nije nimalo jednostavan. Naime, jedan broj župljana živi bez napajanja električnom strujom, bez telefonske linije, bez javnog prijevoza, s lošim pristupnim putovima. Šume koje su u ratu i poraću nekontrolirano pustošene još uvijek se sijeku. Povratnici koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom - stočari, ratari, voćari i pčelari - imaju stalan problem kako naći tržište ili kako prodati urod zbog niske otkupne cijene. Krediti za nabavku strojeva i repromaterijala koje im pojedine organizacije i banke nude nisu povoljni.

 

Život župe i pastoral

Nedjeljom služim dvije sv. Misa, jednu u sakralnom prostoru župne kuće u Foči u 11 sati, a druga u filijalnoj crkvi u Johovcu u 9 i 30 (osim mladih nedjelja)

- Proslava patrona župe i filijala, zavjeta, poljskih blagoslova, obljetnica i sl. odvija se prema uobičajenom kalendarskom rasporedu uz sudjelovanje vjernika i povratnika i raseljenih.

- Protekle godine kao i zadnjih tri nije bilo nijednog vjenčanja.

- krštenja: dvoje. Oba djeteta su roditelji donijeli iz Hrvatske, gdje rade, ali se barem u mirovini vide ovdje gdje su se djedovi već vratili.

- sprovoda: 14. To je ipak samo trećina od ukupnoga broja umrlih župljana. Većina ih se dakle ne pokapa u župi, čak to ne čine niti neki koji su obnovili svoje kuće;

- vjeronaučna poduka: za 2 djece - jednu djevojčicu (7. razred) pripravljam župnom katehezom za sakrament sv. krizme i jednog mladića (18) za sakramente kršćanske inicijacije.

- kućni posjeti: razgovor i podjeljivanje sakramenata bolesnim i nemoćnima;

- odvoženje liječniku i slične usluge starijim i teško pokretnim osobama, u zadnje vrijeme značajno ispomaže Caritasova patronažna služba.

 

Kontakti sa raseljenim župljanima

- Kontakti s raseljenim župljanima se ostvaruju putem povremenih posjeta župnika i organiziranih susreta u pojedinim središtima iseljeničke populacije (Zagreb, Graz, Innsbruck, Muenchen, Maribor, Slav. Brod);

- informativno preko Saveza HPBP Feniks, lokalnih povratničkih udruga, web stranica Foče i Johovca i Plehanskog Glasnika;

- U Zagrebu su registrirani Zavičajni klub Foča i Udruga Bukovčana;

- Najčešća mjesta boravka raseljenih (izbjeglih) iz župe i njihov približan broj jesu ova:

1. Zagreb - 1.500   2. Rijeka - 240   3. Austrija - 300    4.Š vicarska - 80

5. Slavonija i Sl. Brod - 700    6. Njemačka - 740    7. Slovenija - 50   

8. Ostale zemlje (skandinavske, prekooceanske) - 90

 

Jedna pozitivna posebnost

Svake godine, u ljetnim mjesecima, zauzetošću prof. fra Ivana Nujića, od 2000. do 2008. organiziramo boravak i rad mladih volontera (izviđači, studenti, selezijanska mladež, gimnazijalci) iz zemalja EU (Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, Belgije, Nizozemske i Češke), koji radnim akcijama i skupljenim novcem pomažu u obnovi kuća i infrastrukture u našoj župi kao i u okolnima.

 

Župna biblioteka

 Formirana je 2005. župna knjižnica Kunara sa do sad 900 registriranih naslova. Knjige je moguće iznajmljivati, ali interes nije veliki;

 

REKAPITULACIJA

 

1.  Potpuno ili djelomično razaranje sakralnih objekata:

- Potpuno razoreno: nova župna crkva u Foči, gruba izvedba, građena 1990-91. po ideji Zlatka Ugljena i poljska kapelica u D. Komarici od istog autora.

- Teško oštećeno i devastirano: župna kuća po ideji Z. Ugljena iz 1984.g., filijalna crkva u Bukovcu (7x5m) iz 1975. g. i filijalna crkva u Johovcu (12x7m) i poljska kapela na brdu  Brist u G. Johovcu.

- Devastirano: zavjetna kapela Sv. Ane u Vranduku, zavjetna kapela Sv. Roka u Foči, grobljanska kapela u Foči, grobljanska kapela u Vranduku i poljske kapele u Donjoj i Gornjoj Foči te na Juričevu Brdu u Komarici.

 

2. Nestale i vjerojatno uništene umjetnine:

- Put križa, Ljubo Lah, ulje na platnu, 14 postaja, u župnoj crkvi, 100x80, 1980. god.

- Sv. Franjo pod križem, Zdenko Grgić, reljef u kucanom bakru, 250x150, 1980. god, u župnoj crkvi

- Pieta, LJ. Lah, ulje na platnu, 200 x150, 1978. god, u filijali Johovac.

- Sv. Juraj, LJ. Lah, ulje na platnu, u filijali Bukovac, 100x70.

- Gospa sa djetetom Isusom, nepoznat autor, bojeno drvo, vis. 150 cm, početak 20.st.,

- Unikatni ciborij i posudica za sv. ulje, kucano srebro, 19. st., s natpisom Paroecia Fochae.

 

3. Pronađene i oštećene umjetnine:

- Gospa sa djetetom, LJ. Lach, ulje na platnu, 100x70, 1975, u filijali Bukovac. Od slike je samo komad platna ostao očuvan s Gospinim likom, koji je konzerviran.

- Sv. Rok, nepoznat autor, ulje na platnu, 200x140, kraj 19.st., u župnoj crkvi,

- Sv. Ana i biblijske žene, Đuro Seder, fresko slika, 105x160, oko 1984, u zavjetnoj kapeli Sv. Ane i Joakima u Vranduku

 

4. Otuđena su zvona sa:

- Župne crkve u Foči, jedno zvono, ljevač Franc Mostar - Ljubljana, oko 1972. god., 650 kg,

- Filijalne crkve u Bukovcu, jedno zvono, F. Mostar iz Ljubljane, oko 1975. god., 200 kg.

- Filijalne crkve u Johovcu, jedno zvono, nepoznata izrada, prije 2. svj. rata, 200 kg.

- Grobljanske kapele u Foči, jedno zvono, nepoznat ljevač, prije 2. svij. rata, 150 kg.

 

5. Broj povratnika u župu analiza 2000. do 2007.

 

God

Selo-

Stanje

Bukovac

Foča

Johovac

Komarica

Vranduk

UKUPNO

 

2

0

0

0

Obnovljene kuće

1

0

5

0

0

6

Nastanjene kuće

1

0

2

0

0

3

Borave

Osobe

9

0

11

0

0

20

 

2

0

0

1

Obnovljene kuće

2

65

10

1

0

78

Nastanjene kuće

2

13

10

1

0

26

Borave

Osobe

11

20

23

2

0

55

 

2

0

0

2

Obnovljene kuće

3

67

83

1

0

154

Nastanjene kuće

3

20

34

1

0

58

Borave

Osobe

12

40

60

2

0

114

 

2

0

0

3

Obnovljene kuće

7

73

83

3

1

167

Nastanjene kuće

4

25

36

1

1

67

Borave

Osobe

13

38

65

2

0

118

 

2

0

0

4

Obnovljene kuće

7

80

92

3

1

183

Nastanjene kuće

2

25

40

1

1

69

Borave

Osobe

12

40

66

2

0

120

 

2

0

0

5

Obnovljene kuće

12

92

102

5

1

212

Nastanjene kuće

6

25

40

2

0

73

Borave

Osobe

15

45

68

6

0

134

 

2

0

0

6

Obnovljene kuće

16

103

105

6

1

231

Nastanjene kuće

10

25

40

3

0

78

Borave

Osobe

18

48

63

6

0

135

 

2

0

0

7

 

Obnovljene kuće

20

110

110

6

1

247

Nastanjene kuće

10

25

45

3

0

83

Borave

Osobe

20

50

65

6

0

141

 

6. Sadašnji broj vjernika

 

God

Selo-

Stanje

Bukovac

Foča

Johovac

Komarica

Vranduk

UKUPNO

 

20

08

/

09

Obnovlje-ne kuće

23

110

110

7

1

251

Nastanje-ne kuće

13

29

47

3

0

92

Borave

Osobe

24

51

67

6

0

148

 

7. Obnova u ratu oštećenih i porušenih objekata:

- Župna kuća, po istom projektu, od 2000-2006. sa sakralnim prostorom;

- Zavjetne kapelice: Sv. Roka (2002.) i Sv. Ane (2007.); dvije grobljanske kapelice (2002./3.); 4 poljske kapelice (2001.-2007.);

- filijalne crkve u Johovcu (2004.-7.) i Bukovcu (2003. i 2008.);

-nabavka 2 zvona od ljevača Grassmayra (A) za konstrukciju zvonika kod crkvišta u Foči od 135 kg i filijalnu crkvu u Johovcu od 255 kg.

 

8. Arhitektonsko i likovno  uređenje obnovljenih sakralnih objekata:

- Fasada i stepenište (2007.), oltar i ambon (2008.) filijalne crkve u Johovcu, ideja ak. slikara Željka Šegovića;

- Oltar i ambon u sakralnom prostoru župne kuće u Foči, ideja ak. slikara Željka Šegovića, 2008.

 

Foča, 3.II.2009.                                                         

 

Podatke priložio: Fra Mario Jurković, župnik