Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  22. ožujka 2017.

 

Uz 5. obljetnicu smrti mons. Josipa Vidakovića

20. listopada 2010.
U petak, 21. listopada 2005. umro je u Novoj Gradiški mons. Josip Vidaković, nekadašnji modrički i garevački župnik

U petak, 21. listopada 2005. godine umro je u bolnici u Novoj Gradiški mons. Josip VIDAKOVIĆ nekadašnji modrički i garevački župnik, a četiri dana kasnije sahranjen je na novogradiškom groblju uz sudjelovanje nekoliko desetina svećenika i lijepog broja vjernika.

Vidakovic_JozoRodio se 18. prosinca 1923. u mjestu Ljubina župe Čemerno blizu Sarajeva, u brojnoj obitelji Petra Vidakovića i Janje r. Pranjić iz koje je i  svećenik Vinko Vidaković.  Sam je napisao o sebi u knjizi Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća da je osnovnu školu pohađao u Srednjem, srednju u Travniku, teologiju studirao u Đakovu, za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen 18. srpnja 1948. Još u toku drugog svjetskog rata obitelj je morala bježati iz Ljubine zbog opasnosti od četnika. Neko vrijeme stanovali su u Visokom, zatim u Starom i Novom Slankamenu, a 1953. naselili su se u Novoj Gradišci. Tu su napravili obiteljsku kuću.

Mjesec dan nakon ređenja imenovan je župnikom u Vidovicama gdje je ostao malo manje od godine dana. Kako je ondašnji župnik Modriče Milidrag Bujas od pouzdanih župljana dobio obavijest da mu komunistička općinska vlast sprema noćni napad i smrt, zamolio je župnika Vidovica da se zamijene za službe, što su izveli potajno tijekom jedne noći. Ondašnji upravitelj nadbiskupije kanonik i generalni provikar Marko Alaupović (nadbiskup Šarić morao je u izbjeglištvo u Španjolsku, a generalni vikar Antun Buljan nije se smio nakon rata vratiti iz Zagreba jer bi ga komunistička vlast odmah strpala u zatvor kao što je strpala kanonika Čedomila Čekadu) imenovao ga je župnikom u Modriči gdje je ostao do početka ožujka 1955. U to doba u Modriču je spadalo i selo Garevac i među dječacima Garevca koje je 1951. krstio župnik Vidaković bio je Marko Cvitkušić, danas vrhbosanski svećenik. Uslijedile su tri i pol godine župničke službe u Jelaškama. Zatim je premješten u Bijelo Brdo, derventski dekanat, gdje je ostao 14 godina.

Vrhbosanski svećenik Josip Kasić, stalno pozivan na saslušanja od jugoslavenske tajne službe koja je u Bosni bila stroža nego u drugim krajevima bivše države, uspio je pobjeći i stigavši u Melbourne u Australiji okupio tamošnje Hrvate iseljenike i izbjeglice, motivirao ih da u dijelu grada zvanom Clifton Hill kupe protestantsku crkvu i počeo za njih slaviti Misu. Zajednica je s vremenom izrasla u Hrvatsku katoličku misiju, koju je prihvatio domaći nadbiskup. Josip Vidaković također je doživljavao prisilne "duhovne razgovore" od strane derventske policije i kad se 1971. našao u Australiji kod vlč. Kasića, nadbiskup Alaupović dao je pristanak da ga nadležni biskup imenuje duhovnim pomoćnikom u Clifton Hillu. Bila je to tada jedina hrvatska župa u Melbournu i okolici. Župljani su bili politički razdijeljeni, između ostaloga i stoga što je jugoslavenska tajna služba sijala sjeme razdora. Tu je djelovao pomiriteljski i ostao tri godine. U knjizi Katolička Crkva i Hrvati izvan domovine (Zagreb, KS 1980, str. 196) stoji o tom razdoblju njegova služenja: "Bio je zauzet oko osnivanja crkvenog zbora, vodio hrvatsku subotnju školu i sudjelovao na hrvatskom radio-satu". Odatle je prešao u hrvatsku župu North Fremantle blizu Pertha (…). Tamošnji biskup dao je prije Josipova dolaska na raspolaganje za Hrvate crkvu sv. Ane i naš je Josip proširio pučku pobožnost sv. Ani.

Iz razloga koje ovdje nije potrebno navoditi nije mogao dulje ostati u pastoralnoj brizi za Hrvate Zapadne Australije, a nije se smio vratiti u Bosnu, jer se smrtno ogriješio druženjem s "neprijateljem države" Josipom Kasićem. Omogućeno mu je da 1978. preuzme Hrvatsku katoličku Misiju Spaichingen (…). Kada je god. 1982. umro vrhbosanski kanonik Ivan Starčević koji je tada bio superior za bogoslove Hrvate u Eichstättu, Josip Vidaković premješten je na tu službu i na njoj ostao do razrješenja 1988., kada je imenovan za župnika njemačkih vjernika u Kaldorfu, biskupija Eichstätt. Imenovan je 8. rujna 1984. Papinim kapelanom, što je jedan od "razreda" monsinjora.

Godine 2000. vratio se u Hrvatsku kad je njegovo zdravstveno stanje tražilo stalnu kućnu njegu. Četiri i pol godine u Novoj Gradišci proveo je u kući, zahvalan za posjete svećenika i podvorbu vlastitih sestara.

Mons. Vidaković je  volio svoj narod i radosno živi svoje svećeništvo.

 

Vrhbosna 3/2005. ( 377-378)