Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

Mučenik msgr. Ilija Violoni

14. travnja 2010.
_______________

Ovih se dana navršila 65. obljetnica od mučeničke smrti brčanskog župnika i začasnog kanonika Vrhbosanskog msgr. Ilije Violonija. Tim je povodom u subotu 10. travnja o. god. na župnoj crkvi u Brčkom otkrivena spomen-ploča i služena sv. Misa zadušnica.

 Gosp. Dinko Violoni je prije deset godina o svome stricu zapisao:

Violoni_IlijaMoj stric, msgr. dr. Ilija Violoni, imao je dva doktorata: filozofije i crkvenog prava. U Brčkom je bio župnik možda 40 godina. Bio je dekan Brčanskog dekanata koji je imao blizu 20 župa. Imao je visoka crkvena odličja pa je imao pravo da nosi mitru i ljubičastu reverendu i veliki zlatni križ. Prije njegova dolaska Katolička crkva u Brčkom bila je skromna, pa je on cijeli život posvetio gradeći novu, veliku crkvu koju je posvetio Srcu Isusovu. Posveta crkve bila je neobično svečana. Samo iz Bijeljine je došlo oko 1000 katolika. Svi seljaci su došli u svojim haljinama pjevajući katoličke pjesme. Bilo ih je na hiljade, zaista hrvatski kraj.

Ilija je bio neobično obljubljen u tom kraju, poštovan od sviju; i Hrvata i Muslimana i Srba i nikome se ništa nije zamjerio. Što se tiče njegove pogibije nemam sigurnih provjerenih podataka. Postoje dvije verzije. Po jednoj je s velikom grupom vjernika katolika i Hrvata ubijen bez suda i zatrpani su u zajedničku grobnicu, a po drugoj verziji su ubijeni na Savskom mostu i bačeni u Savu.

Strica sam zadnji puta vidio u Brčkom negdje polovicom lipnja 1944. Bila je tada invazija na Normandiju, kada mi je rekao daje dobio pismo od partizana iz okolice i da ga pohvaljuju što se zauzimao za Srbe i njihove obitelji i da mu se ništa ne smije dogoditi, da slobodno ostane na svom mjestu.

Kada su došli partizani s jedinicama u kojoj je bio komesar Milenko Stojaković iz Bijeljine, tadašnja Ozna je uhapsila mnoge Hrvate i optužila ih da su ustaše. Poslije sam čuo da je tu glavni bio Mirko Mijojlić, šef Ozne. Moga strica nije nitko dirao, ali je on kada je čuo za ovo otišao u štab partizana i intervenirao za te uhapšene Hrvate, kao što je za vrijeme Hrvatske intervenirao za uhapšene Srbe, tako je mislio da sad može intervenirati za uhapšene Hrvate. Međutim, oni, umjesto da uvaže njegovu intervenciju, oni su i njega zadržali i stavili medu te uhapšene Hrvate.

Pričao mi je taj očevidac da je on gledao kada su ih vodili kroz Brčko na strijeljanje na čelu s mojim stricem i da su glasno molili. Mislim da su tada s njim strijeljali i dr. Antu Cebala (djeda šahovskog velemajstora), te jednu ženu koja se zvala Mara Jozić i koja je bila od prvih dana predsjednica katoličkih žena u Brčkom...