Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. svibnja 2017.

 

Biskup Čekada proglašen "pravednikom među narodima"

18. lipnja 2010.
Glas Koncila, 20. lipnja 2010., str. 3

Zadovoljstvo nam je što Vam možemo priopćiti kako je Komisija za dodjelu odličja 'pravednika među narodima' odlučila dodijeliti odličje Smiljanu Čekadi zbog njegove pružne pomoći osobama židovske nacionalnosti tijekom holokausta stavljajući svoj život na kocku. Medalja i časno priznanje nagrađenom bit će dodijeljeni najbližim rođacima na svečanosti organiziranoj od Izraelskog veleposlanstva u Skoplju...« - stoji u službenom dopisu svjetski poznate židovske organizacije Jad Vašem iz Jeruzalema, kojega je 23. svibnja 2010. potpisala Irena Steinfeldt, voditeljica Odjela za pravednike medu narodima. Dopis je poslan Ani Lebelu Split, franjevcu Leopoldu Rochmesu u Beograd, svećeniku Boži Odobašiću u Sarajevo, na tri privatne adrese u Izraelu i Veleposlanstvu Izraela u Skoplje. O. Rochmes je bio biskupov tajnik u Skoplju, a Odobašić u Sarajevu.

CekadaSmiljanDrugi svjetski rat zatekao je dr. Smiljana Franju Čekadu na dužnosti skopskog biskupa, i on je odmah, već od 1940, u javnim nastupima isticao jasne moralne stavove i potrebu pomaganja svim ugroženima, o čemu piše i beogradska Židovka Ženi Lebl u knjizi »Plima i slom (iz povijesti Židova Vardarske Makedonije)«, koja je preminula prošle godine a za života se silno zalagala za biskupovo proglašenje pravednikom: »U te strašne ožujske dane 1943. pokušao je skopski biskup dr. Smiljan Franjo Čekada spašavati Židove iz 'Monopola'. Dr. Čekada je ustoličen za biskupa u Skoplju krajem 1940. i već u svojoj prvoj propovijedi govorio je o pravdi prema svim ljudima, ma kojoj narodnosti ili rasi pripadali (Židovski glas, 35,13. XII. 1940, str. 5). To je svoje uvjerenje dokazao i na djelu u najtežim trenucima židovske zajednice, što je izazvalo bijes Bugara i Nijemaca. On je zahtijevao da mu se dopusti posjetiti logoraše i da se prema njima postupa čovječno, a govorio je i o puštanju na slobodu barem 'Židova katoličke vjere' - po njegovim riječima. Svi su njegovi pokušaji ostali bezuspješni, ali je vrijedno i njih zabilježiti... Na dan internacije uputio je biskup dr. Smiljan Čekada jedno, po načinu i po tonu uvredljivo, pismo policijskome načelniku Bogdanovu u kojemu između ostalog naziva akcije protiv Židova 'bolnom pojavom'. On je kategorički zahtijevao da se od­mah pusti na slobodu 31 Židov, koji su se u godinama 1941., 1942. i 1943. pokrstili, između ostalih i gospodu Reu de Kok, i zahtijevao neodgodivo dopuštenje da osobno posjeti Židove u logoru ili da se to dopusti njegovu opunomoćenom predstavniku. Na kraju je zaprijetio policijskome načelniku da će on biti odgovoran u slučaju da se prema Židovima u logoru ne bude postupalo čovječno. Policijski inspektor nije mu na to pismo ni odgovorio.«

Kada je biskup Čekada vidio da od prosvjeda i dopisa nema puno koristi, krenuo je u konkretnu akciju spašavanja petero židovske djece čiji su roditelji bili uhićeni i odvedeni u logore izvan Makedonije, iz kojih se nikada nisu ni vratili, najprije je sakrio a potom četvoricu dječaka poslao u samostane časnih sestara na Kosovo, a jedinu djevojčicu, Eriku Weingruber, kod redovnica u Janjevo.

Smiljan Franjo Čekada rođen je 29. kolovoza 1902. u Uskoplju (Donji Vakuf) u obitelji s petero djece, od kojih su uz njega i dva brata, Čedomil i Milivoj, postali svećenici. Za svećenika vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1925, nakon čega preuzima župu Jelaške, no već sljedeće godine nadbiskup Ivan Šarić šalje ga na studij u Rim, gdje je pohađao studij na Papinskom sveučilištu Gregorijana. Doktorirao je g. 1928, a po povratku u Sarajevo imenovan je vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu »Kralj Tomislav« Hrvatskoga kulturnog društva »Napredak«. Bio je od 1928. do 1933. urednik »Katoličkog tjednika«, a potom odlazi za župnika u Bosanski Brod, gdje ga je 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa u Sarajevu.

Imenovan je skopsko-prizrenskim biskupom g. 1940. i na toj će dužnosti ostati sve do 1967. kada je imenovan vrhbosanskim nadbiskupom. Kada je g. 1946. umro banjolučki biskup Josip Garić, povjereno mu je iz Skoplja privremeno upravljanje i Banjolučkom biskupijom, što će on obavljati sve do 1949. U doba forsiranja od komunističkih vlasti tzv. svećeničkih udruženja, proganjan je i zlostavljan tako da mu je čak bio zabranjen dolazak u BiH. Vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom imenovan je g. 1967, a vodstvo nadbiskupije preuzima 1970. Preminuo je 18. siječnja 1976. u Sarajevu. (T. V.)