Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

Modrički kapelan Čondrić - mučenik

19. veljače 2009.
Nakon ređenja imenovan je kapelanom u Modriči. Na blagdan V. Gospe 1945, uhitila ga je Partija i odvela na suđenje. Strijeljan je početkom 1946. godine.

Rođen je 22. veljače 1918. u Žepču, od oca Stjepana i majke Ane, rođ. Knežević. Gimnaziju je polazio kod isusovaca u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1941. godine. Nakon ređenja imenovan je kapelanom u Modriči. Kraće je vrijeme bio župnik u Rastovu, zatim vjeroučitelj u Sarajevu te duhovnik Malih križara. Nakon toga imenovan je katedralnim župnikom u Sarajevu. Ondje je ostao do svoje mučeničke smrti.

Na blagdan Velike Gospe 1945. uhitila ga je Partija i odvela na suđenje, na kojemu je potkraj godine donesena presuda o strijeljanju. Strijeljan je početkom 1946. godine.

O suđenju i mučenju vlč. Čondrića zapisao je don Anto Baković ovo:

Na blagdan Krista Kralja u listopadu 1945. u katedrali bijaše izuzetno svečano. Vlč. Čondrić održao je divnu propovijed o Kristu Kralju, kralju svijeta, kralju naših srdaca u stilu: "Hoćemo Boga!" Propovijed, blagoslov, sve je to obavljao s velikim zanosom, ne sluteći da su mu to posljednji svećenički čini. Kada je sve obrede završio i zajedno sa mnom izlazio iz sakristije, pošto je zaključao sakristijska vrata, na njega su skočila dvojica-trojica udbaša i rekli mu da je uhapšen.

Condric_IvanOdveli su ga u zatvor. Mi smo to gledali i razbježali se poput apostola u Getsemanskom vrtu, kada su Isusa odveli rimski vojnici...

Prvooptuženi je bio vlč.Ivan Čondrić... Mi katolici u velikom smo broju dolazili na ta suđenja. Suđenje je bilo u velikom holu Okružnog zatvora, a ne u sudnici, tako da smo do optuženih mogli lakše doći... Suđenje je vodio Vojni sud, a sudac je bio kapetan Vojnog suda Šeste armije Vojislav Kesler... Javni tužilac bio je pukovnik Vukašin Mićunović, koji će se poslije spominjati među komunističkom vrhuškom u Jugoslaviji...

Presuda je trebala biti izrečena neposredno pred Badnjak. Mi smo se opet svi okupili i čekali presudu. Mogli smo doći do optuženih, pa sam i ja prišao vlč. Čondriću i pozdravio se s njim. Bilo mu je drago što me vidi i što redovito dolazim na suđenje.

Ušao je predsjednik suda kapetan Vojislav Kesler i rekao: "Izricanje presude odgađa se za 28. decembra u 12 sati!" Mi smo ostali zbunjeni. U svojoj naivnosti mislili smo da ih neće osuditi, da će ih pustiti, ali, eto, da im se osvete neće ih pustiti prije Božića nego poslije. Osjećali smo neku tihu, mirnu nadu...

Netko je rekao da je možda iz Beograda došla naredba da presude ne bude.

Međutim, našoj hrvatskoj naivnosti, kao obično, brzo je došao kraj. Na dan 28. prosinca 1945 opet smo se okupili u velikom holu Okružnog suda. Ušao je kapetan Vojislav Kesler s još dva oficira i javni tužilac pukovnik Vukašin Mićunović i pročitali presudu na naše zaprepaštenje i zgražanje:

"Optuženi Ivan Čondrić osuđuje se na kaznu smrti strijeljanjem!"

Nastao je muk. Tajac. Zanijemjelo je ono nekoliko stotina prisutnih katolika...

Gledao sam vlč. Čondrića! Bio je posve blijed i potpuno zbunjen. Oblio ga znoj. Nije reagirao, ništa nije rekao. Sudac se udaljio čim je pročitao presude, a stražari novoosudene počeli odvoditi prema hodniku što je išao u zatvor...

Došli smo do vlč. Čondrića da se s njim oprostimo. Bio je blijed kao stijena - imao je blaženo lice i žalostan osmijeh. Došao sam do njega i poljubio mu ruku. Plakao sam. Kad sam se uspravio i pustio mu ruku, pogledali smo se oči u oči! On se duboko zagledao u mene i rekao mi: "Anto, ne plači, nego me zamijeni!" Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Te su me riječi na smrt osuđenog župnika toliko zbunile, omamile, smutile, oborile, da sam ih u tom trenutku doživio kao svoju smrtnu osudu. Dok su stražari odvodili osuđene stajao sam nijem i ukočen...

Vlč.Ivicu Čondrića (28 godina) komunisti su strijeljali tijekom 1946. godine. Postoji nekoliko verzija o tom strijeljanju. Jedno je sigurno, da su im prije strijeljanja nudili pomilovanje uz uvjet da skinu svećeničku odjeću i da se ožene. Oni su to odbili. Među sarajevskim katolicima te se 1946. pričalo da je vlč. Čondrić prije strijeljanja za posljednju želju izrazio da zapjeva "Ave Marija". Naime, vlč. Čondrić bio je poznat kao vrstan glazbenik i izvrstan solo pjevač. Rado je pjevao solo svoju omiljenu "Ave Mariju". Drugovi su mu se "smilovali", i to rano jutro postavili su ga pred zid i pustili da zapjeva. Pričalo se po Sarajevu da je tako zanosno i visokim glasom zapjevao svoju smrtnu "Ave Mariju" da su se mnogi zatvorenici probudili.

Još ih se više probudilo kad je rafal prekinuo "Ave Mariju" i pokosio mladog svećenika-mučenika vlč. Ivicu Čondrića.

Tako je završen život ovoga uzornoga mladoga svećenika nakon što je otpjevao svoju posljednju "Ave Mariju". Prije nego što je znao da će biti strijeljan, izrekao je svoju molitvu u kojoj je potvrdio svoju vjeru: Isuse Kriste, Bože i Spasitelju moj. Nauči me svećenički misliti, žrtvovati, trpjeti i raditi te tako spašavati neumrle duše... Tebi se, Isuse, predajem onakav kakav jesam, a ti me učini onakvim kakav želiš da budem. Amen

 

_________

Don Anto Baković: Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb 2007., str. 148-149