Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. ožujka 2017.

 

Prva sv. Pričest u Garevu 1886. god.

23. studenoga 2009.
Pismo fra Mate Oršolića, župnika Gareva

U svome dopisu od 25. travnja 1886. upućenog Nadbiskupu u Sarajevo piše tadašnji župnik Gareva fra Mato Oršolić kako je protekla svečanost prve sv. Pričesti na Mladi Uskrs, na kojoj je bilo 150 djece. Donosimo tekst pisma u cijelosti.

 

«Prisvitli Gospodine nadpastiru!

Mislim da neću vele dosaditi Vašoj prisvitlosti ako u kratko opišem svečanost Prve Pričesti: Dominica in Albisdrazane. Na vrime sam opomenuo roditelje još početkom korizme da dječicu, koja su daleko po selima raztrkana da jih pripravljaju za moć dostojno primiti Prvu S. Pričest na Mladi Uskrs. Da snjima mole svaku večer molitve da što dostojnije prime prvi puta Isusa u svoja prsa koja su bila iz bližnji sella one sam ja podučavao. O Svetotajstvu Pokore i svete Pričesti Od bogoljubstva pomirnosti i posluha kakose fallinkah imaju čuvati i čistoću srca uzdržati. Ja sam također poleg dužnosti moje Pasatirko vruće Boguse molio da jim prosvitli pamet da bise dostojno sjedinili sa Isusom. Koja su bila dječica bližnja ona su se pria dostojno pripravljena ispovidila u pridvečerje Bile nedilje a koja su bila iz daljih sellah ona su došla sa Roditeljima hranno u Nedilju ispitana i dostojno pripravita jesu bila ispovidjena prvo još kod kuće zaiskav blagoslov Roditeljah. Kada su bila sva ispovidjena (bilo jih je 150) sakupila su se prid župski stan gdi su čekali treće zvono. Roditelji bili su živi prisutni gledajuć svečanost; dječica su bila opremita što svečanije. Posli trećeg zvona stavila su se dječica po dvoje ured muška najprije pak ženska a svako je držalo u ruci po kittu svizja znak nevinosti. Puk je vas izišo iz crkve i sa roditeljim njihovim gledo svečanost sada krenu sa mnom pod barjakom moleći uz zvonjavu zvona mladež u Crkvu u koju namjestim okolo Oltara sve Ured. Posli počnem Misu, posli pjevana Evandjelja držo sa jim kratak govor srce dirajući: de primo Communione, parvulorum quo illos instuebam ad excitandum fidei in Deum, timorem, et audens desiderium communiendi. Zatim učinila su zavjet poleg Srca Isusova str. 27. god. 1882. Posli pričesti govorom kratkim opomenuo samjih da čuvaju nevinost, da štuju Roditelje. Roditeljima sam naložijo da Bogu zahvale na današnjoj svečanosti svoje dječice dajih Bogu preporuče da ostanu u nevinosti do konca života. Posli s. Mise sam dječicu opomenuo da pogledaju na krstionicu i da se spomenu svoga obećanja i zavjeta na Krštenju učinita. Dasu se odrekli ovdi svjeta Tila i Đavla paklenoga i svih njegovih dilah i raskošja. Da sada ponove svoju vjeru ričju i sjedinjenje svoje sa Isdusom učinito danas i na krštenju da vazda imadu na pameti da nastoje najpria uzdržati čistoću srca akoliti koji gdi pofalli po slabosti da odma spomenuvse današnjega zavjeta što pria oslobodise pogriške. Prid oltarom Bogu zafaliv i prigovoriv Čin Vjere, Ufanja i Ljubavi davjim S blagoslov otpustim jih vesele sa roditeljim velim veselim takodjer. Za ove svečanosti istinito velim daje velik utisak učlinit nesamo na djecu nego i na roditelje tako daje i poli dječice male dolazilo koja još nisu za prvu pričest sa roditeljima pak pitalo: kada će opet biti dječja prva Pričest. Ja sam ovako radio svake godine pak smijem iskreno reć da prva S. Dječja Pričest učini velik utisak duhovni u meni istom spominjuć se riči Isusovi koji veli Ako se ne obratite i ne budete kano maleni nećete ulaziti u kraljevstvo Nebesko. Ovo sam u kratko nacrtao kako je ovdi obavita ova velika svečanost.

Ovo dok do znanja stavljam Vašoj Prisvitlosti Pastirski Prsten celujuć i S. Blag. Proseć usuđujem imenovati se sa najboljim štovanjem

 

V.Pres. Gospostva Garevo 25.04.1886.g.

Pripokorni sluga župnik Mato Oršolić.».

 

_________________________

 

FRA MATO ORŠOLIĆ

Osrolsic fra MatoRodio se u Tolisi 18.03.1838. godine od oca Tadije i majke Kate r. Marošević. Na krštenju je dobio ime Marko.

Osnovnu školu je završio u Tolisi, a srednju u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio u novicijat 25.09.1854. Filozofiju je završio u Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju (od rujna 1856.) u Đakovu. Za svećenika je zaređen 19.03.1861. Mladu misu je rekao u Tolisi 07.04.1861.

Bio je na dužnosti kapelana u Tolisi i Dubravama te župnika u Domaljevcu (1864-1870), odatle je premješten u Đakovo za meštra bogoslova i samostanskog vikara, a zatim za župnika u Derventi (1871-1876), Tolisi (1876-1879), gdje je ujedno vršio i dužnost prvog gvardijana. Potom je bio župnik u Žeravcu (1879-1885), Garevu (1885-1889), Tišini (1889-1890) i Gradačcu (1891-1893).

Umro je u Tolisi, vršeći službu župnika u Gradačcu, 24.11.1893. godine.