Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  25. lipnja 2017.

 

Reagiranje na prilog: "Kako se Garevac voli"

5. lipnja 2009.
.......................

Cijenjeni gospodine Buriću,

čitajuci Vas prilog "Kako se Garevac voli (18. dio)" imao sam se priliku upoznati s nekim povijesnim detaljima iz garevačke prošlosti. Isto tako, vrlo ste jasno i izravno prikazali uzroke koji su doveli do stanja u kojem se Garevac i Garevljani danas nalaze kao i posljedice zbog kojih nemali broj tih istih gorko žali za prošlim vremenima ili "trpi" zbog sadašnjeg stanja, često i ne pokazujući to otvoreno. Osobno mislim da je cijeli sadržaj Vašeg priloga vrlo poučan, izravan i u najmanju ruku dobronamjeran. Jedina poruka koja bi se mogla krivo shvatiti (možda sam ja to već i učinio) jest Vaš stav glede inicijativa koje se pokreću izvan Garevca, tj. u dijaspori. I sam sam se uključio u jednu od tih inicijativa (Garevačka Inicijativa / Udruga garevačkih prijatelja) koja za cilj ima okupiti sto veći broj naših ljudi u dijaspori te tako Garevcu osigurati svake godine određen iznos novčanih sredstava koji bi se predali našem župniku i bili utrošeni za različite potrebe Garevca i ljudi koji u njemu žive.Glavni razlog mog obraćanja je taj što ove riječi dolaze od Vas, jednog od naših garevačkih (i svih drugih) svećenika, (čija su mi mišljenja i gledišta uvijek bila na prvom mjestu, ako ne i odlučujuća), a prema kojima se ove inicijative smatraju "ćoravim poslom i domoljubnom sprdnjom".Naravno da Garevac u prvom redu sačinjavaju ljudi koji u njemu žive. No, koliko je dobro za budućnost Garevca da se trud pokretanja inicijativa, koji je samo nešto manji od pokušaja motiviranja na povratak (na žalost!), označi ćoravim poslom? Ovo pitanje postavljam isključivo radi mog vlastitog, nakon ovog priloga nastalog, kolebanja glede budućnosti Garevca.

Mislim da ljude koji žive u Garevcu ne bi trebalo "suprotstavljati"onima koji žive izvan njega, vlastitom odlukom, na koju, htjeli mi ili ne, imaju pravo. Isto tako, na volju i pokušaje da se prikupe sredstva za projekte u Garevcu ne bi trebalo gledati kao na "ćorav posao i domoljubnu sprdnju", premda se Vašem opisu nekih "sjela" ne bi moglo mnogo prigovoriti. No, gledajući našu situaciju u cjelini, mišljenja sam da su svi u istoj mjeri važni za Garevac, oni koji u njemu žive i oni koji su izvan njega. Pokušati kroz "omalovažavanje" materijalne pomoći iz dijaspore, ma kolika ona bila, vratiti Garevljane u Garevac za mene je osobno "ćorav posao". Jedva smo u stanju motivirati ljude na veći materijalni doprinos, kamoli na povratak. Zbog toga mislim da ovu situaciju, koja je takva kakva jest, treba iskoristiti na najbolji mogući nači, uvažavajući svakoga tko zeli pomoci Garevcu, bilo materijalno ili odlukom na povratak. Na sve ostalo ne možemo izravno utjecati, ponajmanje "obeshrabljenjem" onih koji ipak žele nešto doprinijeti.Kao što sam već napisao, moje je obraćanje Vama isključivo iznošenje vlastitog stava i pokušaj razjašnjenja u meni nastalog pitanja (Zašto je pokretanje inicijativa ćorav posao?) i zahvalan sam na spremnosti web-stranice www.garevac.net primiti mišljenja posjetitelja.

Iskreno zahvaljujem na pruženim informacijama u Vašem prilogu i nadam se da ćete moje obracanje shvatiti kao moje objektivno promišljanje, a nikako osobno.

 

Uz poštovanje i srdačne pozdrave

 

Josip Križić