Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. listopada 2017.

 

Uz 100. obljetnicu smrti kanonika Koscaka

17. prosinca 2015.
20. prosinca 1915. godine preselio se u vjecnost. Sahranjen je na Kosevskom groblju u Sarajevu.

Vrhbosanski kanonik dr. Ivan Košćak ugledao je svjetlo dana u selu Beli kod Varaždina u Hrvatskom zagorju, 23. svibnja 1851. god. Prve razrede škole svršio je u Varaždinu, a onda ga 1860. primi senjski biskup Mirko Ožegović na preporuku baruna Metala Ožegovića u svoj konvikt „Ožegovićianum“ odakle je mladi i talentirani Ivan pohađao senjsku gimnaziju.

Osjetivši u sebi Božji poziv i želju da se posveti svećeničkom zvanju, god. 1867. odlazi u rimski zavod „Germanicum“ na više bogoslovne nauke. Mladi Košćak tako je napredovao u znanju, da je nakon tri godine od ulaska u ovoj znameniti zavod promoviran za doktora filozofije, a 1874. postigao je doktorat iz bogoslovnih nauka. Pred blagdan Kristova rođenja, 22. prosinca 1873. bio je zaređen za svećenika, a na sam Božić slavio je Mladi Misu.

Poslije sedmogodišnjih nauka vraća se iz Rima u domovinu gdje ga postaviše u senjskom bogoslovnom sjemeništu za duhovnika te profesora filozofije, pastorala i moralne teologije na kojoj će dužnosti ostati devet godina. Godine 1883. ostavlja svoj voljeni Senj te prelati u grad podno Trebevića jer je te iste godine bio imenovan kanonikom mladog kaptola Vrhbosanskoga.

Koscak_IvanPrilikom gradnje malog sjemeništa u Travniku i bogoslovije u Sarajevu dr. Košćak se posebno istakao svojom požrtvovnošću da se ova dva velika djela što prije ostvare. Iako su mnoge plemenite duše darovale novac za tu svrha, dugovi su bili toliki da se gradnja nije mogla privesti kraju bez još znatnijih dugova. Košćak stoga preuzima na sebe tešku zadaću, obilazi monarhiju, odlazi i u inozemstvo, kuca na plemenita srca, moli za pomoć. A to je sve uspijevao jer je uvijek bio vedar i nasmijan; znao je lijepim riječima pridobiti i osvojiti mnoga srca.

Godine 1898. na sam Božić proslavio je dr. Košćak dvadesetpetu obljetnicu misništva, a „Vrhbosna“ u 1. broju od slijedeće godine donose sliku dra Koršćaka i prigodnu pjesmicu. Tom zgodom je „Vrhbosna“ između ostaloga donijela i ove retke: „... Velike je žrtve pridonosio na goli oltar Bosne, kada je uz tolike prilike i neprilike obijao za nju tuđe pragove. Zaboravljao je po više mjeseci na mučnom putu i na svoju kućicu i na svoju slobodicu, samo da gdje nađe dobročinitelja i prijatelja... Vrhbosanska nadbiskupija spominjat će njegovo ime dok bude njezinog bogoslovnog sjemeništa, za koje je on uistinu optime meritis... Naše sjemenište u Sarajevu jest ognjište naše kršćanske prosvjete u Bosni, na koje je dr. Košćak naslagao ponajljepši naramak drva.“

Sveta Stolica ga je radi svih tih zasluga odlikovala križem Pro Ecclesia et Pontifice. God. 1904. postade protonotarom, a godinu dana prije smrti i apostolskim protonotarom.

Sredinom studenog 1915. teška bolest ga je oborila na krevet, odakle se 20. prosinca iste godine preselio u vječnost. Na Božić, na 43. obljetnicu svećeničkog ređenja, sahranjen je na Koševskom groblju u Sarajevu.

Dr. Košćak se za vrijeme svoga djelovanja u Bosni angažirao i na polju spisateljstva. Od početka izlaženja „Vrhbosne“ objavljivao je na njezinim stranicama različite prologe. God. 1883. pokreće služben vjesnik nadbiskupije „Srce Isusovo“ i u tri godišta objavio je po jedan prilog. Njegovom zaslugom je Vrhbosanski kaptol 1912. izdao „Sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista i Djela apostolska“. On je još kao student u „Germanicumu“ prevodio priloge za „Katolički list“ iz knjige „Risposte popolari alle obiezione piu communi contra la Religione“ pod naslovom „O svjetovnom kraljevstvu papinskom.“