Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. srpnja 2017.

 

Svećenik, povjesničar, političar i dobri samaritanac

15. srpnja 2013.
Uz 110. obljetnicu rođenja i 30. obljetnicu preminuća dr. Krunoslava Draganovića

U zgradi sarajevske Bogoslovije umro je 3. srpnja 1983. poznati svećenik, povijesničar, kulturni djelatnik i dobri samaritanac prof. dr. Krunoslav Stjepan Draganović.

Svjetlo dana ugledao je u Brčkom 30. listopada 1903. god. gdje mu je otac bio na službi kao učitelj, dok je veći dio svoga djetinjstva proveo u Matićima kod Orašja. Pučku školu i dva razreda srednje polazio je u Travniku, a na sarajevskoj realci nastavio je školovanje gdje je položio ispit zrelosti god. 1922. Studij je započeo na bečkoj Politehnici. God. 1925. dolazi u Sarajevu gdje će započeti studij teologije. Nadbiskup-pjesnik Ivan Šarić zaredio ga je 1. srpnja 1928. za svećenika. Potom je bio voditelj statističkog ureda "Napretkove Zadruge", vjeroučitelj na pučkim školama i upravitelj nakladnog poduzeća "Akademia Regina Apostolorum" Nadbiskup Šarić ga je god. 1932. poslao u Rim na postdiplomski studij gdje je na Papinskom istočnom institutu doktirirao 1935. god. na temu: De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinsis saecolo XVII (O nazadovanju katolika u Bosni i susjednim zemljama u 17. stoljeću.)

Draganovic_KrunoslavVratiši se iz Rima bio je vjeroučitelj na građanskoj školi sestara milosrdnica (1935-36), potom tajnik nadbiskupa Šarića (1936-39) a onda ravnatelj Nadbiskupske kancelarije. God. 1941. počima predavati crkvenu povijest na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; uz to je skoro dvije godine uređivao časopis Croatia Sacra. U ljeto 1943. odlazi u Hrvatsko predstavništvo pri Svetoj Stolici. Od 1943. do 1963. neumrno se zauzimao za hrvatske iseljenike i prognanike u Italiji, Austriji, Španjolskoj i Argentini. I nije se zauzimao samo za svoje sunarodnjake nego za svakoga onoga koji je bio u pogibelji, često puta i po cijenu vlastitoga života. I to poput dobrog samaritanca iz evanđelja.

Vrhbosanski svećenik dr. Julijan Kozinović, koji je tih godina doživio veliko pomoć dr. Draganovića, izjavio je za Katočiki tjednik (Sarajevo), da je za vrijeme svoga boravka u Rimu sam doživio koliko je prof. Draganović dobra učinio za naše ljude. Bio je neumoran pomažući i spašavajući. Jugokomunisti su u ono doba u pravom smislu riječi hvatali i grabili svakoga, tko im je imalo bio sumnjiv. Dostavljali su saveznicima liste imena osumnjičenih osoba i tražili od njih da se takvi uhvate i njima izruče. Draganović je često dolazio do tih popisa, pokazivao ih znancima i prijateljima koji su poznavali imena osoba sa tih listi i molio ih da pismeno potvrde da ti osumnjičeni nisi bili ni koljači ni kolaboracionisti i da da ih se pusti na miru. Mnogim optuženima je to pomoglo da su bili oslobođeni daljnjega šikaniranja. Mnogim osumnjičenima je pribavio vizu da su onda mogli otputovati u Južnu Ameriku.

U tih dvadeset godina bezprijekorne zauzetosti u spašavanju golih ljudskih životu nije imao mnogo vremena baviti se i znanstvenim radom. I pored toga je cijelo to vrijeme surađivao u različitim hrvatskim emigrantskim listovima kao i u znanstvenim revijama i enciklopedijama Zapada. Njegov znanstveni opus, koji je vrlo opsežan i raznolik, do danas je nažalost ostao neistražen.

God. 1967. je prof. Draganović na misteriozan način dospio u Jugoslaviju. Općenito je mišljenje da ga je jugoslavenska tajna služba pronašla u Trstu, a potom kidnapirala. Nakon višemjesečnog procesa dopušteno mu je da je mogao predavati povijest na sarajevskoj bogosloviji i objavljivati pisane radove.

«Da je živio u neko drugo vrijeme bila bi vidljiva njegova ogromna veličina» rekao je mostarsko-duvanjski biskup dr. Petar Čule na sprovodnoj misi za pokojnog Draganovića.

Bibliografija dr. Draganovića je opsežna i raznolika i nije moguće u ovom kratkom prikazu navesti sve naslove. Stoga donosimo ovdje najznačajnije:

Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939.

Katolička Crkva u srednjovječnoj Bosni, u: Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942.

Opći šematisam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1974.

Povijest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb 1944. (suautor Josip Butorac).

Mali priručnik njemačkog jezika za hrvatske radnike, Rim 1946.

Sa kupreške visoravni (preuređen i nadopunjen rad fra Miroslava Džaje, te dodatak 200 stranica, tj. Str. 317-516).

Komušina i Kondžilo (prvi dio knjige i treći poglavlje u drugom dijelu knjige napisao je dr. Draganović), Komušina 1981.

Katarina Kosaca Bosanska Kraljica, Sarajevo 1978.

Masovni prelazi katolika na pravoslavlje, Mostar 1991.