Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. srpnja 2017.

 

Prilog povijesti Garevca

22. lipnja 2009.
POHODI I VIZITACIJE BISKUPA KRAJEM 18. STOLJEĆA ŽUPI BIJELOJ U KONAČISTU GAREVO

Prvi pisani spomen našeg sela Garevo-Garevac, o čemu sam već pisao,  je 18. siječanj 1762. godine na temelju povijesnih izvora Matice župe Bijela. Dosadašnji „prvi spomen“, nije više prvi spomen povjesničara Mandića i Jelenića koji smo imali  u službenom  izvješću apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u župi Bijela. Pored ostalih mjesta nalazi se u popisu prilikom krizme i vizitacije i selo Garevo, sa 30 katoličkih kuća i 232 katolika. Od toga su bile 154 odrasle osobe koje se pričešćuju i 78 nepričešćene djece, a to je redovito bilo do 12 godine. Ovaj popis možete naći na našoj web-stranici. Već sam pisao da taj popis nije potpun, jer smo našli još nekoliko obitelji koje su tada živjele u Garevcu, a biskup ih ne spominje. Pod selo Garevac upisuju se mještani Donjih Kladara, dijela Čardaka i dijela Gornjih Kladara, jer tek kasnije su se izborili za svoj naziv, kao što ni selo Garevac nije do 1762. godine svoja krštenja, vjenčanja i umrla pisala pod svojim imenom. Svih ovih godina događaju se velike migracije stanovništva. Mnogi još dolaze i odlaze da bi našli odgovarajuće stanovanje za svoje obitelji. Imamo popis domaćina obitelji i broj članova u svakoj obitelji sela Gareva 1768. godine u sastavu župe Bijela. Međutim nemamo imena članova obitelji osim domaćina. Kasnije se pojavljuju prilikom migracija i druga prezimena, a mnoga nestaju. U Matici vjenčanih župe Bijela i Podvučjak pisao sam već ranije na istoj stranici ć imena i prezimena koja se pojavljuju kod 200 krštenja djece u razdoblju od 1762. do 1781. godine, te vjenčanja i umrlih osoba iz našeg sela Garevca. Tu ćemo pročitati i druga prezimena obitelji sela Garevo. Tu su prezimena koja biskup nije naveo u popisu, a to su: Iličić, Burra, Valentić, Pavić, Baić, Lukač – Lukačević,  Ilić, Marić, Pavlović, Pipunić itd.

Praksa je bila da župnik u kojoj biskup obavlja vizitaciju i krizmu prati biskupa do sljedeće župe sa par naoružanih ljudi radi onih koji pljačkaju putnike, a susjedni župnik mu izađe koliko je moguće u susret. Pročitat ćemo da je biskup dolazeći u Garevo u pratnji prelazio rijeku Bosnu čamcem ili prešao rijeku Bosnu „Gazom“. Spominje da je odmah čim su prešli rijeku Bosnu nalazilo se župnikovo „konačište u kojem je dostojno dočekan“. Naši stari su pričali da je bila župska kuća u današnjim Rokićima, a to upravo opisuje i biskup. Sjećam se kao dijete, a i mnogi Garevljani, da i danas postoji „Gaz“ kojim su mnogi garevljani prelazili u Gornje Polje i iz njeg se vraćali u ljetnom periodu kada je rijeka Bosna bila manjeg toka.

 

Evo nekoliko tih vizitacija biskupa selu Garevo:

 

Prigodom ove  vizitacije biskup Marijan Bogdanović, boravi u župi Podvučjaku ( današnjem Pećniku) od 05.11. do 08.11.1768. godine gdje je u šljiviku i pod trijemom župske kuće najprije s tajnikom i župnikom ispovjedao vjernike, a zatim krizmavao pod svetom Misom. Istog dana oprostivši se od župnika i vjernika u Podvučjaku prešao je rijeku Bosnu na konju, što se moglo učiniti zbog dugotrajne suše. Iz Podvučjaka otišao je 08.11.1768. godine a u susret mu je došao župnik Biele fra Rafaelom iz Vareša i dvojicom svjetovnjaka, kojoj je tada pripadao i selo Garevac. (1) Tu postoji pokretni oltar sa svime što je potrebno na njemu. Mjesto Garevac polagano je raslo prvenstveno zbog prirodnog prirasta, više se rađalo nego što je umiralo, ali i zbog novopridošlih doseljenika iz susjednih župa kao i iz Hercegovine i Dalmacije.

Nakon velikih iseljavanja i nestanka samostana na ovom području Posavine u 17. stoljeću pojavljuju se župe Skakava i Bijela. Župa Bijela spominje se prvi put 1623. godine. Nakon Bečkog rata (1683-1699) na području sjeveroistočne Bosne ostalo je vrlo malo katolika, jer se većina njih iselila u Prekosavlje. Tadašnji naziv župe Bijela prestao je postojati oko 1690. godine. U tom periodu nije pripadalo područje Bosanske Posavine oko Modriče, Orašja, Tuzle jer su još postojali samostani koji su opsluživali to područje. Tridesetih godina 18. stoljeća cijelu Posavinu u sjeveroistočnoj Bosni obuhvaća župa Ravne sa sjedištem u Štrepcima. Uskoro naziv Ravne isčezava, a od 1742. godine na tom se području javljaju župe Bijela i Štrepci, a Garevo pripada župi Bijela. Godine 1768. župa Bijela broji 472 katoličke kuće u kojima živi 3.420 katolika, a 1813. godine 3.249 katolika. Od župe Bijela odvaja se 1784. godine kapelanija Tramošnica od kada vodi svoje Matice. Garevo je pripalo toj kapelaniji. Župa Tramošnica osnovana je 1802. godine, kada u isto vrijeme Garevo postaje kapelanijom i Garevo kao samostalna kapelanija odvojena od Tramošnice vodi svoje Matice od 1802. godine.

Godina 1770.  Izvještaj 24. veljače 1771. godine za godinu 1770. biskup Marijan Bogdanović piše ispriku što nije mogao obaviti vizitaciju župe Garevo. „Ratna stradanja, strah, prijetnje, pokolji, zatvori, ubijanje i otimačine, popele su se na vrhunac i prijete potpunim istrebljenjem bijedne Crkve Kristove. Tako je jadni narod za polovicu opljačkan, pa tko je imao 4 vola, ostala su mu samo dva, a tko je imao 2 vola, tomu plug leži.“

Godina 1779.  Ovaj izvještaj bit će malo opširniji jer se dotiče prezimena Augustinović, iako nije u kolijevci Jagustina – u Garevu, ali ima blisku vezu. Donosim tekst na latinskom jeziku na kojem je napisan, gdje se prvi puta na sreću ovog prezimena u opisnom obliku spominje obitelj s prezimenom Augustinović. Nemamo podataka da li je ova obitelj imala kakvu uzročnu vezu, možda i rodbinsku, s biskupom, koji je obavljao vizitaciju ili pak s njegovim pratiocima. Najvjerojatnije je to bilo iz sigurnosnih razloga  zbog kojih nisu odsjeli u središtu župe Žepče i kreću u sljedeću župu Ravne kod Brčkoga udaljenu 12 sati hoda. Kasnije 1779. nalazimo to prezime u Turiću gdje su Petar Augustinović i Katarina Delić kumovi na vjenčanjima, a 1780. godine  krste kćer Katarinu. Augustinovići u Matici župe Modriča prelaze iz tog pisanog oblika u pisani oblik Jagustin. Kada je Petar Augustinović preselio u Garevac o tome drugi puta.

« 3. Septembris 1779. … cum suis, Parocho loci, et duobus Saecularibus armatis gravissimum, asperrimum, longum, plenumque undequaque periculis…..iter est  aggressus , ad sequentem Parochiam dissitam horarum 12. et ultra, quod facit plus triginta sex milliaris Italica, ad quam indicibili cum calore, ac labore post occasum Solis pervenit in Villam, dictam Ravne, et secus domum cujusdam viri catholici, Eliae Augustinovich, in quodam Tuguriolo, satis misere fuit contutatus…..» (2)

Prijevod: « 3. rujna 1779. … sa svojim mjesnim župnikom i dvojicom župljana dobro naoružanih  i spremnih za sve opasnosti pošli su na put ( iz Gučje Gore -  op. aut.) do sljedeće župe udaljene 12 sati hoda ili drugačije što čini više od 36 talijanskih milja, po velikoj vrućini i uz veliki napor, poslije zalaska sunca dođoše u mjesto Ravne i u kuću nekog čovjeka katolika Ilije Augustinovića, u njegovu kolibu, koji bijaše vrlo siromašan ….» (3)

Dr Julijan Jelenić, franjevac, profesor u Sarajevu, kasnije sveučilišni profesor povijesti u Zagrebu, rođen u Donjim Riječanima ovako opisuje Ravne: «  Ravne dakle nijesu posebno mjesto, nego čitava Posavina, mjesta, što leže između Majevice i Save, te Drine i Bosne. U Modričkoj župi oni iz brdnih sela nazivaju Ravnjacima stanovnike Gareva i Kladara. Inače za gornje ime nema više ni spomena.». Ovdje se Jelenić nije dovoljno potrudio da ispravno locira  mjesto Ravne, a budući da je bio iz Donjih Riječana htio je da te  «Ravne» budu negdje blizu njegova rodnog kraja. Pod ovim imenom «Ravne» nalazimo selo u žepačkoj župi 1768. godine.  Iako u tom mjestu u izvještaju iz 1768.godine nema prezimena Augustinović, već ga nalazimo u selu Bistrica. Pod istim imenom i prezimenom nakon 11 godima 1779. godine  biskup Marko Dobretić odlazeći iz Žepča stiže nakon 12 sati hoda udaljeno 36 talijanskih milja kod obitelji Ilije Augustinovića u župu Ravne kod Brčkoga. Selo Ravne kod Žepča do domovinskog rata bilo je potpuno pravoslavno. Ovo pomicanje obitelji Augustinović ukazuje kao i raniji izvještaji popisa stanovništva da ne miruju na jednom mjestu, nego se sele ili se pomalo primiču odakle su iseljeni. Područje oko Brčkoga, današnji Zovik i Dubrave su nazivali Ravne. Imamo izvještaj kada je biskup iz sela Ravne krenuo i došao u župu Pećnik – Podvučjak (Subvučjak) i od Dobora i Jakeša niže prešao rijeku Bosnu i stigao u Garevo. Praksa je bila da netko iz te kuće (Ilije Augustinovića) bude u pratnji biskupovoj da izvidi mogućnost dolaska Augustinovića u Garevo  na povoljnije područje ili na svoje staro ognjište.

Fojnica, 2. lipnja 1780. godine. Izvještaj napisan na latinskom jeziku i poslan u Rim od biskupa Marka Dobretića: « 19. rujna 1779. godine nastavio je put do sljedeće župe ( iz Pećnika – Podvučjaka)  udaljene dva sata u koju došavši u prvi dio župe gdje je s velikim poteškoćama prešao spomenutu Bosnu. U to vrijeme je padala velika kiša sa ledom kad je prelazio, i vodom (rijekom) u noćnim satima stigao je u mjesto Garevo. U župnom stanu, koji ondje stoji, bio je dostojno dočekan i smješten.». Rijekom Bosnom stigao je u Garevac što nam jasno govori da je župski stan bio u blizini rijeke, a po sjećanju stariji da je bila crkva i kuća u današnjim Rokićima. Sveta služba obavljala se po grobljima ili na trijemu župske kuće. Izvještaj iz 1768. godine piše da je biskup Marijan Bogdanović u Pećniku odslužio sv. Misu i poslije toga krenuo u Garevo. (4)

Bijela, 30.06.1783. godine. Kuga u selu umorila 40 osoba, tako i u Škaru  (Asiću) i Garevu. Godine 1767. kuga je u Garevu odnijela 34 života.

Godina 1785. Zastavnik brodske pogranične regimente Božić ide u pratnji s novoimenovanim biskupom Nikolom Ogranićem prigodom vizitatcije župa u Bosni. U Derventi turske vlasti obadvojicu optužuju da su austrougarski špijuni. Poslije Dervente dolaze u Modriču. Boravio je u Garevu, kako navodi, gdje ima župa i župski stan. Dobro znamo da župa nije još uspostavljena i da pripada župi Bijela. U tom opisu za Garevo piše ovo: « U katoličkom (Garevo) selu je dvadesetak katoličkih kuća» , dok je u Modriči između 35 – 40 katoličkih kuća. Uspoređujući popis iz 1768.godine i ovaj broj kuća u Garevu se smanjio usljed ratnih djelovanja. (5) Godine 1785. obišao je neke djelove Bosne zastavnik brodske regimente Božić. On je za tri i pol sata došao iz Tolise u Škarić (Asić), a odatle za dva i pol sata u Garevo i piše: « ..nach einem kristlichen Dorf von etva 20 Housern. Es fuhret der Weeg langst dem rechten Ufer der Xendrag an einer Muhl vorbey, und dan uber eine 20 Schritt lange Bruke; so wegen tiefen und morastigen Grund des Baches nicht zu umgehen ist. Sodann in Felder, Wiesen und Gebusch durch die kristlichen Doerfer Kruschopolje und Miljashevze, wo man bey erstern ein sumfiges Bochl durchsetzet: nach  G a r e v o , so etwas erhoben am rechten Ufer dere Bosna in Feldern und Wiesen lieget.» Odatle je pokraj Odžaka za dva sata i četvrt došao u selo što ga naziva Kacojević, a to bi moglo biti negdje oko Pećnika. Odatle je krenuo i za pet i pol sati stigao u Modran.

Naredba definitorija Bosne Srebrene iz godine 1793., a nalazi se i kod biskupa Barišića i Miletića  u «Naredbe i uprave»: «Naredbe i uprave»  hoće da se «providi po jedna daska sklopglena,  na kojoj se Misa S. moxe rech, kad bi bila potriba, i da se na istoj dasczi prilipe Convivia, i koja prilika Gosp. Isusa, B. D. Marie, i drughi Sveti; da se rečena Daska, Oltarna ni za koju drugu stvar izvanjsku sluxit ne ima osim za Misno posvetiliscte. Da se u onim mistim, i po Grebjim, gdi se Misa S. u Nedigle, i u Svetkovine govorit običaje, Oltari, ako se ne bi moghli oplest, zagradit, i daskama natkrit, budu barem nadkriveni, dok se Misa S. govori, čistim pokrivačom olli od Musheme, olli barem od sukna čista , i oprana…..». Biskup Miletić naređuje da svi župnici i duhovni pomoćnici nabave pikside u kojim se čuvalo Presveto. (6) Još prije ove odredbe imamo i stariju odredbu od 23. rujna 1625. godine među ostalim stvarima dopušta se najprije glagoljašima, a zatim i bosanskim franjevcima da se smiju služiti nosećim oltarom – «altare portatile».

 

Za Garevac.net priredio: Vlado Jagustin, svećenik

_________

 

(1) Bogdanović, fra Marijan, Ljetopis kreševskog samostana (1765.-1817.); izvještaj o pohodu bosanskog vikarijata 1768., Sarajevo 1981., str. 278.-279.

(2) Dr. Julijan Jelenić; Spomenici kulturnog rada  franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar 1927. godine strana  235.

(3) Isto - Jelenić

(4) Marijan Bogdanović; «Ljetopis Kreševskog samostana 1765 – 1817.g.»  Izvještaj o vizitaciji  Bosanske  vikarije, Sarajevo, 1984. godine str. 278 – 279.

(5) H. Kreševljaković; - H. Kapodžić; Vojnogeografski opis pred Dubički rat 1785.godine, Sarajevo 1957. godine

(6) Julijan Jelenić, str. 93-94.; i Protokollum provinciae Bosnae Argentinae, a. 1793.-1835./.