Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. listopada 2017.

 

Vrhbosanski nadbiskupi i pomoćni biskupi

14. svibnja 2008.
Od 1881. godine do danas

Vrhbosanski nadbiskupi

 

JOSIP STADLER (1943.-1918.)

stadlerRodio se u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. god. u skromnoj obrtničkoj obitelji. U jedanestoj godini ostaje siroče bez oca i majke. Prihvaća ga dobra hrvatska obitelj Oršić.

Nastavlja školovanje u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu odakle nakon završene gimnazije odlazi u Rim na studij, te postiže doktorate iz filozofije i teologije na sveučilištu Gregorijani.

Za svećenika je zaređen u Rimu god. 1868. Po povratku u Zagreb postaje profesorom u sjemeništu, a kasnije sveučilišnim profesorom na teološkom fakultetu.

God. 1881. imenovan je prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Aposolskim žarom razvija u Bosni živu djelatnost na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Sagradio je katedralu u Sarajevu, dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku, bogoslovsko sjemenište i crkvu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, kaptol i nadbiskupski dvor, te više crkava i ženskih samostana. Nadbiskup Stadler napisao je, priredio ili preveo skoro 40 različitih djela. Posebno se istakao karitativnim radom. Osnovao je dva sirotišta: «Betlehem» i «Egipat» za djecu i ubožnicu za starice.

Utemeljio je Družbu sestara «Služavki Malog Isusa» sa svrhom da se brinu za siromašnu i napuštenu djecu, starije osobe i siromahe uopće. Narod mu je dao ime «otac sirotinje».

Umro je na Bezgrešno začeće 1918. god. u 75. godini života u Sarajevu. Tijelo mu počiva u sarajevskoj katedrali.

 

IVAN EVANĐELISTA ŠARIĆ (1871-1960)

Saric_nadbiskupIvan Evanđelista Šarić rodio se 27. rujna 1871. u Docu kod Travnika. Gimnaziju je pohađao u Travniku (1882-1890), bogosloviju započeo u Travniku, a završio u Sarajevu (1890-94). Zaređen je za svećenika na naslov vrhbosanske nadbiskupije 22. srpnja 1894.

Svećenički je počeo djelovati kao kateheta u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu od 1894. Godine 1896. postaje kanonik vrhbosanski. 1896-1908. uređuje Vrhbosnu, a jedno vrijeme i Balkan. 1898. promoviran je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu za doktora bogoslovlja. 27. lipnja 1908. imenovan je pomoćnim biskupom vrhbosanskim i naslovnim biskupom cezaropolitanskim, a 2. svibnja 1922. nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim.

Borio se u prvim redovima za Katoličku akciju. Osnovao je brojne župe. Osobito se brinuo za katolički tisak. 1922. pokrenuo je i neko vrijeme uređivao tjednik Nedjelu, koja je zbog državne zabrane promijenila naslov u Križ i konačno u Katolički Tjednik, veoma utjecajan list između dva rata. Od 1922. izdaje Vrhbosanske savremene knjižice. Izašlo je do 1941. godine 55 sveščića. Uz prijevod Novoga Zavjeta na hrvatski, nadbiskup Šarić je napisao, preveo ili priredio preko 20 različitih djela. Kroz cijelo vrijeme svoga biskupovanja velik je trud ulagao u financiranje obaju sjemeništa. Na karitativnom području bio je angažiran. Misijski rad za vrijeme njegove službe doživio je značajan procvat. Radio je na dovođenju novih muških redova u dijecezu, ali bez uspjeha. U nacionalnom životu bosanskih Hrvata nadbiskup je imao značajnu ulogu. Osobito je pomagao Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”. Od 1945. živi u emigraciji, najprije u Austriji a onda u Madridu u Španjolskoj. Umro je 16. srpnja 1960. u Madridu. Tijelo mu počiva u crkvi sv. Josipa u Sarajevu.

 

MARKO ALAUPOVIĆ (1885.-1979.)

Alaupovic_MarkoRodio se 10. svibnja 1885. u Busovači u Bosni. Imao je dva brata svećenika, fra Anzelma i Dragutina. Pučki mu je učitelj bio Andrija Čekada, otac trojice svećenika Čekada. Teologiju je studirao u Sarajevu (1903-1907). Zaređen je za svećenika vrhbosanske nadbiskupije 15. rujna 1907. Potom je postao vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu; 1908. duhovnik bolnice u Sarajevu. God. 1813. nadbiskup Josip Stadler šalje ga na studij u Rim da kao pitomac Zavoda sv. Jeronima pohađa teologiju na Gregorijani. Odatle je 1915. prešao u Innsbruck, gdje je doktorirao 21. kolovoza 1916. Godine 1917. postao je kanonik i povjerenik za redovničke ženske zajednice. Od 1918. do polovice 1931. god. urednik je Vrhbosne, a od 1932. do 1834. uređuje Svijet - sedam dana. U Vrhbosni je objavio više članaka.

1935. postao je prepošt kaptola i provikar nadbiskupije vrhbosanske. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Od 1945. generalni je provikar nadbiskupije, u odsutnosti nadbiskupa Šarića. 21. svibnja 1950. imenovan je naslovnim biskupom kapitolijadskim i apostolskim administratorom vrhbosanskim. Za biskupa je posvećen u Beogradu 24. rujna 1950. 7. rujna 1960. postaje rezidencijalnim nadbiskupom u Sarajevu i metropolitom vrhbosanske pokrajine. Sudjelovao je na II. vatikanskom saboru (1962-65). U mirovinu je otišao 13. siječnja 1970. Umro je 18. travnja 1979. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali.

 

SMILJAN FRANJO ČEKADA (1902.-1976.)

CekadaSmiljanRodio se u Donjem Vakufu 29. rujna 1902. Potječe iz obitelji od petero djece. Imao je dva brata svećenika, Čedomila i Milivoja. Zaređen je za svećenika vrhbosanske nadbiskupije 5. travnja 1925. Upravljao je župom Jelaške. Godine 1826. nadbiskup Šarić šalje ga na studij u Rim. Bio je pitomac Zavoda sv. Jeronima, a pohađao je teologiju na Papinskom učilištu Gregorijani. Doktorirao je 1928. Po povratku u Sarajevo, postao je vjeroučitelj i odgojitelj u konviktu “Kralj Tomislav”, vlasništvo Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, te urednik Katoličkog tjednika (1928-1933). Potom odlazi za župnika u Bos. Brodu gdje ga je zateklo imenovanje pomoćnim biskupom vrhbosanskom nadbiskupu 2. lipnja 1939. 18. kolovoza 1940. postao je rezidencijalnim biskupom skopsko-prizrenskim. Od 1946. do 1951. upravljao je banjalučkom biskupijom kao administrator. Zlostavljan od komunističkih vlasti osobito 1949. i 1950. u vrijeme osnivanja “Udruženja”, čak su ga potjerali iz Bosne kao “stranca”, njega bosanskog Hrvata rodem od majke “bosanske Hrvatice” 12. lipnja 1967. imenovan je vrhbosankim nadbiskupom koad-jutorom. Neprilika mu nije nedostajalo. 1869. otvara Bogoslovno sjemenište u Sarajevu. Nasljeđuje nadbiskupu Alaupovića u upravi nadbiskupije 13. siječnja 1970. Pokrenuo je poslijeratnu Vrhbosnu, zatim Radosnu vijest i Vrelo života. Životni mu je put pun kreposti i trpljenja, razumijevanja i neshvaćanja. Umro je u Sarajevu 18. siječnja 1976.

 

MARKO JOZINOVIĆ (1920.-1994.)

Jozinovic_MarkoRodio se u Devetinama 20. ožujka 1920. Zaređen je za svećenika vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu 29. lipnja 1944. Od 1945. do 1951. proveo je u zatvoru u Zenici, zajedno s ostalim biskupima i svećenicima. Po izlasku iz zatvora imenovan je župnikom na Uzdolu gdje je ostao do 1956. godine, zatim je premješten u Morančane. Nadbiskup Alaupović poslao ga je na postdiplomski studij teologije u Rim gdje je, boraveći u Zavodu sv. Jeronima (1961-64), pohađao Teološki fakultet Papinskog sveučilišta Gregorijane. Doktorirao je 1964. Bio je profesor moralne teologije na Vrhbosanskoj bogosloviji od 1969. do 1977., kanonik vrhbosanskog kaptola i prepošt. Izabran je za vrhbosanskog nadbiskupa 27. lipnja 1977, posvećen 23. listopada iste godine u Sarajevu. Biskupsko geslo: Pobožno, trijezno i pravedno. Obnovio je nadbiskupsko sjemenšte i katedralu. Pošao je u mirovinu iz zdravstvenih razloga 19. travnja 1990. Umro je u Dubrovniku 11. kolovoza 1994. god., a sahranjen je u sarajevskoj katedralu.

 

VINKO kardinal PULJIĆ (1945.-    )

Puljic_nadbiskup2Šesti vrhbosanski nadbiskup mons Vinko kardinal Puljić rodio se 8. rujna 1945. u mjestu Priječani, u bivšoj župi Petrićevac, danas Marija Zvijezda u banjalučkoj biskupiji. Osnovnu školu je svršio u Trapistima (danas Delibašino selo), da bi 1961. stupio u dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu. Nakon dvije godine prelazi u Đakovo gdje je položio ispit zrelosti. U Đakovu nastavlja studij teologije, a po rukama đakovačkog biskupa Stjepana Bäuerleina zaređen je za svećenika na Petrovo 1970. Mladu misu prikazao je Gospodinu u Petrićevcu-Trapistima, a za geslo si je uzeo riječi iz Ivanova evanđelja: „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14,6). Nakon trogodišnjeg djelovanja kao kapelan u Banja Luci kratko je vrijeme radio u Biskupskom ordinarijatu. Potom ga poslaše u župu Sasina gdje je ostao kraće vrijeme. God. 1973. imenovan je župnikom u župi Ravska iznad rudnika Ljubija. U ljeto 1978. odlazi u zadarsko sjemenište za duhovnika, a 1988. imenovan je župnikom u Novoj Gradiški. U kolovozu 1990. preuzeo je službu vicerektora u Vrhbosanskoj visokoj školi u Sarajevu. Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je 7. prosinca 1990. Vrhbosanskim nadbiskupom, a 6. siječnja 1991. u bazilici sv. Petra posvetio ga je za biskupa. Za Vrhbosanskog nadbiskupa svečano je ustolične 19. siječnja 1991. u sarajevskoj katedrali. Svoje biskupsko poslanje stavio je pod okrilje nebeske Majke. “Po Mariji, u vjeri nadi i ljubavi” želi služiti povjerenim mu dušama na prostorima Vrhbosanske nadbiskupije. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 27. listopada 1994. kardinalom Svete Rimske Crkve, a 26. studenog iste godine primljen je u kardinalski Zbor.

 

Pomoćni Vrhbosanski biskupi

 

ANTON BONAVENTURA JEGLIČ (1850.-1937.)

jeglicNedaleko od Bledskog i Bohinjskog jezera u mjestašcu Begunjah (Slovenija) rodio se 29. svibnja 1850. Anton Jeglič, prvi član vrhbosansnkog kaptola i jedan od najvećih ljubljanskih nadbiskupa.

U Ljubljani je završio gimnaziju. Za svećenika je zaređen u Ljubljani 27. srpnja 1873. U prosinca 1876. postigao je doktorat svetog bogoslovlja u Beču. Potom je imenovan duhovnikom ženske kaznione u Begunjama. Iduće godine 1878. postao je vicerektorom ljubljanskog bogoslovnog sjemeništa, te je u isto vrijeme predavao crkvnu povijest, kanonsko pravo a kasnije i dogmatiku. Krajem god. 1881. novoimenovani vrhbosanski nasdbiskup Josip Stadler pozvao ga je za vrhbosanskog kaninika. Od listopada 1882. do 15. rujna 1883. vodio je sarajevsku župu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 13. kolovoza 1897. naslovnim sinujskim biskupom i pomoćnim vrhbosanskim biskupom, a 12. rujna 1897. nadbiskup Stadler posvetio ga je za biskupa da bi već 24. travnja 1898. bio imenovan knezo-biskupom ljubljanskim. Na toj je službio ostao 32 godine, sve do 1930. Zadnje godine života proveo je u cistercitskom samostanu u Stični. Umro je 2. srpnja 1937.god.

 

IVAN EVANĐELISTA ŠARIĆ (1871.-1960.)

27. lipnja 1908. imenovan je pomoćnim biskupom vrhbosanskim i naslovnim biskupom cezaropolitanskim, a 2. svibnja 1922. nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim.

 

SMILJAN FRANJO ČEKADA (1902-1976)

Za biskupa je posvećen 6. kolovoza 1939. u sarajevskoj katedrali. Jedva je četrnaest mjeseci bio pomoćnim sarajevskim biskupom, kad je 18. kolovoza 1940. imenovan rezidencijalnim biskupom u Skopju.

 

TOMISLAV JABLANOVIĆ (1921.-1986.)

Janlanovic_TomislavRodio se 18. svibnja 1921. u Docu. Gimnaziju je pohađao u Travniku, bogosloviju u Sarajevu od 1939. do 1940. Zaređen je za svećenika vrhbosanske nadbiskupije 30. studenoga 1943. Bio je neko vrijeme kateheta u Sarajevu. Od lipnja 1945. do lipnja 1953. bio je u zatvoru, a nakon toga 5 godina lišen građanskih prava. U međuvremenu je obnašao službu kapelana u Derventi i župnik u Rastičevu. Kao župnik Bistrice uputio je molbu u Zagreb za daljni studij, te mu je 1963. izdana diploma Bogoslovnog fakulteta o završenoj teologiji. Licencirao je u lipnju 1964. Disertaciju je branio u travnju 1970. godine pod naslovom: Islamska apologetska argumentacija. Nakon toga služio je kao kapelan i župnik na više mjesta. Od 1967. do 1971. profesor je povijesti religija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu do smrti. 12. studenoga 1970. imenovan je vrhbosanskim kanonikom, a 16. studenoga 1970. pomoćnim biskupom u Sarajevu. God. 1967. postaje korespondentom Vatikanskog tajništva za nekršćane. Od 1978. do 1983. bio je generalni tajnik Biskupske konferencije, a od 1983. predsjednik je Vijeća za migraciju. Priredio je prijevod na hrvatski jezik Smjernice za dijalog između kršćana i musliinana, koju je izradilo Tajnštvo za nekršćane. Umro je u Mosbachu 10. rujna 1986. a pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju u Zagrebu.

 

PERO SUDAR (1951. - )

Sudar_biskupRodio se u 3. srpnja 1951. u Barama, župa Solakova Kula. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Dubrovniku, a filozofsko teološki studij završio je na Vrhbosanskoj bogosloviji. Za svećenika je zaređen u sarajevskoj katedrali 29. lipnja 1977. godine. Nakon dvogodišnje službe župnkog vikara u Komušini poslan je postdiplomski studij crkvenog prava. Doktorirao je na papinskom učilištu Urbanijana u Rimu god. 1985. obranišvi radnju “Pojam fizičke osobe u crkvenom zakonodavstvu.”

Profesor je crkvenog prava na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu od 1986. a službu rektora Bogoslovije vršio je od 1989. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 27. studenog 1993. pomoćnim vrhbosanskim biskupom.