Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. studenoga 2017.

 

Bosansko-hercegovački svećenici u kominističkim zatvorima poslije 1945. god.

6. kolovoza 2009.
Priredio: Vlado Jagustin, svećenik

Uznici-zatvorenici za vjeru i domovinu, ne samo svećenici i svećenički kandidati, nego i bezbrojni civili, provodili su u mnogim zatvorima koje su komunisti određivali za preodgoj u novom bezbožničkom sistemu. Mnogi uznici su govorili da bi i sam vrag mogao proći školu komunističkih isljednika da nauči kako treba ljude mučiti. U zeničkim zatvorima zatočenici su bili iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu uzastopno mučeni i na razne načine maltretirani. Svjedoci govore da su vidjeli jedne razapete svećenike na prekriženim daskama, druge koji su svezanih ruku na leđima visjeli na otvorenim vratima, treće koji su za noge i ruke bili obješeni na zid. Visjeli su i umirali, a utroba im je na usta izlazila. U uskim prostorijama, poput srdela, ležalo je po 30 zatvorenika. To je bio život mučenika, život neprestanih poniženja i stradanja, pasji život, a ne život dostojan čovjeka. Svećenicima predodređeno odjeljenje bila je zenička staklara. To je bila teška i duga izolacija. U tom odjeljenju ljeti je bilo neizdrživo vruće, a zimi hladno. Ni onima koji su ostali na župama nije bilo lako. Jedan je svećenik iz straha da ga noć ne proguta noću spavao na stablu.

 

1. Babić fra Lovro, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 15 godina zatvora s prisilnim radom i 10 godina gubitka građanskih i političkih prava. Izdržao je u zatvoru 7 godina, 7 mjeseci i 7 dana.

 

2. Bagarić fra Ivo, član provincije hercegovakih franjevaca rodom iz Duvna. Osuđen i izdržao 3 godine zatvora plus mjesec dana u istražnom zatvoru. Tada je uvjetno pušten.

 

3. Baković vlč. Anto, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je objavio knjigu stradalih i zatočenih crkvenih osoba. Rođen je 1931. godine u Goraždu. Za svećenika je zaređen 1959. godine. Proveo je na robiji 10 godina u 7 zatvora. Četiri godine prije Mlade mise kao bogoslov. Vojni sud u Nišu osudio ga je na četiri godine strogoga zatvora, jer je rekao da Stepinac nije zločinac, nego svetac. Na montiranom procesu 1963. godine osuđen je na 6 godina zatvora, a krivnja mu je bila što je siromašnu djecu oblačio i obuvao, bolesmu liječio i nadarene dječake slao na školovanje.

 

4. Barbarić fra Bonifacije, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao u zatvoru 2 mjeseca.

 

5. Barbarić dr. fra Mladen, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru boravio je 3 mjeseca i 24 dana. Osuđen i odležao tri, a kasnije mu dodano još šest godina zatvora. Bio je uzor čvrstoće đacima u sjemeništu.

 

6. Bašić fra Ante, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i izdržao 45 dana u zatvoru.

 

7. Blažun vlč. Zvonimir, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 28.3.1906. godine u Livnu, a umro 5.3.1975. godine u Brčkom. Gimnaziju je završio u Travniku, bogosloviju u Sarajevu i 29.1.1929. godine zaređen za svećenika. Župnik u Bistrici, Žabljaku, Doboju, Letnica na Kosovu i Brčkom. Bio je i direktor nadbiskupske tiskate «Regina Apostolorum», i kateheta. U zatvoru je bio od 2.5.1948. do 15.1.1951. godine.

 

8. Boras fra Ivan, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru 40 dana, osuđen na 2 mjeseca zatvora.

 

9. Bošnjaković fra Jozo, član franjevačke provincije Bosne Srebrene. Robijao je u zatvoru u Zenici.

 

10. Brkić fra Blago, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Kao vojnik izdržao 7 mjeseci i 5 dana zatvora.

 

11. Brkić fra Darinko, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 8 godina zatvora i tri godine ograničenih građanskih prava, a odležao 3 godine.

 

12. Bubalo fra Božo, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom pritvoru bio je dva mjeseca. Dva puta izvođen na strijeljanje. Kada su fra Boži slomili živce, nije im bio više potreban pa su ga pustili van zatvorskih zidina.

 

13. Bubalo fra Janko, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru boravio je 2 mjeseca. Tri puta izvođen na strijeljanje, pa je zbog toga od 1947. godine do smrti trpio teške duševne posljedice.

 

14. Buljan dr. Antun, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, pobjegao zajeno s nadbiskupom Šarićem 1945. godine.

 

15. Buljan  vlč. Ladislav, rođen 29.6.1905. godine u Kreševu. Bio je u zatvoru.

 

16. Buntić fra Vlado, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i izdržao 2 mjeseca u zatvoru.

 

17. Burić fra Didak, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 10 godina zatvora i dvije godine gubitka građanskih prava. Izdržao je u zatvoru 5 godina.

 

18. Cvitković fra Miroslav (Ivan), sin Ivana i Marije Opačak, rođen 25.9.1926. godine u Višnjiku, župa Žeravac. Nakon pučke škole u Žeravcu, klasične gimnazije u Visokom, 1945. godine je sa svojim kolegama prošao križni put do Bleiburga i natrag. Bogosloviju završio je u Sarajevu, a za svećenika zaređen u Dubrovniku 1950. godine. Bio je duhovni pomoćnik na Plehanu i u Tuzli, župnik u Foči, Koraću, Kotor Varoši, te gvardijan i župnik na Plehanu. Godine 1975. osuđen je od komunističkih vlasti u Doboju na 6 godina zatvora od kojih je odležao 4 godine u zeničkom zatvoru. Poslije toga je bio na službi u Austriji i Njemačkoj, da bi se vratio 1998. godine u samostan Šćit gdje je 28.10.1998. godine umro. Sahranjen je na Plehanu.

 

19. Ćosić fra Alojzije (Franjo-Josip), rođen 12.7.1911. godine sin u Podlugovima, župa Breza. Osnovnu školu završio je u Jajcu, srednju u Visokom a teologiju u Sarajevu. Zaređen za svećenika 2.6.1935. u Sarajevu. Bio je župnik u Kotor Varoši, Zoviku, Podmilačju, Brajkovićima i Sokolinama. Službu župskog vikara obnašao je u Zenici, Kreševu, Beogradu i Jajcu. Obavljao je službu katehete, meštra novaka te župski vikar u Livnu i Đakovici. U zatvoru je bio od 1945. godine, da bi 1947. godine osuđen na 20 godina zatvora s prisilnim radom. U zatvoru ostaje do 30.4.1959. godine. Umro je 7.7.1998. godine u Jajcu gdje je i sahranjen.

 

20. Ćosić fra Mijo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 10 godina zatvora i 5 godina gubitka građanskih prava. Odležao je 6 godina u zatvoru.

 

21. Čekada dr. Čedomil, kanonik vrhbosanskog kaptola. Osuđen je 21. svibnja 1945. godine na kaznu od 12 godina strogog zatvora zbog svog predratnog pisanja protiv komunizma u Katoličkom tjedniku. Kaznu je izdržavao u zeničkom zatvoru gdje su među kriminalce namjerno bili stavljani i politički krivci, osobito svećenici.

 

22. Čekada Milivoj, župnik u župi Sv. Josipa u Zenici osuđen 28. studenog 1946. godine i u zatvoru je ostao do 28. studenog 1952. godine. Ordinarijat namjerno nije pravno popunjavao službe zatvorenih svećenika da pokaže kako smatra osude nepravednim te osuđenike nakon izdržavanja kazne kani vratiti na istu službu. Kad im je majka umrla nisu ga pustili, kao ni brata, na sprovod.

 

23. Čekada dr Franjo Smiljan, zaređen za biskupa 1939. godine. Kao administratora banjalučke biskupije 1949. godine progone ga partizanske vlasti iz Bosne i Hercegovine u Skoplje i zabranila mu svako djelovanje na tome području. Upravljao je Skopsko-prizrenskom biskupijom. Kasnije dolazi za nadbiskupa Sarajevskog.

 

24. Čelik msgr. dr. Dragutin, biskup banjalučki, star 54 godine. Rođen je 1894. godine u Slimenima, župa Dolac kraj Travnika. Nakon završenog školovanja zaređen je 17.6.1917. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Vršio je različite službe: župnika, prefekta Napretkovog konvikta, kateheta, ste ponovni studij i dokror kanonskog prava 1926. godine. Kao i većinu svećenika onog vremena i njega je 1945. godine “sud narodne časti” počastio trogodišnjim zatvorom, ali ga je nakon nekoliko mjeseci zahvatila amnestija. Od 1951. godine apostolski je upravitelj banjalučke biskupije. Skojevci su ga kao banjalučkog biskupa pretukli u kolovozu 1953. godine kad je pošao na krizmu u župu Šurkovac kod Ljubinje i protjerali iz biskupije. Posljedice tih udaraca osjećao je sve do svoje smrti 1958. godine.

 

25. Ćilić fra Honorije, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Osuđen i izdržao 3 godine zatvora i dvije godine gubitka građanskih prava. Mučenja su mu skratila život.

 

26. Ćorić fra Božidar, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na dvije godine zatvora. Odležao jednu godinu 11 mjeseci i 22 dana. Otpušten uvjetno s ograničenim kretanjem u franjevačkom samostanu na Humcu do 8. siječnja 1950. godine.

 

27. Ćorić fra Didak, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru 3 mjeseca i 20 dana, te opet 4 mjeseca i 20 dana. Osuđen na 7 godina i 20 dana zatvora. Odležao 7 godina, jedan mjesec i 12 dana.

 

28. Ćorić fra Mutimir, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 6 mjeseci zatvora. Izdržao tri mjeseca prisilnog rada u Mostaru 1949. godine.

 

29. Čuić fra Mijo, član provincije hercegovačkih franjevaca. U Travniku je 2. veljače 1946. godine  osuđen na smrt strijeljanjem, zatim mu je u Sarajevu 8. travnja 1946. godine kazna preinačena u 20 godina zatvora. Zbog uzetosti nakon moždane kapi otpušten je iz zatvora poslije 8 godina tamnovanja. Ostao je nepokretan do smrti.

 

30. Čule mons. dr Petar, biskup mostarski, rođen 11.2.1898. godine u Kruševu. U Trvaničko sjemenište stupio je 1909. godine, teologiju u Sarajevu i u Louvain-u od 1917.-1921. Za svećenika je zaređen 29.6.1920.g. Doktorirao je iz teologije u Innsbruku 1923.g. Prefekt je u «Napretkovom» konviktu u Mostaru, kateheta do imenovanja 1942. godine biskupom Mostarskim. Pavelić ga ne priznaje i prijeti da će ga dati smjeniti. Ni poratne godine nisu ga milovale, 22.4.1948. godine bi uhićen i osuđen na 11 godina i šest mjeseci zatvora. Dok je služio kaznu u zatvoru u Zenici bio je stavljen u sredinu zatvora u staklenu čeliju da ga svi zatvorenici gledaju sa svrhom da bude ponižen i dato mu da izrađuje bačve, čime se bavio n jegov otac. Izašao je iz zatvora 1958. godine. Umro je 29.7.1985.g. u 82. godini života. Sveta Stolica ga je imenovala naslovnim nadbiskupom. Sam je naisao: «Svima onima koji su me krivo optužili i osudili i prema meni se nekorektno ponijeli od sveg stca opraštam. S mnogima sam se sreo i to im rekao. A želio bi da to doznaju i oni drugi s kojimase više nikada nisam sreo. Recite im da im svima opraštam!».

 

31. Draganović dr. Krunoslav-Stjepan, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 1903., a umro 1983. godine u Sarajevu. Profesor povijesti na KBF u Zagrebu. Našao se u veleposlastvu u Vatikanu kad je rat završio. Mnogima je pomogao isposlovati dokumente (preko 5 000) da se spase od izručenja partizanskoj vlasti. Satnovao je u sv. Jeronimu, obilazio logore i spašavao ljude od izručenja jugoslavenskoj vlasti. Kasnije se preselio kod Beča. Misteriozni povratak dogodio se 13.11.1967. godine. Od tada je u kućnom pritvoru u sarajevskoj bogosloviji do svoje smrti 1983. godine.

 

32. Dragičević fra Vinko, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru 3 mjeseca i 25 dana, zatim nakon šestomjesečne istrage osuđen na 3 i pol godine zatvora. Odležao je 3 godine zatvora.

 

33. Garić Jozo, biskup banjalučki, umro je kao ratni prognanik.

 

34. Granić fra Srećko, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Bio u istražnom zatvoru 3 mjeseca. «Zbog nedolaska nekog svjedoka» osuđen na tri godine zatvora. Odležao 2 godine 10 mjeseci i 15 dana.

 

35. Grabavac fra Karlo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 15 godina zatvora i 7 godina gubitka građanskih prava. Kazna je preinačena na 8 godina zatvora i 3 godine gubitka građanskih prava. Odležao 3 godine, 10 mjeseci i 10 dana. Otpušten uvjetno s ograničenim kretanjem na područjuduvanjske općine.

 

36. Gubo fra Bosiljko, svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene. Rođen 14.4.1908. godine u Ramićima, sin Miše Gubo i Anđe rođene Blažević. Osnovnu škjolu pohađao u Dragočaju, gimnaziju u Visokom, teologiju u Sarajevu. Zaređen za svećenika na Novu godinu 1933. godine. Bio je kapelan na Petrićevcu,Rami, Bugojnu i u Livnu. Župnik je u Novom Šeheru, Volaru, Ivanjskoj i Stratinskoj. Odgojitelj i predavač u sjemenišnoj gimnaziji u Visokom.  Kao i mnogi drugi osuđen je na 8 godina zatvora. Odležao je svih osam godina u Zenici od 1949. do 1957. godine.  Oštećenog zdravlja u zatvoru umro je u 52 godini života kao župnik u Stratinskoj 1960. godine.

 

37. Ivančić fra Gaudencije, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Osuđen na 10 godina zatvora, a odležao 6 godina.

 

38. Ivanković fra Nikola, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru je prvo 3 mjeseca, a zatim još 9 mjeseci. Osuđen je na 7 godina zatvora i 5 godina gubitka građanskih prava. Odležao je u zatvoru 5 godina, 7 mjeseci i 20 dana. Ponovno zatvoren u travnju 1952. godine . Udbaši su ga odveli iz samostana sa Humca prema Mostaru. Na putu su ga mlatili i iizubijali do izdahnuća 21. svibnja 1952. godine. Dovezli su ga u staru bolnicu u Mostaru i mrvog smjestili u mrtvačnicu. Sutradan su javili tajniku Provincije fra Ferdi Vlašiću da ga može obići. Fra Ferdo je došao u bolnicu, a oni su ga odveli u mrtvačnicu i rekli da je umro od srčane klijeti. Rekli su mu da će sanduk s pokojnikovim tijelom poslije podne moći prevesti u crkvu. Tako je i bilo. U noći je fra Mirko Magzan otvorio mrtvački sanduk i tada su nazočni fratri i đaci vidjeli kako je fra Nikoli smrskana glava. Fra Bernard Marić također se sjeća detalja otvaranja mrtvačkog sanduka u kojem je bilo tijelo fra Nikole Ivankovića sa smrskanom glavom.

 

39. Jukić fra Alfonzo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru 2 mjeseca i 25 dana i onda pušten.

 

40. Jukić fra Krešo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru 2 mjeseca i onda pušten.

 

41. Jularić vlč. Stjepan, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 8.10.1923. godine u Bijelom Brdu kod Dervente. Osnovnu školu je pohađao u Bijelom Brdu, gimnaziju u Travniku, a teologiju u Sarajevu i Đakovu. Zaređen za svećenika 1948. godine u Đakovu. Kapelan u Sarajevu u župi sv. Josipa, župnik u Skopljanskoj Gračanici, Solakovoj Kuli, Gronljaku, Potkraju i u Derventi. Kao župnik iz Dervente 1972. godine, pritvoren s kapelanom Ivicom Kuprešakom, osuđen je za vrijeme «hrvatskog proljeća» na tri i pol godine zatvora u Doboju, kao državni neprijatelj koji je  htio «srušiti socijalistički Jugoslovenski sistem», a odležao je dvije i pol godine u Zenici. U Derventi je sagradio modernu crkvu u samom centru grada, gdje je bio župnik od 1967. godine. Umro je kao prognanik 29.4.1999. godine u Zagrebu i sahranjen na Mirogoju.

 

42. Jurjević vlč. Vlado, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 19.12.1919. godine u Svinišću iznad Omiša. Bogoslovne studije završio je u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 29.6.1944. godine. Kratko vrijeme je bio župnik u Pećniku, a onda dolazi za njega teško vrijeme. Najprije je 15. 4.1945. dospio u vojsku i ubrzo biva zatvoren. U zatvoru ostaje sve do 20.11.1955. godine. Poslije toga je župnik u sarajevu, Pećinama, Prozoru i Čardaku. Umire u Dubrovniku 25.11.1993. godine i sahranjen u svom rodnom Svinišću iznad Omiša.

 

43. Jurković fra dr. Ignacije, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 6 mjeseci prisilnog rada u zatvoru i na gubitak građanskih prana u trajanju od 2 godine.

 

44. Karačić fra Blago, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru 3 mjeseca i osuđen u Mostaru na 15 dana zatvora. Poslije je opet osuđen na 2 mjeseca, a odležao 1 mjesec i 15 dana.

 

45. Kasić vlč. Josip, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen je 29.2.1924. godine u selu Sultići, župa Podhum, sin Bosiljka i Ilke Jukić. Za svećenika je zaređen 1948. godine. Župnik je u Brusnici i Gromljaku. Za vrijeme služenja vojnog roka stavljen je pod vojni sud i osuđen na dugogodišnju robiju u Nišu i Zenici. Po izlasku iz zatvora župnik je u Rastičevu na Kupreškoj Visoravni. Zbog neprestanih prijetnji 24.6.1961. bježi preko Italije u Australiju. Umro je u Australiji 25.1.1996. godine.

 

46. Konopka mons. Josip Konopka, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 20.11.1919. godine u Bijeljinji. Poslije završenih škola zaređen je za svećenika 1944. godine. Kapelan u Bjeljini kada je 7.5.1945. interniran u logore: Josipovac, Valpovo, Pisanica, Našice i Stara Gradiška do 7.5.1946. gopdine. Od 20.9.1947.g. do 20.3.1948. godine u zatvoru u Zenici. Od 26.4.1949. do 2810.1950. godine opet u zatvoru. Bio je na službi na Uzdolu, u Bjeljini, Gradačcu, Lukavcu i Zenici, gdje je umro  27.5.1988. godine i sahranjen na groblju u Zenici.

 

47. Kordić fra Ratimir, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 6 godina zatvora i lišen građanskih prava u trajanju od 3 godine. Odležao 2 godine i tri mjeseca. Sam je opisao svoje tamnovanje pod naslovom «Fratar narodni neprijatelj».

 

48. Kosir fra dr. Vencel, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru u Mostaru 2 mjeseca 1946. godine.

 

49. Kuprešak vlč. Ivan, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 13.3.1944.g. iz Živkova Polja, župa Modriča, a kasnije Čardak. Kao kapelan iz Dervente osuđen je na 4. godine strogog zatvora u Doboju, a odležao je 3. godine u Zenici zajedno s derventskim župnikom Stjepanom Jularić. Bio je prefekt u sjemeništu Zzmajević u Zadru, župnik katedrale u Sarajevu i Zenici. Radi u katehetskom uredu u Sarajevu.

 

50. Dr. Laštro vlč. Božo, svećenik banjalučke biskupije. Rođen 12. prosinca 1907. godine u Novakovićima, u župi Petrićevac kod Banja Luke, sin Marka Laštre i Anđe rođene Rajković.  Četverogodišnju osnovnu školu završio je u Šargovcu, sjemenište u Travniku i studij teologije u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 26. ožujka 1932. godine. Pomaže 1933. godine u samostanu sestara u Budžaku. Odlazi za kapelana u Novi Martinac kod Prnjavora. Sljedeće godine 1934. postaje prefektom „Napretkovog“ konvikta u Banja Luci, vojni je svećenik, kateheta u osnovnoj školi i gimnaziji. Postiže stupanj doktorata 1944. godine. Uhićen je 4. svibnja 1945. godine i od „suda narodne časti“ osuđen na 8 godina zatvora i teškog prisilnog rada te 12 godina gubitka građanskih prava. Pušten je 27. listopada 1951. godine. Poslijetoga je na službi u Dolini kod Bosanske Gradiške. Bio je upravitelj župe Bosanska i Stara Gradiška da bi 1974. godine otišao za duhovnika časnih sestara u Bosanskom Aleksandrovcu. Umro je u Banja Luci 09. srpnja 1975. godine i sahranjen na groblju „Sv. Marko“.

 

51. Leko fra Teofil, član provincije hercegovačkih franjevaca. Proveo u istražnom pritvoru godinu dana.

 

52. Lončar fra Umberto, član provincije hercegovačkih franjevaca. Proveo u istražnom pritvoru 3 mjeseca.

 

53. Lovrić fra Jakov, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 8 godina zatvora i odležao svih osam godina.

 

54. Lukenda vlč. Filip, svećenik banjalučke biskupije. Rođen je 1.5.1943. godine  u Barlovcima.  Osnovnu školu završio je u Dragočaju, sjemenišnu gimnaziju i teologiju u Zagrebu i Đakovu. Za svećenika je zaređen 29.6.1969. u Đakovu. Bio je kapelan u Banjaluci, župnik u Glamoču i Presnačama. Tu je u «ime naroda» osuđen na 4 godine zatvora, a kasnije mu je kazna smanjena na 2 i pol godine. U noći 11. na 12. svibnja 1995. godine srpske paravojne jedinice upale su u župnu kuću ubili župnika u 53 godini života i njegovu suradnicu časnu sestru Ceciliju Grgić i zapalili zajedno s kućom. Sahranjen u Banjaluci.

 

55. Magzan fra Mirko, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 12 godina zatvora i 6 mjeseci lišen svih građanskih prava. Odležao je 5 godina i pušten uvjetno s ograničenim kretanjima izvan mjesta boravka.

 

56. Majić fra Ferdo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao 33 dana zatvora u Mostaru 1971. godine. Drugi put odležao 22 dana zatvora 1972. godine.

 

57. Martić fra dr. Živko, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Osuđen na dvije godine zatvora, a odležao jednu godinu i mjesec dana zatvora.

 

58. Matošević vlč. Toma, svećenik banjalučke biskupije.Rođen je 20.7.1920. godine u Bukovici, sin Ive Matiševića i Kaje rođene Blažević. Završio je osnovnu školu kos sestara u Budžaku, sjemenište u Travniku, teologiju u Sarajevu i Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29.6.1947.g. u Zagrebu. Bio je kapelan u banjaluci, župnik u    . Uhapšen je 28.4.1952. godine i osuđen na 7 godina zatvora, jer je sa oltara govorio protiv komunističke vlasti. Nakon žalbe kazna mu je smanjena na 4 godine, koje izdržava opd 1952. do 1956. godine. Obolio od tuberkuloze i biva pušten 20.11.1955. godine iz zatvora. Poslije zatvora bio je u Kulašima i kod časnih sestara u Novoj Topoli gdje je i umro 1988. godine.

 

59. Mihaljević fra dr. Jerko, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Osuđen na 12 godina zatvora i 5 godina gubitka svih građanskih i političkih prava. Zatvorska kazna mu je smanjena na 10 godina, a odležao je 6 godina u Staroj Gradišci i u Lepoglavi. Za njega se zauzimao nadbiskup dr. Alojzije Stepinac da ga oslobode iz zatvora.

 

60. Mikulić fra Berislav, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je tri puta u istražnom zatvoru: 1945. godine 5 mjeseci i 15 dana; 1945.-1946. godine 5 mjeseci i 25 dana i 1947. godine 22 dana.

 

61. Mikulić fra prof. Vojislav, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao godinu i pol u zatvoru, a od toga 70 dana u samici.

 

62. Milas fra Kamilo, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru proveo je 1946. godine 3 dana.

 

63. Mršo preč. Ivan, kanonik vrhbosanskog kaptola, rođen 9.4.1929. godine u Bugojnu. Umro 30.11.2000. godine. Za svećenika je zaređen 29.6.1962. godine u Đakovu. Kao bogoslov bio je osuđen 18 mjeseci zatvora s još dvojicom bogoslova i dvojicom profesora. Bio je župnik u Zenici, Sarajevu, Gorždu, Palama, Srebrenici i zadnjih godina kanonik.

 

64. Nuić ing.arh. fra Pio, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru proveo oko 10 mjeseci.

 

65. Nuić fra Vinko, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Osuđen i odležao svih  7 godina u zatvoru.

 

66. Pajić vlč. Petar, svećenik banjalučke biskupije, rođen 30.10.1902. godine u Budžaku kod Banja Luke. Gimnaziju je završio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Zaređen za svećenika u «nazaretu» u ubožnici časnih sestara. Mladu Misu slavio je 20. prosinca 1925.godine. Bio je kateheta u učiteljskoj školi u Banja Luci. Iza rata 12. godina odležao je u zatvoru i kao zatvorenik doživio je tešku željezničku nesreću i iz zatvora izlazi kao invalid. Duhovnik je časnih sestara u samostanu Predragocijene Krvi Isusove u Bosanskom Aleksandrovcu sve do svoje smrti 11. lipnja 1974. godine.

 

67. Pandžić dr. fra Kruno, član provincije hercegovačkih franjevaca. Proveo je 3 mjeseca u istražnom zatvoru.

 

68. Pandžić fra Placid, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 5 godina, a odležao 4 godine i 5 mjeseci zatvora.

 

69. Penavić fra Inocent, član provincije hercegovačkih franjevaca. Interniran u Stocu na 6 mjeseci izstražnog zatvora. Osuđen na osam godina, a odležao jednu godinu i dva mjeseca zatvora.

 

70. Perić vlč. Jozo, rodio se u Brezi kod Sarajeva 19.3.1923. godine, sin Stjepana i Ane r. Tolo. Othranjen u sirotištu časnih sestara Služavki Malog Isusa Egipat u Sarajevu.  Za svećenika je zaređen 14.7.1946. godine. Kao politički zatvorenik bio je u zatvoru od 1948. do 1955. godine. Kapelan je u Derventi, Bosanskom Brodu, a župnik na Uzdolu, Prozoru,Brusnici i Čardak. Poslije umirovljenja odlazi u Njemačku, a poslije kao duhovnik časnih sestara milosrdnica u lovrečkoj Varoši. Umire 8.5.2005. godine u svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu.

 

71. Perković fra Ante, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao 2 mjeseca ( srpanj i kolovoz) zatvora u Mostaru.

 

72. Petrić dr. fra Svetozar, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao 4 godine zatvora.

 

73. Petrović preč. Miroslav, kanonik Vrhbosanskig kaptola, rođen u Prozoru 6.2.1919. godineSjemenište je završio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 1942. godine. Kapelan je na Stupu, a 1945.-1949. župnik u Pećniku. Od 1949.-1951. godine bio je u zatvoru i opet se vratio u Pećnik. Župnik u Doboju 1956., u Kaknju 1957.-1972. godine. Imenovan je kanoniokom 1965. i tek 1977. odlazi sa župe za redizencijalnog kanonika. Umro je 19.3.1990. godine na otoku Korčuli i sahranjen u Sarajevu.

 

74. Planinić fra Martin, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen 1982. godine na dva mjeseca zatvora, a odležao 50 dana.

 

75. Prgomet vlč. Stjepan, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, župnik u Travniku 1940.-1952. U zatvoru je proveo od 1946. do 1948.godine.

 

76. Radišić prof. Fra Rajko, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na tri godine zatvora, a odležao 2 godine i 10 mjeseci.

 

77. Radoš fra Jozo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Za vrijeme služenja vojnog roka osuđen i odležao 3 mjeseca i 15 dana zatvora 1991. godine na Visu.

 

78. Rajić vlč. Ivan, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 12.7.1914. godine u Varešu. Nakon završenih škola u Travniku i Sarajevu zaređen je za svećenika 1938. godine. Kapelan, župnik u Tesliću, Bukovici, u Hrvatskoj u Bedenici.  Na trgu bana Jelačića 10. 10.1945. godine lišen je slobode, a izdao ga je njegov susjed Jovan iz Bukovice. Na suđenju mu je predlagana smrtna kazna, onda doživotna robija i konačno na 20 godina zatvora. Kasnije je pomilovan te je odležao 12. godina, 4. mjeseca i 20 dana u Zenici. Poslije toga je župnik u Brezi,Gromljaku i Brčkom. Zlatnu misu imao je 1988., a umro je 21.7.1989. godine.

 

79. Raspudić dr. fra Bruno, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru dva i pol mjeseca 1945. godine u Zagrebu.

 

80. Ravlić fra Krsto, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Prvi putra osuđen i odležao dvije godine zatvora, a drugi puta na četiri godine koje je također odležao.

 

81. Rožić fra Damjan, član provincije hercegovačkih franjevaca. Za vrijeme istražnog zatvora svezali su ga za mrtvaca i ostavili ga tako dva dana u mrtvačnici. Kad ni nakon toga nije popustio vozili su ga sd mrtvacem u mrtvačkim kolima. U tom isljeđivanju opala mu je kosa. Osuđen na 5 godina zatvora i 2 godine lišen svih građanskih prava. Odležao je 1 godinu i 1 mjesec.

 

82. Rupčić dr. fra Bonifacije, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 8 godina zatvora i 2 godine gubitka građanskih prava. Odležao je 7 godina.

 

83. Rupčić dr. fra Ljudevit, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru 2 mjeseca i trinaest dana. Oisuđen 1945. godine na jednu godinu, a odležao 8 mjeseci. Ponovno osuđen 1956. godine na 4 godine zatvora koje je odležao.

 

84. Sivrić fra Filip, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru oko tri mjeseca.

 

85. Sivrić fra Hadrijan, član provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnomn zatvoru oko tri mjeseca.

 

86. Sivrić fra Zlatko, član provincije hercegovačkih franjevaca.  Bio je 1948. godine 3 mjeseca u istražnom zatvoru.

 

87. Skoko fra Miroljub, čaln provincije hercegovačkih franjevaca. Bio je u istražnom zatvoru 3 mjeseca i 15 dana.

 

88. Stojić fra Drago, Član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen 1949. godine na 2 godine zatvora, a odležao 10 mjeseci. Ponovno osuđen na 5 godina zatvora i lišen 2 godine građanskih prava., a odležao 2 godine i 2 mjeseca.

 

89. Sušac fra Luka, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru proveo 2 mjeseca i 13 dana.

 

90. Šalić vlč. Marko, svećenik banjalučke biskupije. Rođen 29.5.1934. godine u selu Trn. Zaređen za svećenika 29.6.1961. godine. Bio je župnik u Staroj Gradišci,Mačkovcu, Liskovici, Mahovljanima, Dragalovcima. Uhićen 31.5.1992. od paravojnih srpskih snaga, mučen i nakon 2 mjeseca pušten. Narušena zdravlja odlazi u Njemačku kod rodbine umire 12.1.1993. godine. Sahranjen na Mirogoju.

 

91. Šarić dr. Ivan, nadbiskup i metropolita Vrhbosanski. Rođen 27. rujna 1871. godine u Travniku. Nakon školovanja u Travniku i Sarajevu zaređen je za svećenika 1894. godine. Djeluje kao kateheta, 30.7.1996. imenovan je kanonikom katedralnog kaptola, a 1898. godine na zagrebačkom sveučilištu postaje doktor sv. Bogoslovlja. Postaje pomoćnim biskupom 27.4.1908. u Sarajevu, a 1922. Vrhbosanskim nadbiskupom. U prvoj polovici svibnja 1945. godine s hrvatskom vladom, vojnicima i civilima, te banjalučkim biskupom Jozom Garićem, napušta Zagreb. Dolazi u Klagenfurt, odatle u Švicarsku i potom u Španjolsku 1948. godine, gdje ostaje do svoje smrti 16.7.1960. godine, gdje je sahranjen na Madridskom groblju. Nikada se nije vratio u svoje biskupsko sjedište, jer bi ga odmah partizani osudili na smrt i stijeljali. Prenešen je u Sarajevo 24.4.1997. godine i sahranjen u crkvi Sv. Josipa na Marindvoru.

 

92. Šilić dr. fra Rufin, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru 1945. godine proveo 3 mjeseca i 11 dana. Ponovno 1948. i 1949. godine u istražnom zatvoru jednu godinu i osam mjeseci.

 

93. Škrobo prof. Fra Čedomil, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru  3 mjeseca i 6 dana. Osuđen i odležao godinu dana zatvora.

 

94. Šoljić fra Andrija, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom pritvoru bio je 6 mjeseci. Osuđen 1949. godine i odležao 3 mjeseca zatvora. Ponovno osuđen na 1 godinu i 10 mjeseci, a odležao 1 godinu i 8 mjeseci zatvora.

 

95. Thon mons. Mijo, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 1912. godine u Bijeljini. Kada je ubijen kapelan Miletić u Bijeljini 1943. godine, a župnik 1945. godine protjeran, nitko nije smio u Bjeljinju za župnika. Mijo Thon se sam javio i bio do zatvora u Bjeljinji. U zatvoru je bio od tri godine od 1946.-1949. godine. Još je u par navrata bio osuđivan po par mjeseci i odležao zbog «neprijateljskog djelovanja». Župnik u mnogim župama (Čemerno, Solakova Kula, Bijelo Brdo, Modriča, Garevac... Umro je u Njemačkoj 1987. godine i sahranjen u Sarajevu.

 

96. Tomić fra Eugen, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru proveo je 2 mjeseca i 25 dana.

 

97. Vasilj fra Stanko, član provincije hercegovačkih franjevaca. U istražnom zatvoru 1945. godine proveo je 45 dana. Za vrijeme vojne službe 1947. godine odležao je 9 mjeseci i 6 dana u vojnom zatvoru. Poslije toga je osuđen na 10 godina strogog zatvora i zauvijek gubitkom svih građanskih prava. U zatvoru je odležao 7 godina.

 

98. Vasilj dr. fra Vendelin, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen i odležao 2 godine zatvora i lišen 4 godine svih građanskih prava.

 

99. Vidović dr. fra Franjo, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 5 i pol godina zatvora, a odležao u Zenici 4 godine.

 

100. Vlašić fra Ferdo, franjevac hercegovačke Provincije. U istražnom zatvoru 1945. godine 2 mjeseca i 13 dana.  Osuđen 1952. godine na 16 godina strogog zatvora i 5 godina ograničenih građanskih sloboda zajedno s franjevcem Zvonar fra Smiljanom. Poslije mu je kazna snižena na 12, pa na 10, a odležao je 8 godina i 20 dana. Kaznu je izdržavao u Zenici, uglavnom u zloglasnoj «staklari». Godine 1960 uvjetno pušten, da bi u svibnju 1962. bio osuđen na 15 dana zatvora, iste godine u studenome mjesec dana zatvora. Nakon ukazanja u Međugorju 1981. godine uhićen i osuđen na 8 godina zatvora jer je «radio protiv naroda i države». Kaznu je odležao u Foči.

 

101. Vlašić fra Vlado, franjevac hercegovačke Provincije. Osuđen na 2 godine zatvora, a odležao 1 godinu 1 mjesec i 9 dana.

 

102. Vujica fra Vinko, franjevac provincije Bosne Srebrene. Rođen je 26.1.1916. godine u selu Hrasnu, župa Busovača, sin Mije i Jele r. Rajić.  Osnovnu škoilu završio je u Busovači, srednju školu u Visokom, teološki studij završio je u Zagrebu i Sarajevu gdje je 1942. godine zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Varešu,Tramošnici, Zenici, Rami, Jajcu i Petrićevcu. Komunističke ga vlasti 24. svibnja 1949. godine hapse, zatvaraju i osuđuju na 8 godina robije, koje sve proveo u zeničkom zatvoru. Poslije zatvora služio je na mnogim mjestima, da bi 29.6.1997. godine završio svoj život u Bugojnu.

 

103. Vukojević fra Bosiljko, član provincije hercegovačkih franjevaca. Osuđen na 5 godina zatvora i lišen na 1 godinu svih građanskih prava. Odležao je tri godine u zatvoru.

 

104. Zadro fra Željko, član franjevačke provincije u Hercegovini. Osuđen na 5 godina zatvora i lišen na 1 godinu svih građanskih prava.Odležao u zatvoru 4 godine i 9 mjeseci. Uvjetno otpušten s ograničenim kretanjem u Duvnu.

 

105. Zadro fra Zdravko, svećenik i franjevac hercegovačke provincije. Bio u istražnom zatvoru 3 mjeseca i 22 dana.

 

106. Zovko fra Jozo, svećenik i franjevac hercegovačke provincije. Osuđen na 3 i pol godine zatvora. Odležao je godinu i pol u Mostaru i Foči.

 

107. Zubac dr. fra Marijan, svećenik i franjevac hercegovačke provincije. Osuđen i odležao godinu i pol zatvora.

 

108. Zvonar fra dr. Smiljan, star 41 godinu. Rođen je 1919. godine u Kolu kraj Tomislavgrada. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1944. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik i gvardijan u Mostaru. Proganjan i potpuno nevino osuđen na dugogodišnju robiju zajedno s fra Ferdomk Vlašićem Osuđen 11.7.1956. godine u Mostaru na 15 godina zatvora i 5 godina lišen svih građanskih prava. Odležao 8 i pol godina. Obolivši od raka pustili su ga da ne umre u zatvoru. Godinma  je bio u zloglasnoj zeničkoj «staklari». U kolovozu 1960. godine pušten je iz zeničke kaznionice mjesec dana prije smrti. Umro je 12. kolovoza 1960. godine.

 

109. Živković vlč. Petar, rođen 10.6.1900.godine u Kostrču, župa Tolisa. Zaređen za svećenika 15.10.1922. godina na Stupu. Kateheta u Sarajevu, u Tuzli. Župnik u Morančanima, Boću. Začasni kanonik Vrhbosanski s pravom na ljubičasti pojas. Iz Morančana kao župnik bio je u zatvoru 2. godine. Umro je 1985. godine.

 

110. Župančić mons. Branimir, rođen 12.1.1912. g. u Srebrenici. Nakon školovanja u Travniku i Sarajevu zaređen je za svećenika 6.4.1935. godine. Studira pravo u Rimu od 1936. do 1939.g. Služio je na raznim mjestima: Banja Luka, Bosanska Gradiška. Bio je u zatvori od 8.5.1945. godine do 1958. kada odlazi za župnika u Mrkonjić Grad. Umro je 10.2.1990. godine u Banja Luci. Bio je imenovan monsinjorom s pravom nošenja mitre, bez biskupskog štapa.

_______

 

Izvori i literatura:

 

Anto BAKOVIĆ, Stradanja Crkve u Hrvata u drugom svjetskom ratu, Svećenici žrtve rata i poraća 1941.-1945. i dalje, Zagreb 1994.

Vrhbosna - Službeni vjesnik Vrhbosanske nadbiskupije od 1971.- 2005.g.

Matica Umrslih župe Gradačac

Matica Umrlih župe Modriča

Matica Krštenih župe Modriča

Katolički tjednik, studeni 2007. god.

Glas Koncila, br. 30., 24.7.2005. god.

Katoličko tjednik 2008. god.

Andrija NIKIĆ, Hercegovački franjevački mučenici 1524.-1945.g., Mostar, 1992.

Marijan KARAULA, Žrtve i mučenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo 1999.

Anto ORLOVAC, Banjolučki martorologij, Svećenici Banjolučke biskupije – žrtve ratova dvadesetoga stoljeća, Banja Luka-Zagreb, 1999.

Tomo VUKŠIĆ, Confessores fidei, Mostar, 2000.