Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  22. svibnja 2017.

 

Nestao u prosincu 1948. god.

24. travnja 2009.
Mladog franjevca fra Velimira Karlovića iz Gornje Dubice kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini, vjerojatno je ubila Udba u Zagrebu

Karlovic_fra VelimirRođen je 7. travnja 1914. u Gornjoj Dubici kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini, od oca Petra i majke Stane, rod. Radić. Poslije pučke škole u Gornjoj Dubici završio je franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit odjenuo je 1932. godine. Poslije završenog novicijata nastavio je studij bogoslovije u Sarajevu i u Münsteru (Njemačka). Za svećenika je zaređen 11. rujna 1938. u Münsteru. Nestao je u prosincu 1948. godine. Vjerojatno ga je ubila Udba u Zagrebu.

 

O mladom bosanskom fratru Velimiru Karloviću imamo vrlo malo podataka. Nestao je u teškim godinama hrvatske tragedije. Nekako je uspio tu godinu preživjeti, čak se i sklonio u Zagreb, na Kaptol, u franjevački samostan, a zatim je tražio način da ode dalje. U Bosnu se nije smio vratiti, znao je da je to opasno jer se još uvijek ubijalo bez suda, bez dokaza i bez mogućnosti da se glava sačuva, pa je kao i toliki drugi razmišljao o tome da pobjegne u Italiju. No upao je u klopku kao i mnogi drugi svećenici i civili. Nisu shvatili da postoje dvije vrste "veza": jedna je bila slaba, neučinkovita i vrlo riskantna, iako ponekad uspješna.

Druga "veza" je bila u Udbinoj režiji. Udba je osnivala ekipe ljudi koji su kad god bi doznali za nekoga da bi želio ići u inozemstvo organizirali "sigurnu propusnicu", "sigurnu vezu", samo da ponese novaca i zlata. Takav čovjek bi se oprostio od svoje sredine i s radošću krenuo, sve u nadi da će za dan-dva biti na slobodi u Italiji, gdje će moći slobodno raditi kao svećenik. Krenuo je, ne znajući da ide u smrt. Na određenom mjestu čekali bi ga udbaši, koji bi skočili na njega, svezali ga, strpali u auto, opljačkali i odveli u zatvor.

Prema izvješću fra Vlade Karlovića,koji mu je bio kolega i znao je što se događalo, fra Velimir je poslije prevrata 1945. jedno vrijeme živio u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. No, morao je odlučiti kamo će poći. U Bosnu se nije smio vratiti pa je planirao odlazak iz države. Tako je u prosincu 1948. isplanirao bijeg, našao "dobru vezu" i dobro platio. Ali kad je krenuo, nestao je. S velikom vjerojatnošću može se tvrditi da je završio u Udbinom zatvoru u Zagrebu.

Ovu verziju, prema kojoj je nestao u Zagrebu u prosincu 1948., zastupa i fra Ignacije Gavran, ugledni franjevac, povjesničar, pisac, znanstvenik i suvremenik tih ljudi.

___________

 

Don Anto Baković: Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb 2007.