Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

I pozdrav je bio suvišan

10. rujna 2009.
..................

Lišće na velikom kestenu u ljetnoj bašči hotela Löwen se poigravalo na povjetarcu koji je dopirao s obližnjeg brda čije su latice sablasno stršile u plavetne nebeske prostore. U daljini se čulo brujanje električnih vlakova i pisak lokomotiva narušavajući s vremena na vrijeme mir koji je ležao toga popodneva u gradu. Plava jezerska boja pored koje se smjestio hotel Löwen hvatala je u svoje naručje titraje sunčanih zraka pokazujući izletnicima zažareno lice sunca. U bašči hotela je bilo mirno, bez gužve i posjetioca. Poslužiteljica je odmjereno, i ceremonijalno, upravo baletnim koracima išla od stola do stola. Moj prijatelj je čitao najnovije vijesti iz dnevnih novina dajući pri tom prigodne opaske.

Plava dama, s prilično elegantnom garderobom, lakiranim noktima i uvojcima bijele farba.

- Glupost. Za dobru lovu nije ništa teško. Dobro se zarađuje. Da... A zašto živim nego da iskoristim život do maksimuma. Sve je prolazno. Mladost je kratka...

Otpuhnula je plavi kolut dima s nekim čudni titrajem na usnama. Izgledala je ravnodušna za sve što se toga trenutka događalo u bašči hotela. Upale i potamnjele oči su pokazivale bezbroj probdjevenih noći na "radnom mjestu". Razni kozmetički preparati debelo naneseni na duboke bore lica skrivali su njegov pravi izražaj. Izgledala je kao pupoljak ofuren ranim mrazem.

- Meni se ovako sviđa... to je za mene život, reče poslije kraće šutnje poprativši tu tvrdnju pokretom cijeloga tijela.

- Ne, to nije život, rekoh. To je životarenje. Živi se od danas do sutra za koji trenutak naslade, klanjajući se zemaljskim kumirima, da bi nas ti isti jednoga dana grohotom ismijali.

- Idiotizam... Ti si sanjar, živiš u zraku...!

- Ne u zraku, damo, nego u ovoj sivoj svakidašnjici koju si ti podijelila u dvije radne "šikte", koja ti se bezobzirno ruga, a da toga uopće nisi svjesna. Život je nemir i grč.

- Lijepa fraziranja, reče prilično nervozno s i nekom nesigurnošću u glasu.

- Hm, sanjar! Lako je idealizirati kada si zasjeo u mekanu uredsku fotelju, a bijele ruke zavukao u dobre mjesečne plaće.

- Ne damo, ne sjedim u mekanoj uredskoj fotelji, već na tvrdoj hrastovoj stolici. Ja sam katolički svećenik.

- Pop... haaa... religiozni zanešenjak...! Nasmijala se grohotom u znak prezira Ne interesira me. Glupost, davno sam raščistila s religijom. To je za mene suvišno...! Religija je samo za zaostale i zatucane...!

- Imaš pravo, suvišno je! Pored dvije radne "šikte" čemu još i religija? Prezaposlena si dahi se mogla baviti još i religioznim pitanjima, dobaci joj moj prijatelj.

- Jel; prezireš me?

- Ne damo, divim se tvojoj iskrenosti. Ti si dijete od ovog svijeta i po idealima toga svijeta misliš i živiš... Imaš još vremena razmisliti o svemu tome i svoje životno putovanje usmjeriti pod pratnjom druge zvijezde vodilje. Možda i ti jednog dana postaneš "sanjar" i staneš objema nogama na tvrdo tlo stvarnosti. Tek ćeš tada moći razlikovati življenje od životarenja...

Odmahnula je rukom i pošla prema šanku ne rekavši ništa na odlasku. Pozdrav je očito bio suvišan.