Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. listopada 2017.

 

Orozija posla

23. siječnja 2010.
Piše: Anto Burić, svećenik

U nekoliko navrata postavljeno mi je pitanje: «Je li istina da velečasni Sudac može hodati po vodi?» Zbunilo me, premda nisam posebno zbunjiv, barem kada su u pitanju neke vjerske teme. Možda ima i još koji slučaj, ali meni je poznat samo onaj kada je Isus pozvao svetog Petra da iziđe iz lađe i dođe po moru do njega. No i on je, kada mu je počelo biti trta zbog vala koji je dolazio, posumnjao i počeo tonuti. Pitam svoje sugovornike odakle im ta informacija. Kažu – pronašli na internetu. Nisam odgovorio ništa. Možda je ipak došao Isus i pozvao velečasnog Suca da malo prošetaju Kvarnerskom rivijerom, onako sami, poprijeko prema rodnoj mu Rijeci da ne obilaze okolo na krčki most. Za svaku sigurnost nisam rekao ništa nego sam obećao da ću vidjeti o čemu se radi pa ćemo se čuti. I počnem čeprkati po internetu. (Orozija posla). I zbilja nađem na jednoj web stranici među već zahrđalim vijestima i ovu:

«Isusovo tijelo bit će prikazano probodeno i vjerno u agoniji muke s vidljivim razderotinama rana bičevanja i razapinjanja, anatomski prikazanih vena, tetiva i grča tijela, osim lica, koje će biti po uzoru na 'Torinsko platno' uz trnovu krunu. To je lice Boga otvorenih živih očiju koje komuniciraju s promatračem". Velečasni Zlatko Sudac spustiti će se neko vrijeme ispod površine mora po kojoj sasvim solidno hoda, eda bi se divio raspelu u spilji pod nazivom Katedrala na otoku Premudi; Isusu na križu kojeg će prije toga sam napraviti u prirodnoj veličini, vjerojatno temeljem mjere vlastitoga tijela.

Ovo je naime istinita informacija, proizašla iz projekta ronioca Dražena Valerijeva, koji planira postaviti podmorsku turističku stazu, u sklopu koje će se nalaziti i nekoliko skulptura, pa i ova Sučeva.

Evo kako to Sudac lijepo objašnjava: "Isusovo tijelo bit će prikazano probodeno i vjerno u agoniji muke s vidljivim razderotinama rana bičevanja i razapinjanja, anatomski prikazanih vena, tetiva i grča tijela, osim lica, koje će biti po uzoru na 'Torinsko platno' uz trnovu krunu. To je lice Boga otvorenih živih očiju koje komuniciraju s promatračem", prenosi Novi list.

Vidim da je vijest preuzeta iz riječkog Novog lista pa pođem u potragu. Opet čeprkam. I evo što piše: 

«RIJEKA – Skupština Primorsko-goranske županije na sutrašnjoj će sjednici dati suglasnost na prijenos koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na području uvale Čikat na Lošinju, što je čista formalnost, no iza te informacije krije se zanimljivost – velečasni Zlatko Sudac bit će autor kipa raspetog Isusa Krista koji će se montirati na morsko dno kod otoka Premude, što će biti sastavni dio projekta »Ronilačke staze«.

Radi se o projektu ronioca Dražena Valerijeva koji je osmislio projekt podmorske staze kao ekskluzivan turistički odgovor na mnogobrojne turističke tematske puteve na kopnu, a ideja je da se podmorski kipovi kao turističke znamenitosti postave na nekoliko različitih mjesta pod morem – kod špilje Katedrala na otoku Premuda, na lokaciji kod otoka Orude i još na nekim lokacijama. U špilju Katedrala, zbog njezinog znakovitog imena, postavit će se kip Isusa na križu koji će u prirodnoj veličini prema vlastitoj zamisli izraditi velečasni Zlatko Sudac. Kip će biti postavljen u sredini špilje na takvom mjestu da će ga danju obasjavati sunčeva svjetlost, a prvenstveno, kako se tumači u dokumentaciji, u znak spomena na sve poginule u pomorskim nesrećama, ali i hrvatske branitelje.

Kako stoji u idejnom rješenju koje potpisuje autor Zlatko Sudac, raspeti Isus će biti u prirodnoj veličini, a njegovo tijelo bit će prikazano »probodeno i vjerno u agoniji muke s vidljivim razderotinama rana bičevanja i razapinjanja, anatomski prikazanih vena, tetiva i grča tijela, osim lica, koje će biti po uzoru na »Torinsko platno« uz trnovu krunu. To je lice Boga otvorenih živih očiju koje komuniciraju s promatračem«. Sudac dalje navodi kako njegov Isus neće biti razapet na običnom križu nego na živom stablu, u čijem podnožju će biti jaslice veličine jednog metra sa svim elementima Božića.

– Poruka je: i Hrvatska je malena, pa su mnogi bezbožci u povijesti, kao i danas, tim kompleksom bili vođeni, ali Bog baš u maleno postavi misterij opstojnosti i vječnosti. Tko je u malome vjeran, nad mnoge će se postaviti – kaže Sudac tumačeći svoj umjetnički projekt. Kip će biti izrađen u bronci, a na njegovoj pozadini će biti urezan i potpis Zlatka Sudca s otiskom dlana kao potvrdom autorskog čina ovog slavnog karizmatika.

Tihana TOMIČIĆ»

Buljim u gornji tekst, čitam nekoliko puta i nikako da u njemu pronađem onaj dio u citiranoj vijesti gdje stoji: «Velečasni Zlatko Sudac spustiti će se neko vrijeme ispod površine mora po kojoj sasvim solidno hoda.» Dakle, Zlatko Sudac sasvim solidno hoda po površini mora. Nije mi ostalo ništa drugo nego zaključiti: Gornja tvrdnja je plod bolesnog uma i mašte autora gornje vijesti. Nije mu prvi put da se petlja u teme o kojima nema pojma.

No što reći onima koji su me pitali o hodanju po površini mora. Smislio sam ovakav odgovor.

Sjećam svoga djetinjstva u Garevcu i onih oštrih zima kada je Bosna imala svoje ustaljeno koriti i znala se toliko zalediti da se po ledu prelazilo u Gornje polje. Čak su jedne zime Garevljani s volovskim zapregama i saonama prelazili preko zaleđene Bosne u Gornje polje, sjekli i dovozli vrbe i topole za ogrijev. Da se volovi ne kližu i da im se ne «raščavrlje» papci obuvali su im vunene «čorape». Tako je vjerojatno i naš Zlatko Sudac hodao (ako je hodao) po ledu u vunenim čarapama da se ne «rasčavrlji».

Kada sam onima koji su me pitali saopćio ovaj odgovor, nasmijali su se i rekli: «E jest nas ovaj...!» Moja sreća je da me nisu pitali: «Zar je moguće da se i more može toliko zalediti?» Sreća! Ne znam što bih im rekao.