Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. studenoga 2017.

 

Sahranjene tri sestre služavke Maloga Isusa

21. kolovoza 2010.
Izvijestio: Anto Burić, svećenik

Ogromno polje svete Filomene na rubu Čadaka, blizu 1500 duluma, miruje pod jakim kolovoškim suncem. Urod pšenice je ubran i spremljen u žitnice a žeteoci odmaraju poslije obilne žetve. Zvona s crkve na Dolorozi unisono bruje šaljući Bosanskoj Posavini ovozemaljski tužnu a u isto vrijeme nebeski radosnu vijest o smrti triju redovnica Stadlerove Družbe sestara Služavki Malog Isusa, sestre Filipe, sestre Matejke i sestre Marte. Božanski žeteoc ubrao je u istom trenutku, u prometnoj nesreći na pružnom prijelazu u Donjim Kladarima, tri dozrela klasa s duhovnog polja Duržbe Sestara Služavki Malog Isusa.

Selo Čardak je od samog utemeljenja Družbe vezano uz časne setre Štadlerovke, kako ih u običnom govoru zovemo. Čardačko polje „Sveta Filomena“ u teškim počecima ove Družbe bila je majka hraniteljica siročadi u Stadlerovim sarajevskim sirotištima. Selo Čardak je bilo jedno od gnijezda u kojem su se u Malog Isusa zaljubljivale djevojke Čardaka i okolnih sela i iz kojeg su potekle mnoge sestre, kćeri ove Družbe. Čardačko sestrasko groblje je posljenje ovozemaljsko počivalište brojnih sestara koje su službovale ili su podrijetlom iz Čardaka i okolice. Čardak je odabran i kao mjesto počinka posmrtnih ostataka ovih triju sestara, gdje će njihova tijela čekati glas arkanđela Rafaela, jednog od zaštitnika družbe: Dođite službenice vjerne i primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta. Ovdje će čekati uskrsnuće i sestre Filipa, Matejka i Marta, koje su svega nekoliko minuta prije smrti vesele napustile Čadak, ni ne sanjajući da će se ubrzo u njega vratiti, nažalost u mrtvačim sanducima.

Ispred župnog ureda u Čardaku prema crkvi, procesijom, u kojoj je sudjelovalo oko 90 svećenika – redovnika i dijecezanskih, te trojica pastira Vrhbosanske metropolije, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup Vrhbosanski, Ratko Perić, biskup iz Mostara i banjalučki biskup Franjo Komarica, počela je misa zadušnica i ispraćaj posmtrnih ostataka triju tregično preminulih časnih sestara. Misi prisustvuje oko 120 časnih sestara svih družbi i redova iz svih krajeva hrvatskoga jezičnog prostora i oko 250 vjernika, uglavnom rodbine poginulih sestara. Dok procesija ulazi u crkvu ori se pjesma „Odzivam se Isuse...“ Svi prisutni pjevaju. Pjevaju u svoje ime ali i u ime pokojnih sestara Filipe, Matejke i Marte, „odzivam se Isuse“!

 

sprovod sestara SMSNa početku svete mise nadbiskup Vinko Puljić  izrazio je kršćansku sućut časnoj majci te sestri provincijalki i roditeljima i rodbini pokojnih sestar rekavši: „Želimo vam biti blizu u hrabrenju vjere da ovu bol, u nadi u uskrsnuće mrtvih, znamo preboliti i nadići i s vjerom ispratiti ove zemne ostatke, moleći za duše naših sestara.“

U propovijedi, nadbiskup je između ostalog rekao: „Stojimo pred tajnom na koju ne znamo odgovoriti. Prvo, ljudski govoreći, svaka smrt je tajna. Na nju odgovara jedini uskrsni Krist svojim uskrsnućem. Samo iz vjere možemo odgovoriti na tajnu smrti, vjere koja nas hrabri, kako reče i čitanje, da svoj život s Kristom živimo. S njime umiremo, da bi s njnime i uskrsnuli. A s njime umirati znači nositi revno i vjerno svoj svagdanji križ iz ljubavi prema Kristu. Na poseban način to je smisao jednoga redovničkog života... To je jedini izvor utjehe. Sve druge riječi u času smrti su prazne... Ova sveta misa nije samo molitva za duše pokojnih sestara nego je i molitva: Bože, daj nam duhovnih zvanja! Bože, daj nam revnih i vjernih redovnica. Kao vrhbosanski nadbisku želim ovdje reći hvala. Hvala im za njihovo služenje. Bože nagradi ih za svaku ljubav, za svaku žrtvu ugrađenu u ovu mjesnu Crkvu i opću Crkvu. Ono slabo ljudsko oprosti im, Bože, i zagrli ih u svome vječnom božanskom zagrljaju.“

Na koncu mise od pokojnih sestara oprostila se časna sestra Marina Piljić, provincijalna poglavarica sarajevske provincije.

„Uzoriti gospodine kardinale, poštovani oci biskupi, draga časna majko, draga sestro Sandra provincijalna glavarice splitske provincije, draga sestro Mirjam, predstavnice zagrebačke provincije, dragi roditelji, rodbino naših pokojnica, braćo svećenici, drage sestre redovnice svih družbi, dragi vjernici. U utorak sedamaestog kolovoza ove godine malo poslije devetnaest sati navečer pozvonio mi je telefon i javio mi se župnik iz Čadraka velečsni Boris Salapić. S tugom u srcu rekao mi je tužnu vijest da su nastradele tri naše sestre u Donjim Kladarima na pijelazu preko pruge. Ostala sam skamenjena. Odmah sam se sa svojom zamjenicom, sestrom Anđom Vranješ zaputila prema mjestu događaja i osobno vidjela kako je to izgledalo. U ovom bolnom trenutku kada ispraćamo posmtrne ostatke naših triju sestara, sestre Filipe, sestre Matejke i sestre Marte, ne mogu vam naše osjećaje u riječi pretočiti, ali zato želim posvjedočiti vjeru u Gospodara života i smrti i reći mu zajedno sa svima vama: Hvala Ti, Oče, za ovu kušnju! Velika je naša tuga ali i utjeha da si Ti to tako htio i da je samo Tebi znano zašto si htio. Svoje riječi upućujem posebno vama dragi roditelji i rodbino naših pokojnih triju sestara, koji danas zajedno s nama tugujete, ali ne s tugom očaja nego u kršćanskoj nadi. Čvrsto vjerujemo da su već one kod svoga Oca nebeskoga koji ih je primio u svoj očinski zagrljaj. Znam da je u ovom trenutku svaka ljudska riječ blijeda da vas i nas utješi, ali je zato moćna Božja riječ, koja nam daje sigurnost, te s apostolom, svetim Pavlom možemo reći: „Gdje je smrti tvoja pobjeda? Gdje je smrtu tvoj žalac?“ Ne pripadamo sebi samima već Onome koji nas otkupi, Onome o kome uvijek treba ovisiti naša volja. Zbog toga danas u svojim molitvama govorimo samo to: Budi volja Tvoja, Oče! Tu su riječ: Budi volja tvoja Oče i naše pokojnice živjele i svjedočile. Za to im danas želim reći hvala.

S_FilipaSestra Filipa Pušeljić rođena je 23. listopada 1946. godine u Adi, župa Odžak, od oca Stjepana i majke Ane rođene Božić. Stupila je u Družbu 1962. godine, položila prve zavjete 1967., a doživotne 1974. Kao mlada sestra vršila je službu u kancelariji Vrhbosanske nadbiskupije. A kako se je zarana razbolila morala je otići u mirovinu. Uglavnom je bila u našim kućama i uvijek bila spremna raditi sve što je mogla. Draga sestro Filipa. Hvala za tvoju brižnost i ljubav kojom si služila Isusu kroz četrdeset i tri godine u našoj Družbi. Duži niz godina bila si na službi u Slavosnom Brodu gdje si ostala zapamćena po tihoj dobroti koja je bila jaki govor svima koji su te poznavali ili dolazili u našu kuću. Posebno si bila jaka u svojoj bolesti koju si strpljivo i vjernički podnosila. Upravo kad si se toliko radovala povratku u Slavonski Brod nakon ljetnog izbivanja, Gospodin te je k sebi uzeo.

S_MatejkaSestra Matejka Jozinović rođena je 23. svibnja 1955. godine  u Globarici od oca Joze i majke Kate rođene Tomić. Stupila je u Družbu 1970., položila prve zavjete 1974. a doživotne 1980. godine. Vršila je službe kuharice, katehistice, štrikerice, a posljednjih sedam godina bila je predstojnica u samostanu nadbiskupa Stadlera u Slavonskom Brodu. Draga sestro Matejka. Hvala ti za trideset šest godina redovničkog života kojima si služila bližnjima: radila, molila i vjerovala Onome koji te evo tako iznenada uze između nas. U svojoj naravi nosila si ljepotu osmijeha, susreta, zajedništva i raspoloživosti služiti zajednici. Posebno zajednici u Slavonskom Brodu, gdje si bila predstojnica i koju si iznimno volila. Upravo kad sam ti pred sam odlazak iz Sarajeva saopćila da si premještena u našu kuću u Gromiljak, radosno si to prihvatila, veselivši se da zajednica u Brodu neće biri zatvorena i vesela otišla prema Slavonskom Brodu, da središ sve potrebno za primopredaju službe. Kada ni ti ni ja, niti itko od nas nije mogao ni slutiti da se na ovoj zemlji više vidjeti nećemo.

S_MartaSestra Marta Rošić rođena je 10. lipnja 1961. u Gornjoj  Skakavi, župa Poljaci, od oca Jure i Majke Ljube rođene Stanić. Stupila je u Družbu 1977. godine, položila prve zavjete 1981., a doživotne 1987. godine. Najveći dio godina vršila je službu kuharice, a poslije vratarice i njegovateljice bolesnih i nemoćnih osoba i ostalih službi. Draga sestro Marta, hvala ti za tvojih dvadese i devet godina služenja Malom Isusu u našoj redovničkoj zajednici. Služila si Mu ne samo radom i molitvom nego i trpljenjem i podošenjem bolesti koju si strpljivo podnosila. U ovim zadnjim mjesecima tvoga života bila si na liječenju u Sarajevu i Zagrebu te si trebala doći u Slavonski Brod na svoje stalno prebivalište. Ali očito to nije bila volja Božja kad te je On, umjesto Slavonskog Broda pozvao u svoje nebeske stanove gdje više neće biti ni bola ni plača ni suza. Danas, dok ispraćamo naše sestre na njihovo posljednje ovozemaljsko prebivalište, želim zahvaliti svima vama, braćo i sestre, koji ste danas došli da ih ispratimo i za njih se pomolimo. Svojom blizinom dijelite s nama bol ovozemaljskog rastanka. Hvala vam svima. Posebnu zahvalnost upućujem vama, dragi oče kardunale, naš nadbiskupe, koji ste nam i danas tako blizu očinskom dobrotom. Drago nam je da ste predvodili misno slavlje, a vjerujem da je to drago i našim pokojnicama. Hvala i ocima bislupima i svim svećenicima, koji su sudjelovali i koncelebrirali u ovoj svetoj misi. Hvala tebi časna majko, sestro Marija Ana i svim sestrama u našoj Družbi na izrazima blizine i sućuti. Hvala vama drage sestre svih redovničkih zajednica i vama prijatelji naših pokojnica. Hvala vam svima da ste danas bili prisutni u ovom velikom broju. Hvala vama, dragi velečasni župniče Borisu, koji ste s našim sestrama sve ovo lijepo i dostojanstveno organizirali. Neka nas u ovim trenucima krijepi ljubav Božja kojom molimo: Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Od pokojnih sestara oprostila se i časna majka Družbe sestara Služavki Malog Isusa, sestra Marija Ana Kustura.

Drage naše sestre Filipa, Matejka, Marta. Hvala vam od svega srca što ste svoje živote ugradile u našu provinciju odnosno Družbu. Oprostite nam sve one trenutke kada vas nismo dovoljno razumjele, kada smo možda svojim slabostima i postupcima povrijedile u vama sestrinsku ljubav. Hvala vam za svjedočanstvo života i predanja  koji ste nam ostavili kao neizbrisivi dar u našim srcima. U ime naše Družbe sestara služavki Malog Isusa izražavam duboku sućut sestri Marini Piljić provincijalki i njenom Vijeću kao i svim dragim sestrama ove provincije i cijele Družbe, splitskoj provinciji sa sestrom Sandrom ovdje pridutnom i zagrebačkom provincijom sa setrom Mirjam ovdje prisutnom i zajednicama. Posebnu sućut i sestrinsku bilskost i zahvalnost upućujem dragim roditeljima, rodbini naših sestara, sestre Filipe, sestre Matejke i sestre Marte. Uzoritom kardinalu našem dragom, ocima biskupima, poštovanim svećenicima, poštovanim predstavnicima Pravoslavne crkve i svima vama ovdje prisutnima kao i svima onima koji su uz nas putem medija, elektronske pošte, mobitela te SMS poruka. Od srca hvala za darovano vrijeme i prisutnost u našoj boli. Posebno hvala gospodinu župniku koji je uz sestru Marinu u ovim teškim trenucima bio prisutan i dijelio bol i pomagao na svim razinama i time svima nama iskazao bratsku ljubav. Svima vama hvala a našim dragim sestrama: Pokoj vječni daruj Gospodine.   

Anto Burić, svećenik