Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. svibnja 2017.

 

Povijest župe Derventa

18. ožujka 2011.
Djelo vrhbosanskog svećenika Ivana Ravlića (danas župnik u Posavskoj Mahali).

Pod kraj prošle godine izašla je knjiga vrhbosanskog svećenika Ivana Ravlića (danas župnik u Posavskoj Mahali) pod naslovom POVIJEST ŽUPE DERVENTA (506 str.). To je povijesno znanstveno-publicističko djelo koje ima za cilj prikazati povijest župe Dervente a i samog derventskoga kraja, u raznim povijesnim vremenima. Župi sv. Juraja mučenika u Derventi pripadaju sljedeća naselja: Agići, Baščari, Bišnja, Detlak, Derventa, Derventski Lug, Lug Donji i Gornji, Jasenci, Kalenderovci, Lupljanica, Miškovci, Polje i Zivinice.

Povijest zupe DerventaAutorov osnovni motiv da objavi ovo djelo je prije svega ljubav prema rodnom kraju. Naime on je rođen 1950. godine u mjestu Donja Lupljanica kod Dervente. Kako su u posljednjem ratu mnogi Dervenćani prognani sa svojih ognjišta i raselili se diljem Republike Hrvatske i širom Evrope i svijeta, ovo djelo ima za cilj da kod njih i njihovih potomaka sačuva uspomenu i ljubav za rodnim krajem.

Na prostorima današnje župe još 1623. godine postojala je župa koja je propala za vrijeme Bečkoga rata krajem 17. stoljeća. Današnja župa utemeljena je 1864. godine odvajanjem pojedinih naselja od župa Plehan i Koraće. Prva župna crkva sv. Juraja mučenika, izgrađena 1882. godine, srušena je tijekom Drugoga svjetskog rata, a zatim obnovljena. Crkva sv. Juraja stradala je u potresu 1969. godine, a na njezinu mjestu izgrađena je (1973.-1977.) nova, suvremena crkva s velikim zvonikom.

U Derventu 1872. godine dolaze Sestre milosrdnice, koje ubrzo otvaraju osnovnu školu, a zatim žensku stručnu školu, koja je radila do 31. svibnja 1945. Sestre milosrdnice radile su i u mjesnoj bolnici od 1929. godine do posljednjeg rata. Po dolasku komunista na vlast, 1945. godine, sva imovina časnih sestara nacionalizirana je, ali su sestre uspjele zadržati kat kuće u čijem je prizemlju stanovao službenik ondašnje milicije sa svojom obitelji. Budući da je zgrada bila nacionalizirana, sestre su morale plaćati propisanu stanarinu. Dana 11. prosinca 1967. stiglo je rješenje da kuća s dvorištem pripada sestrama. Godine 1969. na mjestu stare kuće sestre grade novu kuću, tj. samostan koji je srušen u ratu 1992. godine.

Osim samostana Sestara milosrdnica, u Derventi je bio i samostan sestara Kćeri Božje ljubavi, koji je također srušen u ratu 1992. godine. Inače, časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Derventu 1961. godine. Tijekom rata 1992.-1995., tj. u drugoj polovici 1992. godine, ekstremisti su župnu crkvu u Derventi minirali i srušili, a župnu kuću opljačkali i demolirali. Samostan časnih sestara opljačkali su i uništili, kao i kapelu u naselju Polje i skoro sve kapele po selima i na groblju Rabić, a svi Hrvati katolici protjerani su. U Domovinskom ratu porušene su kapele u Agićima, Rabiću, Baščarima-Tetima, Beglucima, Donjem Lugu, Derventskom Lugu, Polju, Kuljenovcima i Živinicama, dok su dvije kapele u Gornjoj Bišnji i Kalenderovcima ostale zahvaljujući zaštiti srpskog življa u tim selima. Obnova kripte srušene derventske crkve započela je 6. siječnja 2002. god.

Djelo Povijest župe Derventa ustvari je monografija derventskoga kraja u kojem je od pamtivijeka živio hrvatski katolički živalj, sve do posljednjega rata 1992-1995. godine u kojem je doživio veliki izgon s ovog područja bosanske Posavine. Knjiga sadrži više poglavlja koja obrađuju sve segmente povijesti derventskoga kraja. U tim segmentima autor iznosi niz povijesnih činjenica. Dakle autor je svom djelu prikazao sve od povijesnih događaja, zemljopisnog prikaza, narodnih običaja pa sve do klimatskih prilika. Tako uz samu pisanu riječ autora knjiga je obogaćena zavidnim brojem fotografija. Sve to prati i veliki broj tablica koje sistematski obrađuju veliki broj povijesnih i statističkih podataka koji se nalaze u samoj knjizi.

Iako je knjiga pisana po pravilima povijesne znanosti, pisana je jednostavnim rječnikom i stilom pa će je svatko moći čitati s korišću. Za njom će sigurno s posebnom ljubavlju posegnuti oni kojima je Derventa zavičaj, a koji danas žive daleko od njega. Stoga vam želim uživanje u čitanju ove knjige.