Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. lipnja 2017.

 

30. obljetnica Maglajskog svetišta

28. travnja 2009.
Dana 12. svibnja Maglaj zove na proslavu 30. obljetnice svetišta Sv. Leopolda Mandića

Maglaj_svetiste

Prije trideset je godina, glavni gost svečanosti posvete prve novosagrađene crkve u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića bio je glasoviti padovanski kapucin i generalni postulator Kauze Leopolda Bogdana Mandića, Pietro Bernardi, koji je tom prigodom donio u Maglaj dio desne ruke sv. Leopolda. Relikvija je bila pohranjena u svečevom moćniku i predana sarajevskom nadbiskupu Jozinoviću, kao priznanje maglajskom svetištu za njegov uspješan razvoj i za posjećivanje masa pobožnih zavjetovanih vjernika. Naime, bilo je to vrijeme kada su brojni autobusi iz svih župa Hrvatske, na putu za Međugorje, svratili u Maglaj. Ondje su u novom Svetištu obavili pobožnosti u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića, a Leopoldov park, jedan od najraskošnijih u Europi, s 2000 ruža, koji izlazi na rijeku Bosnu i gleda na stari grad Maglaj, stvara idealnu priliku za odmor hodočasnika i nastavak puta. Važno je spomenuti vrlo uspješnu pobožnost Leopoldove srijede, na koju hodočaste mnogi vjernici srednje Bosne, a i danas se pobožnost revno održava, upravo onakva kakvu je zamislio graditelj Svetišta, vlč. don Anto Baković. On je, uz brzu i uspješnu izgradnju crkve, osmislio i vrlo privlačan te narodu drag sadržaj raznih pobožnosti, među kojima na prvo mjesto dolazi Leopoldova srijeda.

Važno je istaknuti da su u nedavnom Domovinskom ratu porušene sve katoličke crkve od Bosanskog Broda, preko Dervente, Plehana i Doboja, a da su se srpski agresori zaustavili pred Maglajem.

Nedavno su hrvatski kardinali (Josip kardinal Bozanić i Vinko kardinal Puljić) uputili zamolbu svim vjernicima u današnjoj Hrvatskoj da pokažu čin solidarnosti prema današnjim ugroženim Hrvatima Bosne i Hercegovine. Jedan od načina kojim bi vjernici današnje Hrvatske odali svoje priznanje, razumijevanje, čin solidarnosti i suosjećanja jeste da svoja hodočašća usmjere prema Bosni i Hercegovini, umjesto prema poznatim europskim hodočasničkim mjestima Tako bismo se svi našli na jednom mjestu u molitvi i euharistiji na hrvatskom jeziku.