Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. srpnja 2017.

 

Uz 40. obljetnicu smrti dra Kambera

16. lipnja 2009.
Prije 40 godina umro je u Torontu vrhbosanski svećenik, župnik u Vidovicama i Doboju dr. Dragutin Kamber

Prije 40 godina, 30. lipnja 1969. god. umro je u Torontu Vrhbosanski svećenik, bivši župnik u Vidovicama i Doboju, hrvatski domoljub, politički analitičar, publicist i znanstvenik dr. Dragutin Kamber. Svjetlo dana ugledao je 9. prosinca 1901. u Rudi kod Sinja. Majku je zarana izgubio, pa ga je u Sarajevo doveo otac koji je radio na "višegradskoj pruzi". Kasnije mu se otac preselio u Bugojno i tu se zastalno nastanio.

Kamber DragutinKamber je stupio u Travničko sjemenište 1915. gdje je god. 1922. položio ispit zrelosti. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 25. listopada1925. Potom je bio imenovan prefektom u "Napretkovu konviktu" u Sarajevu, zatim urednikom Katoličkog Tjednika (1926-28), katehetom pučke škole u sv. Augustinu itd. Po naravi revolucionaran, buni se protiv nepravdi koje čine Srbi prema Hrvatima i pa je često puta dovođen na saslušanje, i u zatvor. Kad je nakon Radićeve smrti 1928. bio osuđen na 20 dana zatvora, nadbiskup Šarić ga je poslao u Rim gdje je na Istočnom institutu proučavao islam i pravoslavlje. Nakon postignutog doktorata god. 1931.vraća se u domovinu s iskrenom željom da se ne miješa u dnevnu politiku. Ipak će ubrzo morati povući to svoje obećanje. Naime po hrvatskom narodu padaju udarci sa svih strana. Kamber ponovno upada u borbu. Imenovan je katehetom na učiteljskoj školi u Sarajevu. Ali nakon oštre reakcije na jednoj Zrinsko-Frankopanskoj proslavi gdje je usporedio i uzvisio hrvatske junake nad srpske, a skupina srpskih generala napustila dvoranu, pritvoren je 20 dana i zauvijek otpušten iz državne službe.

U srpnju 1932. odlazi za župnika u Vidovice. Ondje je ostao osam mjeseci. U svojoj autobiografiji zapisao je o svome djelovanju u Vidovicama: “Tamo sam bio 8 mjeseci i kroz tih 8 mjeseci zadobio sam više nego osam mjeseci zatvora, od čega sam odležao 20 dana, a drugo je visilo, otpadalo, amnestirano i pretvarano u globe. Bivalo je dana kada sam i po šest puta bio “saslučavan”. Spisi su se o meni gomilali. Htjeli su me više puta ubiti, a jednu mi je službenu konspiraciju došao javiti jedan pošteni srpski seljak iz Vučilovca na Savi i upozorio me kako da se pričuvam. Organizirao sam i ja obranu, a bio sam spreman, da se i sam branim. Kada bi se sve događaj u potankosti opisao, mnogi mi ne bi  mogli vjerovati.“ Potom ga je nadbiskup Šarić pozvao u Sarajevo i predao mu uredništvo novoosnovanog katoličkog dnevnika Narod. Taj je dnevnik bio nemilosrdno plijenjen od strane državne cenzure (čak su plijenjeni i "članci" o muhama, jer je i u njima cenzor vidio opasne aluzije na državnu vlast. Kamber je tada bio premješten za župnika u Doboj. Tu je upao u srpski osinjak. Vlasti su mu zabranile ulazak u školu, a djeci priječile polazak na vjeronauk u crkvi. Nakon ubojstva Aleksandra u Doboju je pročitan Iažni brzojav u kojem je stajalo da ga je ubio Kamberov brat (nije uopće imao brata, bio je jedinac). Četnici su na to "trčećim korakom" izvrši li"juri" na župni stan i polupali sve prozore. Početkom rata 1941. Srbi su uhvatili i držali Kambera kao taoca.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske obnašao je različite i odgovorne dužnosti: vojni vikar u Bosni i Hercegovini, zatim pročelnik duhovnika hrvatskih oružanih snaga od 1944. godine. 1945. povlači se s hrvatskom vojskom. Boravi najprije u Austriji, zatim u Italiji, Španjolskoj i Argentini (1947-50). Prelazi u Sjedinjene Američke Države, gdje na više mjesta župnikuje i gradi crkve, i konačno imenovan je župnikom u Torontu (1961). Umro je 30. lipnja 1969. godine.

Svećenik Kamber je ostavio iza sebe bogato književno djelo koje do danas još nije istraženo i u potpunosti registrirano. Pisanjem se počeo baviti još u sjemenišnim danima u Travniku kada je 1919. spjevao pjesmu Ljubav. Surađivao je u domovinskim časopisima i novinama: Nedjelji (1923-1925), Hrvatskoj Prosvjeti, i u časopisu Croatia Sacra. Iz Rima sa studija slao je "Naša rimska pisma" za Katolički Tjednik, i članke o islamu. Objavljeno ih je 13, a napisano 45. Uređivao je Katolički Tjednik (1926-28). U iseljeništvu je uređivao Križ (USA), Vinculum Caritatis (USA-Kanada: 1960-65), Hrvatska lupa Toronto (1961-69) Pseudonim mu je bio: Combattant, Simon Stilita, Romanus, Parizlija, Englez, Martin Tadić. U inozemstvu je surađivao u Glasu sv. Ante, Osobi i duhu, Danici, Hrvatskom Glasu, Našoj Nadi, Hrvatskoj Reviji, Hrvatskoj Misli, Slobodi, Journal of Croatian Studies, Croatian Review, Novi život, Studia Croatica, Hrvatskom Kalendaru, Croatiji press...