Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. srpnja 2017.

 

ŽERAVAC: BLAGOSLOV GRADILIŠTA NOVE CRKVE

30. ožujka 2009.
Svečano misno slavlje u nazočnosti velikog broja vjerujućeg puka i dvadesetak svećenika predvodio je nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić
Zeravac_Blagoslov gradilistaDa je stiglo proljeće s kojim se i život, nakon zimskog stanja mirovanja, budi uistinu se moglo osjetiti 27. ožujka u župi Sv. Franje Asiškog – Žeravac, nedaleko od Dervente. Osim lijepog vremena koje je činilo da su ljudi veseliji, razlog za slavlje je bila sveta misa i blagoslov gradilišta nove, u ratu porušene, žeravačke crkve. Svečano misno slavlje u nazočnosti velikog broja vjerujućeg puka i dvadesetak svećenika predvodio je nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić.

Na početku mise nazočne je pozdravio vidno ushićeni žeravački župnik fra Ivan Ćurić, izražavajući radost što okupljene vjernike – među kojima je bilo dosta Žeravčana koji danas ne žive u svom rodnom mjestu – može pozdraviti na gradilištu nove crkve.
Potom je uslijedio blagoslov gradilišta kojeg je uz župnika fra Ivana i dekana preč. Franje Tomića obavio kardinal Puljić.

Pobijediti mržnju je zadatak svakog čovjeka

U misnoj homiliji Vrhbosanski je nadbiskup istakao značaj gradnje crkve koja je znak žive Crkve kao zajednice vjernika. Osobito je naglasio važnost pobjede ljubavi nad mržnjom. «Ovdje je bila crkva, ali ju je mržnja srušila i prognala sve žitelje ove župe. Došli smo danas pobijediti mržnju jer je to zadatak, ne samo kršćanina nego svakog čovjeka. Dolazimo ovdje s ljubavlju prema svojoj rodnoj grudi, prema vjeri u kojoj smo kršteni da bismo izgradili zdanje koje će biti simbol pobjede dobra nad zlom», kazao je Kardinal i ohrabrio prognane vjernike da se ne daju iskorijeniti s ovih prostora i ne prezru žrtve koje su iz ljubavi prema ovoj zemlji podnijeli njihovi preci. «Ljudi su umirali za svoju rodnu grudu. Bio bih ništarija kada bih to ignorirao. To moramo znati vrednovati! I zato ćemo i svojim pokoljenjima govoriti o svom rodnom kraju. Crkvu nikada nije izgradio višak novaca nego ljubav. A ako Crkvu budeš volio, voljet ćeš i Krista koji je svoju ljubav prema ljudima pokazao na križu. Do nas je hoćemo li znati svoje svetinje čuvati i voljeti», poručio je Vrhbosanski nadbiskup i još jednom istakao smisao gradnje crkve kao građevine. «Ne treba nam crkva ako ona ne će biti vidljivi znak žive Crkve. Zato vas hrabrim: znajte sačuvati što vam je sveto, za što se valja žrtvovati i umrijeti. Neka Krist, raspeti i uskrsli bude sunce našeg života da se ne izgubimo kuda god hodali».
Poslije propovijedi žeravački je župnik pročitao tekst povelje koju su potom, osim njega, potpisali: Vinko kard. Puljić i gosp. Davor Čordaš u ime kuma crkve gosp. Dragana Čovića. Povelja je zatim ugrađena u kamen-temeljac kojeg je prigodom svoga dolaska u Sarajevo (1997.) blagoslovio sluga Božji Ivan Pavao II.

Radost se nije dala skriti

Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio nazočnima među kojima je posebno spomenuo: gosp. Davora Čordaša, dopredsjednika Republike Srpske; gosp. Slavka Marina, zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH; gosp. Danijela Marušića brodsko-posavskog župana, gosp. Mirka Dusparu, gradonačelnika Slavonskog Broda; gosp. Ivana Tolića, osobnog izaslanika gradonačelnika Zagreba gosp. Milana Bandića te na poseban način žene i muškarce u narodnim nošnjama okupljene u Zavičajni klub «Žeravac».
Druženje je nastavljeno u župnom dvorištu gdje su bili postavljeni stolovi tako da su Žeravčani i njihovi gosti mogli sjesti i uživati u dobrom grahu koji je bio poslužen. Iako je korizma radost zbog početka gradnje crkve nije se dala skriti pa se mogla čuti i pjesma, a oni vještiji su poigrali i kolo.

Prema informacijama koje je ponudio sadašnji župni vikar dr. fra Andrija Zirdum u župi Žeravac koja obuhvaća 6 sela trenutno, od prijeratnih (1991.) 2.381., živi 97 vjernika. Na nedjeljnu svetu misu, koja se slavi u podrumu župne kuće, dođe između 40 i 60 vjernika. «Sve su starci, a mlađi se ne odlučuju na povratak. Problem je što ovi ljudi ovdje osim Crkve nemaju ništa: ni bolnice, ni prijevoza, niti se tko za njih brine. U župi pod krovom imamo 126 kuća a samo ih je pedesetak (oko 45) naseljenih», govori fra Andrija koji je Žeravac – svoju rodnu župu – posjetio 1996. i među prvima se osvjedočio o ratnom ludilu koje je haralo i ovim krajem. Bez obzira na sve ističe kako će nova crkva biti stvarni znak i razlog nade da ovo podneblje ne će zauvijek izgubiti svoje sinove i kćeri.

Župa Žeravac, smještena nedaleko od Dervente pokraj glavne prometnice u smjeru Slav. Broda, kao mjesna kapelanija odvojena je od Plehana 1856. i od tada vodi matice. Župom je proglašena 1862. godine. Prvotno je obuhvaćala područja današnjih župa Bukovica i Kulina, te naselja Unka, Kolibe, Dobra voda i Polje koja pripadaju različitim župama.

U Žeravcu je prvotno za bogoslužje umjesto crkve služila kapelica, koja od 1880. ima i zvono (250 kg, u I. svjetskom ratu rekvirirano; sadašnje zvono od 400 kg potječe iz 1923). God. 1887. podignuta je crkva u neogotičkom slogu. Već sljedeće godine za nju su nabavljena dva kipa (Sv. Ivan Evanđelist i Gospa) od tvrtke Mayer iz Münchena, a 1910. i oltari. Crkva je vremenom sve manje mogla odgovoriti potrebama, pa je trebalo graditi novu. Godine 1962-64. izgrađena je nova župna crkva bazilikalnog tipa građena po uzoru na crkvu u Biloj (Livno). God. 1977. u nju je postavljen križni put slikara Slavka Šohaja (ulje na platnu, 150x100 cm), nešto ranije Sv. Franjo (Lj. Lah, ulje na platnu), a dva još nepostavljena vitraila izvedena su po nacrtu Đure Sedera (1983). Crkva je u nedavnom ratu minirana i potpuno srušena. Na temeljima župne crkve izgrađena je 2001. drvena kapelica sv. Franje koja služi za liturgijska slavlja. (kta/j.v.)