Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. ožujka 2017.

 

Vidovački "sveti" Šimo

13. kolovoza 2010.
_______________

Isuse, ljubima teNakon što je primio sakramente umirućih, iscrpljen dugotrajnom bolešću, mladić Šimo je umro na svojoj postelji 19. srpnja 1929. Sutradan groblje u Vidovicama (danas zvano "Staro groblje") bijaše tijesno za sve one koji su došli na posljednji ispraćaj mladića koji je umro na glasu svetosti. Prepričavalo se kako ga je i vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić posjetio prigodom krizme te ukućanima istaknuo jobovsku strpljivost podnošenja boli, a bolesniku rekao da će postati svet i zamolio ga da se moli za njega.

 

 

Šimo Ivkić, sin Marijana i Milke, rođen je 12. rujna 1911. u Vidovicama (Bosanska Posavina). Dječak Šimo se nije puno razlikovao od svojih vršnjaka: odrastao je u kršćanskom ozračju svoga sela, obavljao svoje dužnosti u kući, pohađao svetu misu, s ukućanima molio svakodnevno. Prva dva razreda škole je završio odličnim uspjehom, a treći je morao prekinuti zbog bolesti. Naime, pojavile su se rane na njegovom tijelu, što je i liječnik ustvrdio. Koliko su tim ranama bili uzroci učiteljev štap i šiba kojima je tukao svu djecu, teško je reći. Tek, vidno je slabio i kopnio.

Prva rana na njegovom tijelu je nastala pod desnim koljenom; zarasla je, ali su ostale posljedice, pa je mogao hodati tek uz pomoć štaka. Druga se rana pojavila na ruci. Nakon što je zacijelila ostao je sakat u ruku. Treća rana ga je oborila u postelju: pojavila se na kuku, pa je mogao ležati samo na jednoj strani tijela. Kasnije su se pojavile i druge rane. U bolesti je strpljivo molio, puno čitao i s vjerom podnosio sve boli.

 

Štovanje „svetog“ Šime

Nakon smrti, glas o njemu se brzo pronio cijelim krajem. Ljudi su ga jednostavno zvali sveti Šimo. Hodočašća na njegov grob s molitvom za ozdravljenje su započela nedugo poslije njegove smrti. Vidovljani su rado i u mnogim potrebama počeli dolaziti na njegov grob, nalazeći čudesnu utjehu i pomoć. Osim sumještana, zaredali su se hodo­časnici iz mnogih okolnih mjesta, zatim iz Slavonije i šireg dijela Bosanske Posavine. Bilo je hodočasnika iz okolice Tuzle i Zavidovića, a nakon Domovinskog rata mnogi dolaze na grob iz cijele BiH i Hrvatske. Razlog popularnosti svetog Šime je svjedočenje mnogih uslišan-ja i pomoći. Kroz susrete s drugim osobama Vidovljani rado preporuče nevoljnima „da posjete grob 'svetog' Šime u Vidovicama". Oni najčešće to i učine. Tako tijekom cijele godine možete susresti hodočasnike na njegov grob.

Vjernički puk je već davno proglasio svetim ovog mladića, a osnovana je i Udruga Sitno Ivkić. Ciljevi Udruge su, između ostalog „promicanje svetosti Šime Ivkića (Vidovačkog)“, prikupljanje građe za »dokazivanje njegove svetosti, pomoć pri liječenju bolesnih i starih mještana naselja Vidovice, Kopanice i Jenjić..." Posebnost vezana uz Šimu je sveta Misa koja se slavi od 2005. godine svakog 19. u mjesecu u 10 sati, na kojoj se okupi više stotina hodočasnika. Misa se slavi na groblju, a po završetku mise se mole prigodne molitve.

 

Nekoliko ozdravljenja po zagovoru „svetog“ Šime

Vjerni katolički puk svjedoči o moćnom Šiminom zagovoru. U usmenoj tradiciji postoji puno svjedočanstava o ozdravljenjima po njegovom zagovoru. O kultnom grobu Šime Ivkića pisali su dr. Marko Babić i fra Vjenceslav Tunjo Janjić. Fra Vjenceslav je zabilježio više ozdravljenja, donosimo neka:

1. Jedna djevojčica iz okolice Tuzle nije mogla hodati pa su je dovezli na grob „svetoga“ Šime. Bilo je to davne 1933. Na grobu su obavili zavjet. Po odlasku iz Vidovica djevojčica je potpuno ozdravila i normalno je hodala. O tome svjedoči Šimin rođeni brat Vinko Ivkić. Tri godine kasnije djevojčica je ponovno došla sa svojim roditeljima na Šimin grob zahvaliti se.

2. Neko dijete koje je imalo dvije i pol godine, normalno se razvijalo. Jednog dana roditelji su primijetili da šepa. Pomislili su da je slomilo nogu. Stavili su ga u auto i odvezli u Jenjić Đuri Miškoviću, koji je bio vješt ispravljanju slomljenih nogu. Iskusni samouki liječnik rekao je roditeljima da se ne radi o prijelomu nego da će se noga početi sušiti i da on ništa ne može pomoći. Netko je predložio da dijete zavjetuju Šimi. Treći dan nakon zavjetovanja, dijete je ozdravilo.

3. U jednom posavskom selu razboljelo se šestogodišnje dijete od gripe. Nakon toga pojavile su se smetnje pri disanju, dolazilo je i do gušenja. Tražili su pomoć odasvud. Liječnici su preporučili da ga pošalju na specijalistički pregled u Beograd. Tamo su ustvrdili da se radi o nekoj opakoj bolesti i da djetetu nema lijeka. Liječnici su također predlagali i operativni zahvat, ali roditelji na to nisu pristali. Dijete je ostalo neko vrijeme u bolni­ci i vratili su ga kući. Netko u selu im je preporučio da učine zavjet Šimi u Vidovicama i da hodočaste na njegov grob. Zemljom i vodom sa Šiminog groba mazali su oboljele dijelove tijela. Mjesec dana nakon prvog odlaska na Šimin grob djetetu je počelo bivati bolje. Roditelji i dijete zajedno su nekoliko puta dolazili na Šimin grob iz zavjeta. Dijete je ozdravilo.

4. Prije mjesec dana je u prometnoj nesreći nastradala djevojčica Marija. Liječničko osoblje nije davalo previše pozitivnu prognozu. Njezini roditelji i više njihovih poznanika su danima hodočastili na grob. Ustali bi veoma rano te otišli do groba „svetog“ Šime u molitvi. Djevojčica se oporavlja. Vjeruju da je čudesno spašena njegovim zagovorom.

Poslije Domovinskog rata u Vidovicama je prisutna još jedna pobožnost: devetnica u čast Šimi Ivkiću. U ranim jutarnjim satima se tijekom devet dana hodočasti na njegov grob; putem se mole krunica i druge molitve. Završetak je uoči Ilina, 19. srpnja, kad se slavi misa na Starom groblju. Obično na kraju mise bude prilika za svjedočanstva ozdravljenih po Šiminom zagovoru. S groblja se sav puk vraća u koloni noseći baklje, a po ulasku u selo počinje „lilanje“.

 

Preuzeto iz Katoličkog tjednika od 25.07.2010., str. 38-39

 

Nekadašnji Garevački župnik Ilija Matanović izdao je god 2007. knjigu o mladiću Šimi Ivkiću pod naslovom ISUSE, LJUBIM TE, koji je jobovskom strpljivošću skoro deset godina bio prikovan uz krevet. U MOLITVENIKU ZA NAROD, koga je župnik Ilija priredio i prošle godine tiskao, nalaze se i Litanije Šimi Vidovačkom koje je sam sastavio (str. 44-46).