Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. lipnja 2017.

 

Uz 10. obljetnicu smrti prvog čardačkog župnika

8. svibnja 2015.
Prije deset godina preminuo je u svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu 8. svibnja 2005. u 83. godini života i 58. godini svećeništva prvi čardački župnik vlč. Jozo Perić

Peric_JosipPrije deset godina preminuo je u svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu 8. svibnja 2005. u 83. godini života i 58. godini svećeništva prvi čardački župnik vlč. JOZO PERIĆ. Pokopan je  na mjesnom groblju u Lovrečkoj Varoši.

Vlč. JOZO rođen je 19. ožujka 1923. godine u Brezi. Djetinjstvo je proveo u domu časnih sestara Služavki Malog Isusa jer je bio bez roditelja. Bogosloviju je završio 1947. godine u Đakovu, ali je prethodne godine 14. srpnja 1946. godine zaređen za svećenika također u Đakovu. Kao mlad svećenik odlazi na službu kapelana u Derventu gdje ostaje svega tri mjeseca. Pred Božić 1947. godine je imenovan župnikom u Bosanskom Brodu, a već u travnju sljedeće godine prelazi za župnika u Gradačac. Međutim, ni tamo ne ostaje dugo jer ponovno dobiva "premještaj", ovaj put u komunistički zatvor. Osuđen je na sedam godina zatvora u kojem boravi od 23. studenoga 1948. godine do 23. studenoga 1955. godine. Početkom sljedeće godine odlazi za župnika na Uzdol gdje ostaje nepune tri godine, nakon čega biva pozvan na odsluženje vojnoga roka u prosincu 1958. U studenome 1959. godine je imenovan župnikom u Brusnici, a u rujnu 1963. prelazi u Čardak kao prvi župnik novoosnovane župe. Tijekom župnikovanja u Čardaku je obnašao i dekansku službu od 1967. do 1972. godine. U toj župi je dočekao i umirovljenje u siječnju 1975. godine, ali to nije kraj njegova svećeničkog djelovanja jer će najveći dio godina nakon umirovljenja provesti kao duhovnik časnih sestara, a jedno vrijeme je djelovao na njemačkoj župi.

Za pokojnog Jozu kažu da je bio uporan čovjek. Kada su mu komunisti nudili prijevremeno pomilovanje, odbio je i odslužio kaznu u potpunosti, izašavši iz zatvora na isti dan kada je u njega i ušao, samo sedam godina kasnije. Kada je trebalo graditi crkvu na Uzdolu, danima je obilazio državne institucije po Sarajevu dok konačno nije došao i do samoga Đure Pucara koji je na kraju popustio i odobrio izgradnju. Sličan je slučaj bio i u Čardaku gdje je uspio isposlovati povrat samostana i crkve časnih sestara te osnutak župe. S mnogim poteškoćama se susretao i u Brusnici, ali nikada nije posustajao, nego štoviše, uvijek bi se nasmiješio i išao dalje. Slično je dočekao i sam kraj svoga života. Oni koji su bili s njim u posljednjim trenutcima života kažu daje nakon kratkog nesvjesnog stanja u koje je bio zaspao, probudivši se upitao: "Gdje je sestrica smrt, zašto ne dolazi?" Nije dugo čekao, smrt je došla i prenijela ga u zagrljaj Nebeskoga Oca kojemu je kroz tolike godine svoga svećeničkog života služio. Neka mu On bude nagrada i udijeli mu pokoj vječni.