Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  27. svibnja 2017.

 

Svećenički dom je već spreman primiti svoje stanare

15. prosinca 2010.
Katolički tjednik razgovora s vlč. Fabijanom Stanušićem, voditeljem gradnje Svećeničkog doma u Sarajevu

Svako djelo obilježeno je, manje ili više, ljudskim znanjem i umijećem. Mnogi će kazati kako Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije zasigurno ne bi bio takav kakav jest da nije bilo vlč. Fabijana Stanušića, voditelja gradnje ovoga zdanja. Involviran od početka u ovaj projekt, od povijesnoga značaja za ovu mjesnu Crkvu, on je bio najprikladnija osoba za razgovor na temu Svećeničkoga doma.

Stanusic-FabijanVlč. Fabo, kako ga od milja zovu oni koji ga bolje poznaju, svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije rodom iz župe Garevac u Bosanskoj Posavini. Nakon svećeničkoga ređenja 1998. njegova služba uglavnom je bila vezana uz ekonomsko-praktični dio rada u ovoj mjesnoj Crkvi. Njegovo ime postalo je sinonim za ekonoma i čovjeka koji bez puno riječi čini velika djela. Beskompromisan u poslu, prijatan u komunikaciji s kolegama i čovjek otvoren konstruktivnim prijedlozima, vlč. Fabo je jednostavno osoba koja je bila najprikladnija za obavljanje jedne tako važne dužnosti kao što je vođenje projekta izgradnje Svećeničkoga doma u Sarajevu.

Vlč. Fabijane, 11. prosinca bit će posebnim slovima upisan u anale Vrhbosanske nadbiskupije jer je tada blagoslovljen i otvoren novoizgrađeni Svećenički dom. Vi ste od početka uključeni u realizaciju ovoga projekta. Kako biste na kraju ocijenili tijek izgradnje i kakvi su Vaši dojmovi? Je li se sve možda moglo i prije završiti?

Moram najprije ustvrditi kako su se 28. listopada 2010. navršile dvije godine otkako smo počeli izgradnju Svećeničkog doma. Činjenica je da se moglo možda i brže završiti, ali ono što je meni bilo vrlo važno i na čemu ću i dalje inzistirati jesu detalji. Važno je da gradnja ipak bude koliko-toliko kvalitetna, jer su kvaliteta i detalji sastavni dijelovi koji život mogu učiniti ugodnijim. Također, htio sam da objekt bude što većim dijelom opremljen, dakle namještajem i svim drugim detaljima kako bi se što prije moglo početi normalno funkcionirati. Možda se moglo prije završiti i kazati: „Dom je gotov“, ali onda bi on bio bez namještaja i unutarnje infrastrukture, a nabavka svega potrebnoga bi se vjerojatno onda još više odužila, tako da sam ja zadovoljan onime što se u ovom vremenskom razdoblju uspjelo uraditi.

Poznato nam je da ste u cijelom ovom procesu izgradnje nailazili na različite probleme. Možemo li govoriti da je bilo riječ o problemima pravne i tehničke naravi?

Ne, problemi su bili uglavnom tehničke naravi. Sve ostalo je uglavnom bilo vezano uz stvari koje je trebalo ugovoriti. To nekada nije bilo u projektu, pa smo onda ili jednostavno odstupili od nečega ili smo raskidali neke dogovorene stvari.

Sjećamo se pravnoga spora sa susjedima. Kako je na kraju on riješen?

Oni se, nakon što je presuda završena, dalje nisu uključivali u raspravu i time je proces okončan.

Kada je 19. rujna 2007. blagoslovljeno gradilište Svećeničkoga doma bilo je rečeno da je rok izgradnje 430 dana. Budući da taj rok nije ispoštovan, je li zbog toga izvođač radova snosio odgovornost?

Nisu postojali „penali“ za izviđača nego smo sve pravedno riješili gledajući osnovni ugovor iz kojega su se mogli iščitati stvari koje su ugovorene. Dakle, mnoge stvari koje su izvedene nisu bile ugovorene i trebalo je pristupiti aneksima ugovora. To su bili razlozi zašto je nešto duže trajalo, iako uvijek naglašavam da je meni i dalje vrlo važno da to bude kvalitetno i funkcionalno.

Kod nas je nekako sveprisutan trend, odnosno napast, onako pučki kazano, fušera. Jeste li morali intervenirati i kako ste to riješili?

Na godišnjem susretu dijecezanskih svećenika otvoreno sam govorio i pokazivao što se radilo. Bilo je stvari koje nisu bile u okviru kvalitetno izvedenih radova; koje su radili razni izvođači, pa koje previde i nadzori... Pokušao sam na sve te pogreške ukazati i vratiti ljude da ponovno rade. Tako mogu kazati da se, iako uvijek ima grešaka, uistinu dobro radilo i uradilo.

U Domu su predviđena 24 apartmana za stare i bolesne svećenike. Jesu li već neki ušli u apartmane te kada mogu očekivati da će im taj prostor biti na raspolaganju?

Dakle, svećenici još nisu ušli, ne zbog toga što to funkcionalnost i opremljenost zdanja ne bi omogućavali, nego zato što je i pri tome potrebna procedura. Da bi netko mogao preseliti u Svećenički dom mora mu ordinarij napisati dekret. Pojednostavljeno, ako je do sada bio na određenoj službi razrješava se te službe i može biti stanovnik ovoga Doma. Oni koji su već smješteni u zgradi Bogoslovnog sjemeništa svoj će status riješiti u dogovoru s upravom ove institucije i, naravno, svojim ordinarijem.

Dakle, tehnički preduvjeti za to postoje.

Oni bi, tehnički, mogli sutra useliti.

Osim ovih prostora za umirovljene i bolesne svećenike postoji prostor koji će biti iznajmljivan. Što nam možete o tome kazati, ima li već zainteresiranih?

Dakle, imamo dva područja namijenjena iznajmljivanju. Imamo područje poslovnih prostora i područje garaža. Za poslovne prostore je već bilo zainteresiranih, ali držim se načela: u ovom dijelu grada, ovako napravljen objekt ima svoju cijenu. Dakle, ako se želi dati u bescjenje, to je onda nešto drugo, a ako se želi napraviti posao, to je onda opet nešto drugo. Mislim da me razumijete.

Imate li za to uporabnu dozvolu od države?

Sada bismo trebali podnijeti zahtjev. Dakle, još uvijek nemamo uporabnu dozvolu, ali i na tome radimo jer želimo da sve bude strogo prema zakonu kako bismo i onda bili mirni glede te strane.

Ovo su veliki prostori, trebati će to održavati. Imate li već uposlenih radnika i koliki će broj njih biti tu?

Dakle, vidjeli ste da se dosta toga zapravo radilo paralelno. Dok su još u tijeku bili grubi radovi, na razini Nadbiskupije je bio raspisan natječaj za radna mjesta. Već su se neki prijavili, a ukupno će biti uposleno šest ljudi. Uglavnom iz medicinske struke koji će voditi brigu o starim i bolesnim svećenicima. Također, imat ćemo i radnike koji će voditi domaćinstvo i biti zaduženi za prostor garažnog dijela.

Jesu li već neki primljeni?

Naravno.

Je li bilo „štela“?

Ne!

Hoće li ovaj objekt samostalno funkcionirati? Odnosno, hoće li imati, recimo, svoju kuhinju, svoju praonicu rublja?

Želim, može se to i crnim slovima podvući, poštovati izvornu nakanu koja je bila 2003., kada je prošla ideja da se Svećenički dom gradi pored Bogoslovnog sjemeništa. Jedan od razloga zašto su svećenici glasovali da Dom bude upravo ovdje jest i infrastruktura, odnosno ekonomska isplativost. Jeftinije nam je na jednom mjestu kuhati i jeftinije nam je na jednom mjestu prati rublje. I to treba poštovati. Ako bude drugačije, onda je to samo zbog našeg mentaliteta...

Već neki svećenici izražavaju sumnju da će u sobama biti hladno zbog toga što su prozori veliki i zato što nema podnog grijanja.

Ne bi trebalo. Prema proračunima koje je radila struka objekt, pogotovo u gornjem dijelu, zadovoljava sve standarde glede toplotnih izolacija. Osim toga, postoje zone: manje-više u svakoj sobi postoji grijanje prema načelu fen-kolera. Pojednostavljeno, svatko uvijek ima mogućnost sebi pojačati ili smanjiti grijanje. Svaka soba ima mogućnost reguliranja topline. Ovi fen-koleri su ujedno, pučki kazano, i grijalice i ventilatori: kad je hladno zagriju, a kad je toplo rashlade. Tako da to ne bi trebao biti problem. Uostalom, ako je to jedini problem, onda je dobro.

Dakle, to je otprilike jedan zaokruženi dio, jedna zaokružena priča. Sada preostaje način financiranja. Kako će se dom financirati? Hoće li stari svećenici nešto doprinositi i postoji li mogućnost, recimo, da se ove prostorije iskoriste za primanje još nekih starih osoba i bolesnih koji nisu svećenici?

To ne. Dakle ovo je, i vidjeli ste na naslovu objekta, Svećenički dom, gdje se prvenstveno planira smještaj umirovljenih i bolesnih svećenika. Glede financiranja treba pustiti jedno vrijeme, pa vidjeti je li ideja koju smo zamislili ostvariva i je li moguće prema dogovorenom tarifnom sustavu funkcionirati, odnosno, hoće li to biti dovoljno da Dom sam sebe može uzdržavati. Ne treba zaboraviti da imamo sustavu međupomoći kojega već neki svećenici koriste i to ide predviđenim tijekom. Dakle, nije to ništa što do sada nije funkcioniralo. A ovo može biti još funkcionalnije. Ipak, normalno, treba ispitivati. Ako ne može ovako, može onako.

Garaže će se iznajmljivati?

Da.

90 parkirnih mjesta?

Da.

Postoje li već parkirna mjesta koja su zauzeta?

Dosta je prijavljenih, pogotovo na ovoj mjesečnoj razini. Već su neki sebi osigurali mjesto u našim garažama. Nadamo se da će ovo uistinu biti isplativa investicija.

Koliko košta mjesečni najam?

Ne bih sada o tome govorio. Dvije stvari želim naglasiti: stvar će biti profesionalno postavljena, nećemo raditi u, ovdje bi rekli, javašluku. Prijavit ćemo objekt; već smo zatražili službenu registraciju, nakon što je Nadbiskupija donijela odluku kako se Dom zove. Nakon što su uspostavili instituciju, državi smo podnijeli zahtjev službene registracije Doma, a onda ćemo unutar te djelatnosti Svećeničkog doma (osim skrbi i njege) registrirati i garažni prostor.

Cjelokupno zdanje ima oko 6.000 metara četvornih. To je veliki prostor i sigurno je utrošeno dosta materijala, znanja i radne sposobnosti. Koliko je otprilike onako, prema Vašoj gruboj procjeni, to sve koštalo?

U izvještaju koji sam imao na dijecezanskim susretima nas svećenika, mislim da je to kristalno jasno. Objekt od 6.000 kvadratnih metara koštao nas je 12 milijuna KM. Ako netko misli da može jeftinije ovako i ovdje napraviti – a sve je podložno kontroli – slobodno to može i sudskim vještačenjima dokazati.

Kakve su bile svećeničke reakcije kad su vidjeli Dom, jeste li ih uspjeli kontaktirati?

Trebat će još vremena da svećenici naprave jedan korak naprijed. Izgradnjom Doma učinili smo tri koraka unaprijed, pa to mnogi ne razumiju. Ipak, priznam i od početka govorim: bila je pozitivna nakana i vodilo se računa o svemu. Slobodno mogu reći: tko god je ušao u objekt i dobronamjerno izrekao neki prijedlog, ako je arhitekt vidio da bi se to moglo riješiti, korigirano je.

 

Razgovarao: Josip Vajdner

Katolički tjednik