Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. lipnja 2017.

 

Jedna od postaja križnog puta hrvatskog naroda

24. svibnja 2011.
Prije 20 godina prvi se puta javno molilo za žrtve iz Burića štale.

O pogibelji hrvatskih vojnika u Burića-štali u selu Garevcu u bosanskoj Posavini do danas je malo, skoro nikako poznato široj javnosti. Predvečer, 24. svibnja 1945. hrvatski vojnici su se na nagovaranje i čvrsto obećanje tadašnjih vlasti da im se neće ništa dogoditi, predali su se nedaleko od Odžaka. Nakon što su odložili oružje, dovedeni su u Burićaštalu u Garevac, te nakon što je njih nekoliko pušteno na slobodu, njih preko 450 bez suđenja i presude poubijani su na mučki način. Prva grupa je odvedena u šume izvan sela, njih stotinjak, te su na zvjerski način ubijani raznim predmetima, a onda bačeni u jamu. Druge dvije jame pripremljene na tjelesa ostalih osuđenika ostale su prazne, jer je te noći naišlo nevrijeme, a počinitelji zločina morali su svoje žrtve ostaviti polumrtve i pobjeći. Slijedećih je dana drugu jamu zamijenila rijeka Sava, a treću rijeka Bosna.

Hrvatski vjernici Garevca i okolnih sela, čiji su mili i dragi bili u štali, došli su na sv. misu u župnu crkvu u Garevcu u subotu 25. svibnja da se pomole za duše dragih im pokojnika kao i za počinitelje zlodjela.

Misno slavlje uz koncelebraciju osmorice svećenika predvodio je garevački župnik i doborski dekan preč. Luka Janjić. U svome je nagovoru rekao da su ih „odveli krvnici na put bez povratka. Ali pravi krvnici su oni koji dadoše kamione... Ovo je jedna od mnogih postaja velikog križnog puta hrvatskog naroda 1945. Dugo smo moli šutjeti i čekati. Tiha molitva i tiha misa - to je bilo sve. Ostali smo im dužni častan pokop.“ Na kraju govora je župnik Janjić istaknuo da je dobri Bog po njihovim žrtvama tome kraju darovao duhovna zvanja.

Pasinac

Nakon mise nekoliko stotina vjernika je pošlo u procesiji, moleći i šuteći, na Pašinac koji krije kosti zvjerski poubijanih. Nad jamom, koju je nekoliko mještana u prošlosti kradomice noću ogradilo betonskim temeljem i željeznom ogradom, župnik se pomolio za sve poginule i sve počinitelje zlodjela.

Vlč. Mićo Perić, mještanin Garevca i župnik u Goricama, u svom je kratkom govoru istaknuo da te mrtve kosti pozivaju na praštanje, a potom zaključio: „Oni nisu pobijeđeni, već oni koji su im uzeli život.“

Mladi Garevca izveli su potom recital pod naslovom „Pokoj duši na žrtveniku istine“ u režiji Slavice Šerić, predsjednice „Napretkove“ podružnice za modrički kraj.

Na kraju se prisutnima obratio i predsjednik mjesne zajednice Garevca i istaknuo: „Iako su postojale pravne norme koje su određivale postupak prema ratnim zarobljenicima, one se u odnosu prema Hrvatima nisu poštivale... Jednostavno i drsko, bez postupka utvrđivanja eventualne krivnje, pojedinci su zloupotrijebili pravo jačega. Nismo ovdje došli suditi onima koji su te olujne noći, bez ispaljenog metka ali na svirep način napunili ovu grobnicu s poluživim tjelima naše braće. Došli smo kao glasnici mira i praštanja. Naša molitva nad ovim kostima je u službi opraštanja i mira, a nikako u službi mržnje i osvete.“

Mnogi su stavili na zajedničku grobnicu upaljene svijeće, dok je njih desetak, čiji su mili i dragi bili u štali, donijelo križeve s imenima pokojnika i usadili ih nad jamom. Na kraju su svi nazočni odpjevali „Kraljice neba...“, „Do nebesa...“ i hrvatsku himnu.

__________

Objavljeno u „Glas Koncila“, 16. lipnja 1991., broj 24(888), str. 13