Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. travnja 2017.

 

POGODBA

6. studenoga 2010.
STJEPAN DŽALTO, pisac ovih redaka, djelovao je kao župnik u Bosanskoj Posavini nepunih deset godina. Bavio se spisateljskim radom i iza sebe je ostavio 26 knjiga i brojne članke u mnogim katoličkim publikacijama. Umro je prije dvije godine (+2008.)

I sve je bilo u redu, dok ne stadoše raspravljati, kome će pripasti stara majka. Razdijeliše sinovi, njih trojica, i zemlju i stoku bez poteškoće. Razdijeliše sve to bez trunka svađe i nesporazuma, ali kada stadoše raspravljati, kome će od njih trojice majka pasti na teret, onda uskrsnu problem, kakav se nije ni mogao zamisliti prije toga.

- Eto je tebi i još uz to viška livada Jabuka koja meni pripada! Tako je na pitanje najstarijeg sina, kome će starica na teret, uzviknuo srednji sin.

- Nit mi treba ona, ni livada! Eto je tebi, jer šta ću od nje. Neću je ovakvu staru i jadnu voditi sobom u Njemačku na posao.

- Onda je mora primiti Mato, kao najmlađi sin, jer tako i dolikuje, - odlučno je rekao srednji.

- Kao da ja ne radim u Njemačkoj? - Srdito je smrsio najmlađi i opsovao Boga.

- Pa što ćemo od nje? - Zabrinuto je upitao najstariji, te i on opsova.

- Što ćemo od nje? Nećemo valjda stvar predati sudu, pa da on odluči? Ti, kao najstariji, moraš se pobrinuti za nju. - Inzistirao je srednji, samo da njemu ne pripadne. Ni njegove riječi ne prođoše bez psovke.

- E, neće u moju kuću! Dosta sam se brinula za nju. Eto je tebi i tvojoj ženi, neka se i ona bar malo okrene oko nje! - Uzviknula je žena najstarijeg sina jadne starice, a onda se stala svađati sa jetrvom.

- Trla baba lan, da joj prođe dan! - Zazvonila je bezobrazno srednja nevjesta iz kuta velike kuhinje i strogo ošinula muža očima, da ne popusti.

I da ne iznosimo sve nevolje oko jadne starice, pogotovo rugobe i grijehe njezinih sinova i nevjesta zbog nje, što je sve trajalo nepuna tri sata, ispričat ćemo pogodbu, koja je nakon tih gnusnih svađa uslijedila na prijedlog najstarijeg sina.

- Ako već neće ni jedan od vas zemlju, kao naknadu za uzdržavanje stare, evo od mene petsto njemačkih maraka, uzviknuo je najstariji.

- Evo od mene tisuću! - Uzviknuo je srednji.

- Evo od mene tisuću petsto! - Doskočio je najmlađi.

- Evo od mene dvije tisuće! - Po vikao je najstariji.

- Evo od mene dvije tisuće petsto! - Ispružio je ruku na pogodbu srednji najstarijem, kao da se pogađaju za kravu muzaru.

I kada je najstariji sin digao cijenu na pet tisuća maraka, starica je slušajući ovu gnjusnu nagodbu, od jada izdahnula.

Ako su sinovi ovoga svijeta opaki prema svojim roditeljima, nije nebeski Otac prema svojoj ljudskoj djeci. On je uze k sebi. Uze je, da joj olakša muke, ali još više, da olakša teret nezahvalne djece, koja bi možda pod tim teretom još više vrijeđala Boga.

Stjepan Džalto


STJEPAN DŽALTO, pisac ovih redaka, djelovao je kao župnik u Bosanskoj Posavini nepunih deset godina.  Bavio se spisateljskim radom i iza sebe je ostavio 26 knjiga i brojne članke u mnogim katoličkim publikacijama. Umro je prije dvije godine (+2008.)

Dzalto_Stjepan1Rodio se 21. listopada 1931. u Voljicama – Uskoplje. Srednju školu pohađao je u Rijeci i Zagrebu, a bogosloviju u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika 29.06.1959. Prva mu je župa bila Rostovo, gdje ostaje do 1965. Potom je bio župnik u Brusnici (1965.-1970.) i Obrima (1970.-1975.) Župnikom u Modriči imenovan je 23. rujna 1975. i tu ostaje do 13. studenoga 1979., kada je imenovan župnikom na Uzdolu. Od 1986. upravlja župom Glavice. 1998. imenovan je pastoralnim suradnikom u župi Skopaljska Gračanica. Pet godina prije smrti je oslijepio, a posljednje godine svoga života proveo je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu.