Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. listopada 2017.

 

Budi što jesi

26. lipnja 2009.
Piše: Anto Burić, svećenik

Jedna naša narodna izreka kaže: «Budi kovač il' ne gari gaća!» Znači, ako si «nešto» onda budi «to što jesi» i ne petljaj se u drugo.

Postoje ljudi koji su studirali teologiju i oni mogu barem u nekim granicama raspravljati i pisati o teološkim temama. Postoje pak ljudi koji su završili autolimasku školu pa i oni mogu autoritativno pisati i raspravljati o, recimo, razbijenom blatobranu. Prije nego su došli automobili, ljudi ovog zanatu pravili su od lima kotlove i krpali ih. Mislim da jedan limar, koji nije završio ujedno i teologiju ne može mjerodavno pisati o jednoj od najvećih Tajni Katoličke Crkve o Pričesti – Euharistiji. A eto piše. Stoga sam, smatram, kao svećenik dužan upozoriti na neke tvrdnje iznesene u tom pisanju. Govoreći o prvoj Pričesti reći da je neka osoba na prvoj Pričesti «...primila hostiju kao simbol Isusa Krista u svoj duh.»

Čistokrvna i stopostotna hereza – zabluda od službene Crkve osuđena. Osudio ju je Tridentisnki sabor, održan od 1545. do 1563. godine. Na tom saboru je na 13. i 22. sjednici raspravljano o sedam svetih Sakramenata među kojima na trećem mjestu stoji Euharistija. U zaključku sjednica rečeno je «Euharistija je istinska žrtva i sakrament...» te da je «...Krist istinski i stvarno prisutan u sakramentu Euharistije.» Zaključke ovog sabora potvrdio je papa Pio V. Bulom «Benedictus Dominus» kojim činom su ovi zaključci postali obvezujući vjerovati i tumačiti u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ovom bulom papa je «pod prijetnjom ekskomunikacije – izopćenja iz Crkve – zabranio njihovo drugačije tumačenje». Prema proglasu Tridenstinskog sabora ta osoba o čijoj prvoj Pričesti je riječ, primila je u Pričesti «istinskog» «stvarnog Isusa» a ne «hostiju kao simbol Isusa Krista» kako stoji o izvještaju o prvoj Pričesti. Stoga osoba koja je o tome pisala, ako doista tako i misli je ekskomunicirana – izopćena iz Katoličke Crkve.

Zakonik kanonskog prava Katoličke Crkve, dakle njezin ustav, u canonu 897 kaže: «Najuzvišeniji je sakrament presveta Euharistija, u kojoj je sadržan i prinosi se sam Krist Gospodin...» Dakle nije simbolika, slika, nego sam Krist Gospodin. Reći da je posvećena hostija «simbol» Isusa Krista je istovjetna nauku Zwinglija (usput rečeno rođen u St. Galenu) i Calvina koje su zajedno sa svojim sljedbenicima izopćeni iz Katoličke crkve upravo zbog toga jer su naučavali i danas naučavaju da su kruh i vino samo «znak» (simbol) Isusa krista – isto kao i autor spomenutog članka. Za Zwinglija je trassupstancijacija (pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Isusuovu) «puka bedastoća».

Posebno je smiješan prilog u kojem autor piše o hostiji. Odraz je totalnog nepoznavanja materije. No to je manje važno nego sve gore spomenuto. 

Vjerujem da bi i neki vrstan teologa, kada bi počeo pisati o limarskom alatu, limarskim kitovima, bojama i ostalom što je potrebno da se pokrpa razbijeni auto, napravio brojne pogreške koje bi izazivale smijeh i ljutnju kod limara. Stoga ako si kovač kuj, a drugo ostavi na miru.