Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. kolovoza 2017.

 

Župnici župe Modriča

17. srpnja 2009.
.....................

FRA BLAŽ IKIĆ (1889.-1890.)

Rodio se u Štrepcima, župa Zovik 2.2.1849.godine. Za svećenika je zaređen 8.10.1871.godine. Kao svećenik pisao je svoje priloge i surađivao u časopisu Novi prijatelj Bosne, koji je uređivao fra Dobroslav josip Božić, rodom iz župe Potočanske. Bio je župnik u Komušini od 1883.-1888. godina, a iza toga dolazi za župnika 1889. u Garevo, a 17. listopada 1889. godine prelazi u Modriču u iznajmljenu kuću. U Komušini je dovršio zvonik stare crkve. On je zapisao narodnu predaju o slici Komušanske Gospe 1887. godine i objavio je u Glasniku Jugoslavenskih franjevaca 1888. godine (str. 136.-138.;149.-151.). Još sredinom 1883.godine iz Komušune pisao je molbu nadbiskupu Štadleru za prijelaz u svjetovne svećenike, ali mu je molba odbijena. Poslije Garevca i Modričeodlazi za župnika u Morančane. Za njegova boravka u Morančanima imamo ovo zabilježeno: „Nadbiskupski ordinarijat u svom dopisu Provincijalatu od 27.travnja 1890. upozorio je da: „velečasni B. I. ne može i ne smije biti nigdje župnik“, i da se suspendira, a na koliko vremena, odredit će se u dogovoru s provincijalom.  

Poslije ovoga nema ništa drugo zapisano, ali se zna da je iz Morančana otišao u Srbiju i prihvatio pravoslavlje. U Šematizmu Bosne Srebrene od 1895.godine pored njegova imena stoji zabilježeno olovkom da je šizmatik.


FRA TADIJA MILIČIĆ (1890.-1892.)

Milicic_fra_TadijaRodio se u Tolisi 29. svibnja 1835. godine od oca Josipa i majke Lucije r. Iličić iz Gareva. Na krštenju je dobio ime Josip. Osnovnu školu je završio u Tolisi, a srednju u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio u novicijat 23.11.1852. god. Filozofiju (od srpnja 1854.) i bogosloviju (do 24. svibnja 1858.) je studirao u Đakovu, odakle se kao student treće godine bogoslovije vratio u Provinciju zbog bolesti. Za svećenika je zaređen 1. svibnja 1858. godine.

Bio je na dužnosti kapelana u Kraljevoj Sutjesci, Tolisi, Tramošnici i Foči te župnika u Tišini (1862-1864) i (1872-1874), Derventi (1865-1871) i (1888-1889), Gradašcu (1874-1875), Žeravcu (1875-1876), Vidovicama (1886-1888) i (1889-1890), Modriči (1890-1892) i Špionici (1894-1896). Umro je u Tolisi 12.1.1899. godine. Pokopan je na groblju Karaula.

 

FRA GRGO DOŠEN (1892.-1896.)

Dosen_fra_GrgoRođen je u Ugljari, župa Tolisa, 3. kolovoza 1846. godine. Osnovnu školu je završio u Tolisi, a srednju u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio i u novicijat 31. ožujka 1862. godine.

Filozofiju je završio u Kraljevoj Sutjesci (1863-1864). U rujnu 1864. godine ide na studij bogoslovije u Firencu. Studij je završio u Dubrovniku 1868. godine. Za svećenika je zaređen u Brestovskom 14. veljače 1869. godine. Bio je kapelan u Tolisi, Carigradu (1871-1876), predsjednik rezidencije u Carigradu (1876-1878), župnik u Garevu (1879-1880), Ulicama (1880-1882). Bio je tajnik Provincije i provincijala fra Ilije Ćavarovića (1882-1885), župnik u Potočanima (1885-1892), Modriči (1892-1896), Domaljevcu (1900-1901), Dubravama (1901-1908) i (1910-1917) i Tolisi (1908-1910), gdje je ujedno bio i gvardijan. Bio je i na dužnosti provincijalnog vikara (1888-1891) i definitora Provincije (1906-1909). Umro je u Tolisi 11. listopada 1919. Pokopan na groblju Karaula.

 

FRA PAVO PAVLOVIĆ (1896.-1897.)

 

FRA ILIJA LACIĆ (1897.-1899.)

Lacic_fra IlijaRođen je u Dubravama 24. ožujka 1832. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio u novicijat 23. studenoga 1848. godine. Filozofiju i teologiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci i u Italiji. Za svećenika je zaređen 17. prosinca 1854. godine.

Bio je kapelan i ravnatelj crkvenog kora u Kraljevoj Sutjesci i Tolisi u više navrata, župnik na Plehanu (1860), Komušini (1862-1864), (1865-1871) i (1874-1875), upravitelj samostalne kapelanije u Bosanskom Brodu (1864-1865), župnik na Ulicama (1872-1873), župnik i gvardijan u Kraljevoj Sutjesci (1873-1874), župnik i predsjednik rezidencije u Tolisi (1875-1876), župnik u Garevu (1876-1877), Tišini (1877-1889), Goricama (1893-1897), Modriči (1897-1899), Tramošnici (1901), Domaljevcu (1904-1906) i Tolisi, gdje je ujedno bio i gvardijan (1889-1890). Umro je u Tolisi 16. svibnja 1910. godine. Pokopan je na groblju Karaula.

 

MATO BEKAVAC (1899.-1908.)

Bekavac_MatoRođen je u Travniku 19.09.1871. god. Sjemenišnu gimnaziju je završio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 30. lipnja 1895. god. Bio je kapelan u Sarajevu i Brčkom, da bi god. 1899. preuzeo župu Modriča od otaca franjevaca. God. 1908. premješten je za župnika u Travnik te imenovan začasnim pridsjednikom Duhovnog stola, a god. 1910. i dekanom travničke dekanije. God. 1914. dolazi za župnika u Sarajevo gdje ostaje do svoje smrti. Umro je 26. rujna 1938. god. u Postirama na otoku Braču, a pokopan je na mjesnom groblju u Docu kod Travnika.

 

FRANJO JURIĆ (1908.-1948.)

Juric_FranjoRođen je u Donjoj Mahali 27. studenog 1870. god. Za svećenika je zaređen 29. srpnja 1894. god. Prvo je bio član franjevačke provincije Bosne Srebrene. God. 1899. imenovan je župnikom u Žabljaku, a 5. srpnja 1908. preuzima župu Modriča gdje ostaje do svoje smrti. Umro je na uskrsni utorak, 30. ožujka 1948. god., a pokopan je na groblju sestara „Služavki Maloga Isusa“ u Čardaku.

 

MILIDRAG BUJAS (1948-1949)

Bujas MilidragRodio se u Sarajevu 23. listopada 1922. god. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu kod sestara milosrdnica a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku. Teologiju je studirao u Sarajevu a iza rata je započeti studij završio u đakovačkoj bogosloviji. Za svećenika je zaređen u Đakovu 14. srpnja 1947. Poslije ređenja je nekoliko mjeseci djelovao kao kapelan u Vidovicama i zamjenik župnika u Kaknju. U ožujku 1947. imenovan je vjeroučiteljem osnovnih škola u Sarajevu. U travnju 1948. god. poslan je za upravitelja župe u Modriču odakle je pješice odlazio na ispomoć u susjedne župe. Kada su mu dobronamjerni ljudi javili da bi ga mogla progutati noć, tražio je premještaj i bio poslan u Vidovice u srpnju 1949.

Od 15. listopada 1951. do 12. rujna 1952. bio je na odsluženju vojnog roka u Zadru. Nakon povratka iz vojske bio je tri mjeseca župnik u Brusnici, zatim je od prosinca 1952. do rujna 1964. bio župnik u Skopaljskoj Gračanici. Uslijedilo je pet godina župničke službe u Brezi gdje je posljednju godinu bio i dekan sutješkog dekanata. U Zavidoviće je premješten 9. listopada 1969. ali je tu ostao svega sedam mjeseci, jer je 8. svibnja 1971. bio imenovan župnikom u Travniku.

Nadbiskup Jozinović imenovao ga je 8. lipnja 1982. rezidencijalnim vrhbosanskim kanonikom. Kanonik Bujaš vodio je „Međupomoć“, interno osiguranje svećenika, te je ujedno obnašao dužnost rektora katedrale.

Sahranjen je u svećeničkoj grobnici na sarajevskom groblju Bare 18. svibnja 1991.

 

JOZO VIDAKOVIĆ (1949.-1951.)

Vidakovic_JozoRodio se u Ljubini, župa Čemerno, 18. prosinca 1923. god. Za svećenika je zaređen 18. srpnja 1948. god. Osnovnu školu pohađa u Srednjem, a sjemenište u Travniku. Teologiju studira u Đakovu, gdje je zaređen za svećenika 18. srpnja 1948. god. Od kolovoza 1948. do srpnja 1949., za vrijeme tamnovanja župnika Jure Zirduma, služio je u Vidovicama. Potom odlazi za župnika u Modriču gdje ostaje do 1951. god. Bio je župnik u Komušini (1951.-1953.), Jelaškama (ožujak 1955.-listopad 1957.) i Bijelom Brdu (1957.-1971.). U ljeto 1971. otišao je u Australiju, gdje je ostao devet godina. Od 1980. u Njemačkoj je na službama u hrvatskim katoličkim misijama i njemačkim župama. Dana 15.07.1982. imenovan je superiorom hrvatskim bogoslova u Eichstättu. Umirovljen je 1996. godine, a zbog bolesti povlači se u obiteljsku kuću u Novu Gradišku (Hrvatska). Umro je u 82. godini života 21. listopada 2005. u Novoj Gradiški, a pokopan je 25. listopada na novogradiškom groblju.

 

DR. RUDOLF RÖMER (1951.-1956.)

Roemer_RudolfRođen je 2. veljače 1905. god. u Nevesinju. Gimnaziju je završio na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, a teološko-filozoski studij na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1. srpnja 1928. god. u Sarajevu.

Po svršetku teološkog studija imenovan je god. 1930. župnikom župe Solakova Kula odakle je doktorirao 1936. god. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kod poznatih zagrebačkih bibličara dr. Antuna Sovića i Franje Zagode tezom Autentičnost Ivanova evanđelja. God. 1939. preuzima katehetsku službu na Ženskoj a zatim i na Muškoj prvoj gimnaziji u Sarajevu. Njegovi mu poglavari potom dodijeliše (1945. god.) župu Komušina. U listopadu 1951. god. preuzima župu Marijina rođenja u Modriči gdje će ostati do kolovoza 1956. Župa Sv. Josipa u Zenici (1956.-1960.) bila je slijedeća postaja njegova dušobrižničkog djelovanja.

God. 1960. imenovan je profesorom biblijskih znanosti i hebrejskog jezika u bogosloviji u Đakovu gdje ostaje do 1970. god. kada je pozvan u Sarajevo za profesora na ponovno otvorenu Vrhbosansku bogosloviju. Od god. 1972. do 1976. bio je i prvi rektor ove bogoslovije od biskupijskih svećenika nakon što su isusovci predali upravu Bogoslovije Nadbiskupiji. Umro je u Sarajevu 6. kolovoza 1982. u domu za umirovljene svećenike u zgradi Bogoslovije, a pokopan je na groblju Bare u Sarajevu.

Dr. Römer je još kao bogoslov surađivao u nekoliko časopisa i prigodnih izdanja. U Vjesniku đakovačke biskupije pisao je povremeno o biblijskim temama. S fransukog je preveo i izdao knjižicu N. M. Wildiersa Teilhard de Chardin - drugi Bošković, Đakovo 1966.

 

AMBROZIJE BENKOVIĆ (1956.-1957.)

Benkovic_ AmbrozijeRođen je 29. studenog 1890. godine u Ugljari kod Orašja. Osnovnu školu je polazio u Orašju, a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku gdje je god. 1909. položio ispit zrelosti. Nakon bogoslovnog studija na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu zaređen je 20. travnja 1913. god. za svećenika.

Potom je nekoliko mjeseci bio kapelan u župi «Srca Isusova» u Sarajevu a od 9. prosinca 1913. do 10. veljače 1914. obnašao j službu katehete u «Zavodu sv. Augustina» u Sarajevu. Iza toga postaje upravitelj župe u Zavidovićima gdje ostaje do 5. listopada 1914. god. Od početka studnoga 1914. do srpnja 1916- bio je vojni svećenik, a zatim do sredine studnoga 1917. urednik «Hrvatskog Dnevnika» u Sarajevu. Poslije toga je kraće vrijeme bio kateheta u «Zavodu sv. Augustina» a onda je imenovan po drugi puta vojnim svećenikom gdje ostaje do kraja rata 1918. god.

Od prosinca 1918. do 1920. bio je urednik Jugoslavije u Sarajevu, a poslije toga (od sredine veljače 1921. do kraj prosinca 1925.) upravitelj Narodne prosvijete u Zagrebu.

Vrativši se iz Zagreba imenovan je u travnju 1926. župnikom novoosnovane župe Poljaci. U listopadu 1928. odlazi za župskog vikara u Vidovice i tu ostaje do 31. srpnja 1930. godine. Slijedeća župa Benkovićeva pastorlnog djelovanja bila je Bežlja gdje ostaje do 20. rujna 1943. god. Iz Bežlje je bio premješten za župnika u Brezu (ostaje do 15. studenoga 1945.) a odatle odlazi u zatvor 16. studenoga 1945. i vraća se 10. prosinca 1947. god. Po povratku iz zatvora kratko je vrijeme vodio župu Skopaljska Gračanica, a od 4. lipnja 1948. do 12. veljače 1952. bio je župnik u Doboju odakle ponovno odlazi u zatvor 12. veljače 1952. i vraća se tek 28. travnja 1956. godine. Po izlasku iz zatvora preuzima župu Marijina rođenja u Modriči. 31. listopada 1957. imenovan je a župnikom u Lukavacu gdje je ostao do sredine srpnja 1963. godine kada odlazi u mirovinu. Umro je u bolnici u Vinkovcima 20. prosinca 1970. god.

Benković je još u gimnaziji surađivao u različitim časopisima. Objavljivao je priloge u Travičkom Smilju, Vrhbosni, Glasniku Srca Isusova i Marijina, Kalendaru Srca Isusova, Luči, Hrvatskoj straži, Jugoslaviji, kalndaru Danica, Katoličkom tjedniku i Katoličkom listu. Pokrenuo je i izdavao Vjesnik Usorske dekanije (1935-1940).

Osnovao je biblioteku Katolička mala knjiga u čijem je nizu izdao 53 sveščića. God. 1966. objavio je knjigu Naselja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stanovništvom, god. 1968. Gorice u Posavini, god. 1970. S obe strane Spreče. Petsogodišnjim tragom prošlosti, a god. 1971. njegov brat Jakov izdao je posthumno djelo Tuzlansko područje negda i sada. U Županjskom zborniku 1969. god. tiskao je prilog o najstarijim obiteljima Županje, Bošnjaka i Štitara.

 

MIJO THON (1957.-1975.)

Thon_MijoRodio se 27. rujna 1912. u Bijeljinoj gdje je polazio niže razrede škole. Više razrede je završio u Travniku, a bogoslovne nauke je učio u Sarajevu. U Sarajevskoj prvostolnici je po rukama nadbiskupa-pjesnika Šarića, 27. ožujka 1936. bio zaređen za svećenika, a potom poslan u Čemerno gdje je sagradio župski stan. God. 1939. premješten je u Radunice, gdje se svim silama dao na gradnju seoske škole. Sam je uradio građevinski plan, okupljao radnike i preuzimao zidaske poslove, a potom sazivao đake kojima će biti i prvi učitelj. Za vrijeme ratnih stradanja odlazi za dušobrižnika u rodnu Bijeljinu gdje su ga komunisti kao „protunarodnog elementa" uhvatili a potom strpali u zatvor. Po izlasku s robije odlazi za župnika u Solakovu Kulu. Župski je stan bio razrušen, a on cijelo to vrijeme stanuje u jednoj sobi koja mu je služila kao kancelarija i spavaonica. God. 1950. imenovan je župnikom u Bijelom Brdu kod Dervente, a sedam godina kasnije prelazi u Modriču (1957.).

Često je znao reći da je za svećenika najveća radost Bogu sagraditi crkvu. Iz Modrice organizira i vodi gradnju Gospine crkve u Garevcu; God. 1975. priveo je gradnju kraju a potom se preselio u Garevac. Nakon penzioniranja 1978. upravu župe je predao vlč. Josipu Glavašu, a on ubrzo odlazi u Njemačku, u župu Uigendorf gdje je ostao do smrti.

Umro je 7. studenoga 1986., a sahranjen je u svećeničku grobnicu na sarajevskom groblju Bare.

 

STJEPAN DŽALTO (1975.-1979.)

Dzalto_StjepanRodio se 21. listopada 1931. u Voljicama – Uskoplje, od roditelja Stjepana i Ruže, rođ. Šandor. Srednju školu pohađao je u Rijeci i Zagrebu, a bogosloviju u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika 29.06.1959. Prva mu je župa bila Rostovo, gdje ostaje do 1965. Potom je bio župnik u Brusnici (1965.-1970.) i Obrima (1970.-1975.) Župnikom u Modriči imenovan je 23. rujna 1975. i tu ostaje do 13. studenoga 1979., kada je imenovan župnikom na Uzdolu. Od 1986. upravlja župom Glavice. 1998. imenovan je pastoralnim suradnikom u župi Skopaljska Gračanica. Pet godina prije smrti je oslijepio, a posljednje godine svoga života proveo je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. Preminuo je u Sarajevu 24. rujna 2008.

Svećenik Stjepan Džalto se godinama bavio literarnim radom, a svoje je priloge objavljivao skoro u svim katoličkim publikacijama. Objavio je 26 knjiga. To su sedam romana: Naricanja Frane Markanova, Zagreb 1983.; Pod Jurcanovim orahom, Zagreb 1990.; Novo selo, Zagreb 1995.; Čudna zemlja, Zagreb 1995.; Zvonimirovo, Zagreb 1996.; Drug nastavnik iz predvojničke, Zagreb 1999., drugo izdanje Zagreb 2001.; i, nakon što je obnevidio, napisao je autobiografski roman U tami svjetlost, Zagreb 2006. Objavio je dvije zbirke pjesama: Spontanosti, Mostar 1988. i Trzaji, Mostar 1995. Džalto je objavio još 15 zbirka priča, balada, drama, monodrama, komedija, putopisne proze i tragikomedija: Selo svađalovo, Zagreb 1972., bila je prva njegova knjiga, drugo dopunjeno izdanje Zagreb 1999.; Gladne i nemirne godine, Zagreb 1974.; Priče iz Pasjih Korita, Zagreb 1983.; Svečev kafić, Mostar 1998.; Mladenački sjaj i njegov raj, Đakovački Selci 1989., drugo izdanje Đakovo 1994.; Eva i ja, Zagreb 1995., drugo izdanje Zagreb 1996.; Župna kronika, Mostar 1995.; Fra Marijanova Bosna, Zagreb 1997.; Krv i suze, Zagreb 1997.; S ljudima, Zagreb 1998.; Posljednji dominikanac, Zagreb 2000.; Spaljeno ognjište, Uskoplje 2000.; Pismo, Zagreb 2002.; Bog u novcu – vrag na koncu i druge priče, Zagreb 2004.; Priče od uzdaha, Zagreb 2006.

 

PETAR TUNJIĆ (1979 -1982)

Tunjic_PeroPetar Tunjić rođen je 29. listopada g. 1937. u mjestu Lukavac. Bogoslovne nauke je učio u Đakovu gdje je na Petrovo 1964. god. bio zaređen za svećenika.. Po svršetku teoloških studija imenovan je 5. srpnja 1965. god. župnim vikarom u župi sv. Josipa u Sarajevu, a u prosincu 1966. župnikom u Deževicama. Početkom rujna 1970. odlazi za župnika u Radunice gdje je 15. lipnja 1973. god. imenovan dekanom žepačkoga dekanata. Župu Gromiljaku preuzeo je u siječnja 1977. god., a 23. travnja iste godine postaje dekanom kreševskim. U studenom 1979. odlazi za župnika u Modricu. U studenom 1982.god. preuzima župu Teslicu gdje je obnašao službu dekana usorskog dekanata. Župnik Tunjić je cijelo vrijeme ratnih strahota u teslićkom kraju ostao uz svoj narod radi čega je 15. travnja 1998. bio imenovan monsinjorom. Dana 18. lipnja g. 1999 imenovanje župnikom u župi Globarica. Posljednje godine svoga svećeništva djelovao je u Zadarskoj nadbiskupiji. Preminuo je 7. veljače 2009. kao župnik Silbe i Premude kod Zadra.

 

JOSIP (JOKA) KRESIĆ (1982.-2000.)

Kresic_JosipRođen je 5. kolovoza 1937. godine u selu Komšići koje je u vrijeme njegova rođenja pripadalo župi Radunice a danas pripada župi Lug-Brankovići. Po završetku osnovne škole upisao se u gimnaziju u Maglaj koju završava „malom maturom.“

Sjemenišnu gimnaziju je završio u Dubrovniku a bogosloviju je pohađao u Đakovu gdje je na Petrovo 1967. bio zaređen za svećenika. Potom je bio imenovan kapelanom u Radunicama gdje ostaje 18 mjeseci. Nakon Radunica kao kapelan službovao je u Doboju, u Crkvicama (Zenica), te Oštroj Luki. Jedno vrijeme zamjenjuje župnika u Bežlji. Prva samostalna župa u kojoj je on ujedno i prvi župnik bio je Krepšić. Ovdje župnikuje od 1972. do 1980. godine. Kao i većina svećenika koji dolaze na novoosnovanu župu tako je i Joka došao «na ledinu.» Prvo se dao na gradnju crkve, zatim na gradnju vjeronaučne dvorane a tek na kraju na gradnju župnog stana. U gradnji župnog stana posebno mu je pomogao tadašnji nuncij Svete Stolice msgr. Cagna.

Nadbiskup dr. Marko Jozinović imenovao ga 19. studenog 1980. župnikom u Haljinićima. I ovdje dolazi «na ledinu.» No da ne bi predugo bio na ledini župnik Kresić si nabavlja kontejner u kojem živi, pastoralno radi i ganja dozvole za gradnju. Ovaj mu je period svećeničkog života bio posebno trnovit.

U kolovozu 1982. župnik Kresić dolazi u Modriču. Tu ostaje sve do 24. lipnja 1992. kada je morao sa župnim maticama na leđima zbog rata napustiti Modriču. Sklanja se u župi Podgorač koja je tada pripadala zagrebačkoj nadbiskupiji a danas je u sastavu Požeške biskupije. Kroz dva mjeseca koliko je bio u ovoj župi, stalno je na kotačima. Obilazi i hrabri svoje Modričane koji su se raspršili po cijeloj Slavoniji i dalje. Nakon dva mjeseca tadašnji zagrebački nadbiskup, danas blagopokojni kardinal Franjo Kuharić imenuje ga župnikom u Podravskoj Moslavini koju prima 30.8.1992., a koja je od 1997. godine u sastavu Požeške biskupije. Na toj je službi ostao sve do 30.6.2010. godine kada je umirovljen. Preminuo je u 20.5.2015. godine u bolnici sv. Rafaela na Strmcu kod Nove Gradiške. Sahranjen je 22.5.2015. godine na Gradskom groblju u Našicama.

 

MARIJAN ORKIĆ, upravitelj župe (2000.-2001.)

Orkic_MarijanRođen je 25. listopada 1971. u Kopanicama. Osnovnu školu pohađao je u Kopanicama i Vidovicama a gimnaziju „Vicko Zmajević“ završio je u Zadru.

Teološki studij upisuje u Sarajevu (1991), ali ga zbog srpske agresije nastavlja u Bolu na otoku Braču. Zatim studira na Katoličkom bogoslov- nom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao laik (1993-96). Nakon završene pete godine i položenog tezarija, šestu godinu studija upisuje kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Za svećenika je ređen 29. ožujka 1998. u Sarajevu. Kao kapelan službuje godinu dana u Živinicama, odatle na kratko odlazi za kapelana u župu sv. Josipa u Zenicu. U rujnu 1999. imenovan je župnikom župe sv. Alojzija Gonzage u Pećniku a iduće godine upraviteljem župe Rođenja B. D. Marije u Modrici, kojom upravlja do travnja 2001. Budući da u obje župe nije bilo niti župne kuće, niti crkve, niti župljana, nastanio se u župi Prud i započeo izgradnju nove župne kuće u Pećniku i raditi na povratku župljana u taj razoreni i okupirani dio Bosanske Posavine. U kratkom vremenu sagradio je u Pećniku župnu kuću i obnovio razrušenu crkvu. Danas je župnik u Čemernu.

 

ILIJA MATANOVIĆ, upravitelj župe (2001.)

Matanovic_IlijaRodio se 1. srpnja 1955. godine u Vidovicama, gdje je završio i osnovnu školu.

Humanističku srednju školu završio u Dubrovniku, teologiju studirao Sarajevu diplomirao 1982. Za svećenika je zaređen u Sarajevu 29. lipnja 1982. godine.

Kao kapelan djelovao u župama: Kopanice, Derventa, Brčko, Sarajevo (Stup), Oštra Luka-Bok. Kao župnik djeluje u Rastičevu, gdje je sagradio novu župsku kuću i renovirao župsku crkvu. Prvi je župnik novoutemeljene župe Prud, gdje sagradio župsku kuću i crkvu, koje su Srbi razorili 1992. godine. U Boću je obnovio župsku kuću i crkvu te organizirao gradnju nove filijalne crkve i stana za svećenika u Boderištu. U Dubravicama izgradio je također filijalnu crkvicu. Od 1991. do 1993. bio je vojni kapelan HV-a, zatim od 1994.-1996. vojni kapelan HVO-a.

God. 1999 odlazi u Rim gdje završava dvosemestralni studij bioetike na Fakultetu Regina Apostolorum. Za vrijeme boravka u Rimu bavio se istraživanjima u vatikanskim arhivima.

Nakon povratka iz Rima (2000), preuzima razorenu i rastjeranu župu Garevac, gdje obnavlja župnu kuću i crkvu. Od 24. travnja do 20. rujna 2001. bio je upravitelj župe Rođenja bi. Dj. Marije u Modrici.

Župnik Matanović se rano počeo baviti spisateljskim radom, a svoja literarne radove objavljivao je u različitim katoličkim časopisima.

U dubrovačkom sjemeništu uređivao je list Koraci, a za vrijeme studiranja u Sarajevu, bio je jedan od inicijatora pokretanja časopisa studenata Vrhbosanske bogoslovije Mladi teolog. U Rastičevu izdavao je glasilo Povezasnost a u Garevcu župski list Novi Garevac.

U kolovozu 2003. odlazi za župnika u Skopaljsku Gračanicu kod Bugojna. Danas je župnik u Kopanicama (k. Orašja).

 

MIROSLAV KARATOVIĆ (2001.-2006.)

Karatovic_MiroslavRođen je 1974. u Doboju, župa Radunice. Gimnaziju je završio u Pazinu a teološki studij u Bolu i Sarajevu. Na Petrovo 29. lipnja 1998. zaređen je za svećenika u sarajevskoj katedrali. 10.07.1998. imenovan je župnim vikarom u katedralnoj župi Srca Isusova u Sarajevu. U lipnju 1999. postaje župnim vikarom u Prozoru, a lipnju slijedeće godine imenovan je tajnikom Caritasa i dušobrižnikom zatvorenika u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Dekretom nadbiskupskog Ordinarijata u Sarajevu od 21. rujna 2001. god. dodijeljena mu je župa Marijina Rođenja u Modriči. Po dolasku u porušenu i raseljenu župu jedan dio nekadašnje vjeronaučne dvorane preuredio u kapelicu a drugi u župni stan, a onda se dao na gradnju župne crkve Marijina Rođenja. Zemljani radovi i kopanje temelja za novu crkvu počeli su 23. rujna 2002. godine. Nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić blagoslovio je temelje nove crkve na uskrsni ponedjeljak 2003. god.

U kolovozu 2006. premješten je za župnika u Dragunju.

 

FRANJO TOMAŠEVIĆ (2006.-2007.)

Tomasevic_FranjoRođen je 1. prosinca 1966. godine u Vidovicama od roditelja Vinka i Ane r. Ivkić. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1993. godine u Đakovu. Kao mladomisnik je godinu dana vršio službu prefekta u sjemeništu u Zadru, a potom dolazi na službu župnog vikara u župu Srca Isusova u opkoljenom Sarajevu. U ljeto 1995. godine je upućen na postdiplomski studij prava u Rim gdje je 1998. godine postigao licencijat. Iste godine se vraća u Nadbiskupiju te najprije vrši službu nadbiskupovog tajnika, a potom je imenovan prefektom u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji. Istovremeno obnaša i službu profesora crkvenog prava na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. U ljeto 1999. godine je imenovan župnikom katedralne župe Srca Isusova u Sarajevu, a u jesen iste godine je imenovan i sudskim vikarom Ženidbenog suda. Po isteku mandata sudskog vikara, imenovan je sucem ženidbenog suda. Od 2001. godine je i član Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije u jednom mandatu. Od jeseni 2006. godine je župnik u župi Rođenja BDM u Modriči gdje je nastavio gradnju župne crkve. Tragično je preminuo od strujnog udara 6. kolovoza 2007. u 41. godini života.

 

IVO KOPIĆ (2007.- 2012.)

Kopic_IvoRođen je 1976. godine u Boku od roditelja Jose i Mande rođ. Pejić. Za svećenika je zaređen u sarajevskoj prvostolnici na Petrovo 2004. god. U kolovozu 2004. imenovan je župnim vikarom u Prozoru gdje ostaje dvije godine. U kolovozu 2006. preuzima župu Haljinići, a sljedeće godine u kolovozu imenovan je župnikom župe Rođenja BDM u Modriči. Po dolasku u novu župu nastavio je s radovima na dovršenju župne crkve. Nabavio je novo zvono koje je na Malu Gospu, 8. rujna 2008. blagoslovio vrhbosanski nadbiskup kardinal Puljić. U kolovzu 2012. godine preuzeo je župu Sv. Marka u Gradačcu.


ANTO PERIĆ (2012. -      )

PericAntoRođen je 24. svibnja 1954. godine u Garevcu, u obitelji Marka i Mare rođ. Lozić. Osnovnu je školu polazio u Garevc i Modriči, sjemenišnu gimnaziju u Dobrovniku. Teologiju je studirao u Sarajevu gdje je 29. lipnja 1981. godine zaređen za svećenika. Kao kapelan djeluje u Zenici, župa Sv. Josip, i u Bosanskom Brodu do 1986. godine. Godine 1986. odlazi u London, gdje se priprema za djelovanje u misijama. U novoosnovanoj misiji Sv. Obitelji u biskupiji Solwezi (Zambija - Afrika), zajedno s vlč. Dominkom Bilićem radi na izgradnji misije - župe, a početkom Domovinskog rata vraća se u Europu, gdje jedno vrijeme djeluje u njemačkoj pastvi i brine se za protjerane iz BiH. Godine 1994. preuzima dužnost dijecezanskog direktora Caritasa sa sjedištem u Splitu, zatim Prozoru i Sarajevu. God. 1996. imenovan je katedralnim župnikom u Sarajevu i tu ostaje do 1999. godine. Od 1999. do 2003. godine župnikje u radunicama (kod Žepča), gdje je obnovio crkvu i župnu kuću. U rujnu 2003. godine preuzeo je župu Sv.Mihovila u Kopanicama (kod Orašja) gdje ostaje nepune dvije godine, da bi u srpnju 2005. godine bio imenovan ravnateljem Salvatora - pastoralno-rekreacijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije u Dubrovniku, a u studenom iste godine i upraviteljem župa Smokovljani i Lisac u Dubrovačkoj biskupiji. Krajem rujna 2010. godine preuzima dušobrižničku službu u hrvatskoj katoličkoj misiji u Manheimu, a onda u Bos. Brodu, da bi u kolovozu 2012. godine bio imenovan župnikom župe Rođenja BDM u Modriči.

Anto Perić se bavi i spisateljskim radom. Povremeno se javljao u katoličkom tisku s člancima o misionarskom djelovanju, te iz života Crkve u Bosni Hercegovini.