Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

Đuro Zrakić: Tragovi

25. rujna 2010.
Đuro Zrakić, pisac ovih redaka, bio je kapelan u Garevcu (1975.-1978. god.). Danas slavi 65. rođendan! Čestitamo!

Put - uvijek smo na njemu a da to i ne primjećujemo. Putujemo bez povratka. Moj put - jedinstven, jedini na svijetu neponovljiv. Put meni dat jest spoznaja da jesam, da idem, da se krećem. Spoznati život u "uvijek naprijed i samo naprijed, nazad ne možemo" često i ne želimo!

Ja - zovem se čovjek kad me pitaš tko sam. Ako me pitaš što radim - neprestano sam u pokretu, nekamo idem, tražim, ispitujem, zamjećujem, volim, mrzim, zaboravljam, patim, nadam se, osvećujem se, čeznem, pitam, slušam gdje drugi govore "čudni su putevi ljudske sudbine" - pa i moje - danas jesmo, a sutra nas više nema.

Ostaju tragovi - moji tragovi, vidljivi i prepoznatljivi u milijunima tragova drugih živih bića. O, kako sam sretan što trajem, pa makar i u tragovima. Oni ne prestaju.

Moja misao i riječ ostavljaju tragove. Moj pogled mijenja i pomaže pri oblikovanju svijeta, čineći sliku potpunijom. Moj hod ne ostaje neprimijećen na ovoj zemlji. Nije preporučljivo ne imati svoj vlastiti put, jer nije preporučljivo ne imati svoje tragove.

Život je sastavljen samo od originala. O, predivni moji tragovi, o vidljivi glasnici mog života. Ostajte i ne možete ne biti, ali na žalost jedno ne možete nikako postati - put. Tragovi ostaju - put uvijek vodi dalje.

U vječnost.