Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  21. listopada 2017.

 

Kristina, sudbino rastavljenih

16. rujna 2009.
Zašto ste došli? Došli ste pokazati sažaljenje? Hvala lijepa, ono nam nije potrebno! Trebali ste ranije imati hrabrosti i nešto učiniti da do ovoga ne dođe...

Stajala je zamišljena pored prozora ploveći pogledom u daljini, prisjećajući se nedavnih događaja iz prošlosti i mladenačkih ushićenja.

I to je trajalo sve do onoga trenutka dok je zov nepoznatih osoba tv-ekipe ne prekide u njezinom sanjarenju. Na nepoznati zov su upale oči poprimi!e čudan sjaj, a mlado tijelo, oronulo i klonulo, poče podrhtavati poput slomljenog poljskog cvijeta negdje na proplanku. čitavim je tijelom načinila čudan pokret, a neobičnom bojom glasa narušila je tišinu koja je ležala u njezinoj sobi.

- Možete otići... idite..,. ostavite me samu! Zašto ste došli? Došli ste pokazati sažaljenje? Hvala lijepa, ono nam nije potrebno! Trebali ste ranije imati hrabrosti i nešto učiniti da do ovoga ne dođe...

- Gospođice, nemojte se uznemirivati... reče voditeljica televizijske ekipe gospođa Ana u trenutku kratkotrajne stanke, ali je Kristina presječe:

- Mrzim te uštirkane fraze jer su hladne i bezosjećajne.

- Gospođice, imajte trenutak strpljenja, mi smo s televizije i želimo o pacijentima ovoga odjela snimiti dokumentarnu televizijsku reportažu.

- Idite, nemate što ovdje tražiti! Emisija moga života je već snimljena. Drugi su je režirali i snimali. Ona je tmurna kao i dan u rodnom gradu kada sam se osjetila beskrajno usamljena u podijeljenom roditeljskom domu gdje sam rođena.

- Svatko ima u životu tmurnih i kišovitih dana, trenutaka samoće, ali i sunca i vedrine... reče gospođa Ana tiho i pribrano kao da čita iz otvorene knjige. Na te se riječi Kristina zamisli, a pogledom se priljubi uz lice gospođe Ane kao da je s njega čitala nešto tajnovito.

Bolno je lutati gradom i susretati prijatelje koji imaju nekoga svoga, a ja nemam nikoga... Ostavljenost je grozna za biće koje se zove čovjek! Koliko sam puta i ja željela prošetati se našom ulicom s mamom i tatom, ali mi je ta želja veoma rano ugušena u mladenačkim grudima, prije nego sam pravo i zakoračila u život; oni su se rastali krenuvši svojim stazama...

Još uvijek me peče majčin poljubac na čelu utisnut jednoga dana pri izlazu iz sudnice nakon sudske presude na kojoj mi je paragrafski dodijeljena očeva skrb. Rekla je tada sa suzama u očima i s primjesom cinizma u glumačkom ritmu drhtavog bića: 'Kristina, od danas si samo dijete rastavljenih roditelja'. Bio je to majčin izdajnički poljubac i uvertira ispijanja životne gorčine za jednu mladost koja je tek stasala.

I jednoga tmurnog i kišovitog dana, dok je grad ležao uronjen u jesenje snove, moj otac i skrbnik je doveo pod naš krov drugu 'mamu'. 'Toga trenutka sam se osjetila beskrajno bijednom i zauvijek odbačenom od rođenog oca i skrbnika. U njegovom govoru nije više bilo za mene iskrenosti i topline... Više me nikada nije zovnuo "kćeri moja" kao prije već samo imenom "Kristina" i to ponajčešće grubo i otresito, kao da je želio tim načinom ponašanja izbrisati sve ono što ga je na neki način vezalo s prošlošću. Rječitost druge 'mame' godinama je uništavala u njemu svaku pomisao da je on moj otac i skrbnik, da sam rođena u braku koji se čudnom igrom okolnosti raspao. Svim silama željela je iz njegova srca iščupati sve ono lijepo što je godinama nosio o svojoj jedinoj kćeri. U tome je bila jača. "Da si valjala tvoja bi te majka povela sa sobom, a ne bi te ostavila meni na vratu...", završavala je nova 'mama' skoro svaki svoj govor prezira upućen meni, popraćen retoričkom vještinom. U svakom tome trenutku osjetila sam se silno usamljena, a čitav jedan svijet mladosti u meni je postepeno postajao ruševina... Kako je tada ljudski život izgledao smiješan u mojim očima. A nisam imala ni punih petnaest godina...

A onda se slabašne Kristinine ruke počeše nevješto micati u baletnom ritmu praznim prostorom, a upalim očima nepovjerljivo odmjeravati i neobičajne posjetioce s kamerama, svjetiljkama, kablovima... Gospođa Ana ju je promatrala s nekom nesigurnošću u stavu i s čudnim trzajem na licu očekujući radoznalo još koju pojedinost o njezinoj životnoj drami.

- Tada sam po prvi puta osjetila draž crvenkastog dima hašiša. Bio je to grozni uvod u nepoznati svijet stradanja i paklene mučnine. Bio je to pokušaj da se prekrije pomisao da su bezbrižni snovi jedne mladosti ukradeni, da se lijepi trenuci djetinjstva za trenutak vrate unazad. Bilo je to samo pusto zavaravanje! I nikoga nisam imala u tome trenutku da mi rekne riječ smislenosti i pruži ruku potpore.

- Gospođice, jeste li zadovoljni s terapijom liječenja i koje su vaše želje..., upita je upadno reporterka Ana.

- Ovdje su osobe ponajčešće bez želja, slomljenih ideala, izgubljenih ambicija... Živi se od danas do sutra u grču, bez planova... s iluzijama, sanja se ponajčešće o nečem nestvarnom. Sve što je lijepo za nas je poput sna. Kad se probudiš iz toga sanjarenja, osjetiš svuda oko sebe sablasne sjene razaralačke moći jednog vremena...

U tome su trenutku.čudne sjene prošarale lice a reporterke Ane utisnuvši u njega čudnu boju. Riječ joj je zastala u grlu, a usne ostale otvorene bez glasa. U trenutku mučnine i nutarnjih trzaja naglo je spustila reporterski mikrofon. Nijemo je pogledala još jednom ispijeno Kristinino lice, a pokretom ruke dala je znak da se prekine snimanje.

- Kristina, sudbino rastavljenih..., muklo je zaparao kratkotrajni mir bolničkog prostora, tupi glas gospođe Ane. čudna bol prešla joj je preko lica dok je napuštala prostor. Više nije mogla ništa reći. Bilo je to sve što je mogla izgovoriti na rastanku s jednim ispijenim životnim likom. U tupom pogledu djevojčice prepoznala je sebe i dio svoje prošlosti; vrijeme kad su živjeli pod istim krovom na trenutak je poprimilo obrise sadašnjosti. Na Kristininom čelu oživio je njezin davno utisnuti poljubac iz sudnice, a riječi koje joj je tada izgovorila odzvanjale su joj u svijesti kao prijekor. Danas je pogledala u plave oči životu koji je nastao pod njezinim srcem, ali ne više kao roditeljka i majka. Učinila je to kao profesionalna televizijska reporterka vršeći svakodnevno dužnost za dobre honorare.