Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. kolovoza 2017.

 

U pandžama crvenoga zmaja

1. listopada 2010.
Dnevničke zabilješke o logorovanju isusovca o. Wendelina Grubera u komunističkim zatvorima bivše Jugoslavije

U pandzama crvenoga zmajaOvih je dana u izdanju Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu izašla knjiga džepnog formata na 322 stranice pod naslovom U PANDŽAMA CRVENOGA ZMAJA. To su dnevničke zabilješke o logorovanju isusovca o. Wendelina Grubera u komunističkim zatvorima bivše Jugoslavije.

Domovina auktora ovoga dnevnika je, kako on sam piše, Vojvodina. To su dijelovi Panonske nizine sjeverno od rijeke Dunava i Drave, koji su nakon godine 1918. pripojeni Jugoslaviji. To je onaj plodni kraj, koji je nakon protjerivanja Osmanlija iz Srednje Europe godine 1683. bio opustošen, pun močvara i posve slabo naseljen i koji je formalno vapio za vrijednim rukama. Tada se dogodilo da su mađarski kralj i mađarski veleposjednici uz pomoć razaslanih izaslanika vrbovali njemačke seljake i obrtnike i pozivali ih iz Schwabenlanda, Badena i Pfalza, kao i iz Elzasa i Lotaringije, sve do Luksemburga, da dođu u Mađarsku. Ove njemačke obitelji, koje se od godine 1920. nazivaju »Donauschwaben« — podunavski Švabama — ostvarili su povjereni zadatak i u stotinu godina pretvorili ovo područje u naprednu zemlju prvoga reda u Europi.

Ovdje je godine 1914. rođen pater Wendelin Gruber u poslovično djecom bogatoj općini Filipovo (danas: Bački Gračac) u Bačkoj (između Dunava i Tise). Rano je stupio u Isusovački red i 1942. zaređen za svećenika. Bio je svjedok raspada Kraljevine Jugoslavije najezdom Hitlera 1941. godine i kratkotrajnog priključenja njegove domaje Mađarskoj (od travnja 1941. do listopada 1944.) i time svjedok tzv. slobodnog regrutiranja svojih zemljaka u SS jedinice (specijalne jedinice Hitlerove vojske) kao i svjedok kažnjavanja istih tih zemljaka podunavskih Nijemaca za vrijeme Titova režima nakon sloma njemačkog bojišta na jugoistoku (pad Bukurešta u kolovozu 1944. i pad Beograda u listopadu 1944.).

Tragedija onih podunavskih Nijemaca, koji su ostali u svojim domovima u Vojvodini i koja se događala u tzv. logorima za likvidaciju radno nesposobnih osoba, dovela je p. Grubera na scenu. U prvoj polovici dnevnika on prikazuje što je mogao učiniti za svoje zemljake u logoru smrti Gakovo. U zadnjoj trećini opisuje što je morao pretrpjeti zbog svojega zauzimanja za svoje zemljake sve do dana, kada je zahvaljujući intervenciji njemačkog kancelara Adanauera iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici kao čudom iznenada otpremljen u SR Njemačku. Ono što on vrlo trijezno opisuje, moderno je poglavlje — izvješća o mučenicima — kako i autor to nekoliko puta izričito naglašava, jer su podunavski Nijemci u najvećim dijelom ubijeni kao politički nedužni suvremenici i umrli kao kršćani opredijeljeni za Krista i Crkvu.

U koncentracijskim logorima za radno nesposobne, tj. za djecu, bolesne žene i stare ljude izgubilo je život najmanje 70000 podunavskih Nijemaca. Ovom velikom broju svijetu nepoznatih i zaboravljenih podunavskih Nijemaca autor svojim dnevnikom želi »sagraditi duhovni spomenik«, da crvenim moćnicima ne bi uspjelo potpuno uništiti i dovesti u zaborav sve krvave tragove njihovih užasnih zločina. Masovne su naime grobnice, u kojima počivaju na tisuće izgladnjelih i ubijenih žrtava iz tih logora za masovno istrebljenje, davno zataškane i sravnjene sa zemljom. Ni najneznatniji znak kršćanskoga pijeteta ne smije se očitovati ili podsjećati na njih.

Ako je ovaj dnevnik napisan bez književnih zahtjeva, kako piše autor u uvodu, morat će svaki čitatelj priznati da u ovim bilješkama ima odlomaka koji su, ljudski govoreći, jednostavno dragocjeni i neponovljivi. U takve se dragocjenosti, sigurno, ubraja odlomak »Pred uperenim pištoljima«, u kojem se sasvim neočekivano pokazuje, kako je moguće osloviti i susresti tvrdokorne partizane i komuniste tako da njihova redovito potisnuta ljudskost iznenada dođe do izražaja.

Da je i među podunavskim Nijemcima bilo izdajica, pater Gruber, koji je iznad svega volio svoje sunarodnjake, nije mogao zanemariti. U inače divnom odlomku »Pfingststurm« — Duhovska oluja — pruža rječito svjedočanstvo o tome. No pravi pater Gruber, koji je skroz naskroz bio dušobrižnik, dolazi do punog izražaja u odlomku »Veliki događaj«, u kojem se opisuje uspjela Prva pričest više od 600 djece, neposredno prije nego su ona, većinom bez roditelja, odvedena u državne dječje domove. Najpotresniji odlomak ovog dnevnika je »Obrambeni govor pred narodnim sudom«, jer nam taj obrambeni govor omogućuje uvid u dušu jednog nadasve odvažnog čovjeka i hrabroga priznavatelja svoje katoličke vjere.

Ovo na jedinstven način dokazano povijesno djelo o tragediji podunavskih Nijemaca oblikovano je s mnogo literarne živosti i s dubokom vjerskom osvjedočenošću. Prevedeno je na mnoge svjetske jezike. U Njemačkoj je godine 1994. objelodanjeno četvrto prerađeno izdanje. I to je nedvojbeni dokaz o vrijednosti i priznanju ovih zapisa.

U dnevniku je riječ o nedjelima komunističkog režima protiv nedvojbeno nedužnih Nijemaca. S piščeva stajališta nesumnjivo je napisan protiv krive ideologije i lažnog nauka komunizma. Uz to, autor na više mjesta jasno i nedvosmisleno govori da uvijek i svagdje zabacuje krivi nauk komunizma, ali da on zbog toga u isto vrijeme nije protiv komunista kao osoba. Oni su samo zavedeni ljudi koje bi trebalo vratiti istini.