Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  30. ožujka 2017.

 

Trijezno i otvoreno

15. svibnja 2011.
Piše: Anto BURIĆ, svećenik

Dragi moji Garevljani i iskreni prijatelji Garevca. Nadam se da nećete krivo shvatiti ovo što slijedi. Pišem iskreno kako piše čovjek čovjeku. Čitav svoj svećenički vijek proveo sam i darovao Hrvatima katolicima u različitim područjima i na različitim službama: od službe kapelana pa, župnika u Domovini, dušobrižnika u inozemstvu i na uredskim funkcijama. Koliko sam u tome uspio Bog će mi jednoga dana kao nepristrani sudac suditi. No sve što sam činio, činio sam u najboljoj namjeri - prenijeti ljudima poruku Božje ljubavi prema čovjeku. Vodio me uvijek onaj savjet koji sveti Pavao Apostol uputi svome učeniku Timoteju: „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ Da bih to uspio služio sam se svim, po crkvenim propisima dopuštenim sredstvima. U početku je to bila samo riječ, kasnije razna druga tehnička pomagala a u najnovije vrijeme i elektronski mediji. Ovo posljednje nam je svima donijelo neke nove, do tada neslućene spoznaje, između ostalog, da je svijet jedno veliko selo gdje, maltene, svi o svima znamo sve te da imamo mogućnost pred svjetsku javnost iznijeti svoje stavove i mišljenja. Služeći se tim sredstvom nekoliko puta ste mogli moje tekstove naći na web stranici „garevac.net“. Svi su oni imali naglasak koji stavlja sveti Pavao svome učeniku Timoteju: „propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom“.

Svaki put kada sam se javio, pa i nedavno, moji prilozi su bili popraćeni komentarima na web stranici „garevac.info“. Ispunila se ona gore citirana tvrdnja svetog Pavla: „doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima“  Nikada se nitko nije udostojao argumentima opovrći ono što sam napisao. Umjesto toga uslijedile su osobne uvrede i pljuvanja koji nemaju nikave veze s onim što sam napisao. U posljednjem takvom kometaru izvjesni Marko zaprijetio mi je čak i smrću. Evo novosti – Garevac je dobio i svoga prvog talibana koji je spreman u svojoj hrabrosti čučati negdje iza međe i sačekati me kao svoju žrtvu. Kada sam od urednika portala „garevac.info“ zatražio podatke o autoru prijetnje i kada sam rekao da namjeravam zbog takvog načina pisanja i portal i navodnog Marka prijaviti švicarskoj policiji, urednik portala, gospodin Perak mi je odgovorio: ...ja takve riječi koje Ti navodiš tu nigdje nevidim.“ Zanima me onda šta gospodin urednik vidi u riječima koje su donesene u komentaru i koje doslovno navodim. Gospodin Marko kaže: „I uz put pazi da da Ti gobnica na Pašincu prilikom tvojih skrivenih obilaženja nebude zadnje utočište jer nisi zaslužio da te odande iko makne. Ostat ćeš tamo hrana mravima i šumskim životinjama. Bjedo jedna garevačka.“ Dakle u tim riječima urednik portala „garevac.info“ ne vidi ništa osobito. No ipak se potrudio da u najkraćem roku komentare izbriše a svoj tekst stavi „ad acta“. Kao zamolbu stavio je sljedeći tekst: Na ovaj članak su pristigla tri komentara, međutim kao i uvijek neki ovo mjesto zloupotrebljavaju a posebno oni neregistrirani posjetiteljii stoga vas informiramo da komentari na ovaj članak nisu poželjni i da ih nećemo odobravati. Molimo vas za razumjevanje.

Eto odjednom nakon moga traženja podataka za izvjesnog Marka komentari više „nisu poželjni“. A do tada su bili. I još nešto. U gornjoj zamolbi autor veli: „...pristigla su TRI komentara.“ A vidjeli smo da su objavljena samo DVA. Živjela ona zlatna: „U laži su kratke noge.“ To je ujedno još jedan dokaz da objava komentara ovisi isključivo o (samo)volji urednika.

Kada sam slao uredništvu „garevac.info“ svoj zahtjev za podatke spomenutog Marka, nakon slanja na ekranu se pojavilo priopćenje: „vaš prilog je primljen i nakon odobrenja bit će objavljen“. Znači da je i Marko dobio takvo upozorenje kada je slao svoj komentar. A to opet znači da je urednik to odobrio i dopustio njegovo objavljivanje. Svakom iole razumnom čovjeku je jasno tko dakle priželjkuje i tko stoji iza ovakvih komentara. No nema problema.  Navodni  Marko je ostavio trag i snimljen je, a oni kojima je posao da trag slijede neka rade svoj posao, ako se konačno odlučim na prijavu. No još ću se posavjetovati s pametnijima od sebe, jer kažu: „čovjek i magarac pametniji su nego sâm čovjek.“ Ako do toga dođe gospodinu Marku i uredniku portala „garevac.info“ osobno ću u suočenju saopćiti dane mog odlaska na Pašinac neka znaju kada će me moći za međom sačekati i „ostaviti mravima i šumskim životinjama“ kako stoji u komentaru. Jedno ostaje jasno: Ni svijetu, ni Švicarskoj, koja je velikom broju Garevljana među ostalim i uredniku portala „garevac.info“, omogućila više nego pristojan život, a pogotovo Garevcu, ne trebaju oni koji su spremni uzimati vlast u svoje ruke i samovoljno oduzeti život bilo kome. To je rezervirano samo Bogu koji život daruje.

No nije ovo prvi puta da portal „garevac.info“ (donedavna „garevac.com“) sije mržnju i pravi razdor među Garevljanima. Vjerujem da će se mnogi od vas prisjetiti rubrike „stup srama“ na tom portalu, koji je postavljen sredinom ožujka 2007. godine. Još i danas se naježim kada s vremena na vrijeme uzmem čitati te komentare. Mislim da nitko u povijesti Garevca nije svijetu odaslao tako ružnu sliku o Garevcu kao taj portal. Na njemu su tjednima u rubrici „stup srama“ na taj stup urednici portala vješali Garevljane koji su odlučili prodati svoju kuću ili svoju zemlju. Pljuštale su uvrede, psovke i klevete. Čak su i mrtve pozivali na odgovornost. Sramota i strašno! Otkad postoji čovjek, od kamenog doba pa kroz sve civilizacije do današnjeg dana, privatno vlasništvo i pravo na njega bilo je svetinja u svim kulturama i svjetonazorima osim u komunizmu i na „garevac.com“-u. U tim komentarima pozivalo se na linč onih kojima se uzimalo pravo da s onim što je njihovo, što su pošteno stekli ili od roditelja naslijedili, raspolažu na način koji se njima čini ispravnim. Kroz te komentare svijetu je odaslana slika o Garevljanima koji su spremni jedni drugima zubima presjeći grkljan samo zbog toga što ne poštuju njihovo mišljenje. Sramota!!! Ja takav Garevac i takve Garevljane ne pamtim, a pamtim puno toga. Na tom portalu traje akcija prikupljanja priloga za zvona u Garevcu. Kada budu definitivno postavljena zvonit će i moći će se čuti na par kilometara udaljenosti. Zvono koje je Garevljanima prikvačio „garevac.com“ (sada „garevac.info“) zvoni već odavna i puno glasnije i čuje se mnogo dalje. Zvoni po Australiji, Americi, Europi i Hrvatskoj i javlja da tu u Garevcu žive divlja plemena Burića, Cvitkušića, Perkovića, Marića i inih u čijem riječniku ne postoje riječi oprosti i opraštam. Za šačicu iskamčanih švicarski franaka prodana je prekrasna slika nekadašnjeg mućeničkog Garevca. Garevac to nije zaslužio. Ja osobno ne želim biti dio toga i takvog Garevca. Ja Garevac pamtim sasvim drugačijeg. Pamtim ga kao mjesto čiji su sinovi i kćeri praštali i najveće zločine koji su im naneseni u ratu u Burića štali i poslije rata u sistemu koji je tada vladao. Sinovi i braća nevino pobijenih Garevljana su znali one Garevljane koji su sukrivci a možda i glavni krivci likvidacije njihovih očeva i braće. Godinama su živjeli s njima. Istina da su ih zaobilazili u velikom luku ali nikome nije bilo ni na kraj pameti da posegnu za nožem ili pištoljem i iskoriste prednost noći da podignu ruku na njih i da se osvete. Svoj sud o njima prepustli su Bogu. Najveća kletva koja se na njihov račun mogla čuti bila je: „Bog nek' im plati!“ I platio je. Dvojica od njih su tragično skončali svoje ovozemaljsko putovanje a jedan je u zadnjim danima urlikao od tjelesnih i duševnih boli, svjetan da treba poćo i Bogu položiti račin za svoj život i djela. Evo takav Garevac pamtim i želio bih da on ostane takav u mome sjećanju a ne onakav kakav se svijetu nudio i još uvijek nudi (vidljivo je to i iz spomenutog posljednjeg Markovog komentara) preko portala „garevac.info“ odnosno nekada „garevac.com“.

Dalje. Na tom portalu, koji nosi podnaslov župska web stranice, svijetu su ponuđene stotine slika golih žena u pozama kojih se ne bi postidjela ni najprodavanija seks revija. Ispričane su i cijelom svijetu, naglašavam, sa župske web stranice, ponuđene stotine najbanalnijih viceva uglavnom seksualnog sadržaja kojih bi se sramili i najveći primitivci. Kao vijest (12. 11. 2008.) naširoko je opisana „Srpska prostitutka za kojom luduju političari Balkana“ i prema kojoj se „odnose kao prema princezi“ kako ona sama reče, okupirala je tog dana povelik prostor župske web stranice župe Garevac i u detalje ispričala kako obavlja taj „posao“. Sve je ovo u svijetu koji otprije nije poznavao Garevac stvaralo jednu ružnu sliku i nažalost, ona ostaje za povijest, na temelju čega će netko kasnije pisati o župi Garevac. Možemo pretpostaviti što će sve biti rečeno. Zar su pitomo selo i župa Garevac i Garevljani to zaslužili? Pitam se što bi na to rekli bivši garevački župnici, posebno pokojni Mijo Thon, koji je uz suze i odricanja, na smrt bolestan, udarao temelje župe Garevac. Zaplakao bi, siguran sam. Kada se sve ovo sabere, a spomenuo sam tek manji dio do sada objavljenog na tom portalu, normalno je postaviti pitanje jesu li urednici tog portala svjesni što to znači? Ako jesu, to je strašno. A ako nisu...? Kako nikome od njih nije palo, a i danas ne pada na pamet, da otvore jednu od nekoliko tisuća župskih stranica dostupnih na internetu i pogledaju što je otprilike njihova tematika i sadržaj. Zanima me da li bi ih obradovalo ako bi se na nekom portalu našle slike njihovih golih kćerka i supruga. A te gole žene su nečije supruge i kćerke. Zanima me pričaju li one ogavne viceve pred svojom djecom. Ipak vjerujem da ne. A ako to nije lijepo, poučno i odgojno za vlastitu obitelj zašto, onda drugima servirati?

Garevački portal, stranica župe Garevac, u svojim javljanjima natjecao se u pisanju o skandalima u Crkvi (pedofiliji, rastrošnosti svećenika, popovi-lopovi...) Nitko, pa ni sveti Otac, vrhovni autoritet Crkve ne niječe da je toga kroz dugu povijest Crkve bilo i da i danas ima. Naprotiv javno osuđuje. Ne tražimo da nas itko brani u činjenicama koje su očite pa makar one bile ne znam kako ružne. No jedno treba imati na umu. Svećenici ne padaju s neba. I nas su kroz cijelu povijest Crkve rađale Evine kćeri koje su „podvrgnute slabostima“ i nosimo iste mane i iste vrline koje nosi svaki čovjek. Sam sveti Pavao kaže: Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.“ Iz ovoga „od ljudi uzet“ treba izvesti zaključak: svi naši uspjesi su uspjesi naroda od kojeg smo uzeti. Ali isto tako svi naši posrtaji i padovi su sramota i naroda od kojeg smo uzeti. Čemu se onda tome veseliti? Garevačke majke kada su nekad odgajale svoju djecu, kada bi primijetile da njihova djeca govore o nekom skandalu u selu, rekle bi svojoj djeci: „Djeco, šutite!“ Nisu branile ono što se ne može i ne treba braniti, ali su priječile da se o zlu priča i da se ono širi. Očito neki Garevljani nisu poslušali savjete svojih majki.

Gospodin Perak, urednik portala „garevac.info“ vrlo često ističe koliko je prikupljeno donacija i darovano Garevcu. Lijepa je i hvalevrijedna gesta svih koji su donirali. No moralna slika Garevca koju je taj poortal uništio ne može se nadoknaditi donacijama. Novac i moralne vrijednosti su dvije različite, vrlo često suprotstavljene kategorije. Moralna veličina ne kupuje se. Ona se stječe. Dobiva ili gubi, najčešće bez novca.     

U svome posljednjem obraćanju gospodin Perak kaže: „Od sada će ići riječ za riječ, ruka za ruku i oko za oko.“

Kako to bajno zvuči: „ruka za ruku, oko za oko!“ Podsjeća me to na ona vremena kada su se Jišmaelovi i Izakovi koljenovići naganjali negdje po Sinaju i skidali glave jedni drugima zbog jedne ukradene koze. Pa i nije to bilo tako davno. Prije otprilike dvije i pol tisuće godina. A u kozmičkom poimanju to je sitnica.

U jednom obraćanju (15. 03. 2007) gospodin Perak mi piše: „Priznajem i da sam veliki vjernik i (mislim) ipak postena osoba i tesko mi je pao ovaj komentar bas u ovo vrijeme pokore, molitve  i posta kada tri dana u tjednu postim i ocekujem Boziji dar Uskrsnuca da nekome ne namjerno nanesem zlo sto sigurno nikada i nikome nebih ucinio.“ Eto taj veliki vjernik sada kaže „oko za oko!“ Dragi Isuse, što ti veliš na to? Ti si jednom zgodom baš o ovome govorio. Zapisao nam je to tvoj apostol Matej u svome evanđelju u poglavlju četvrtom. Ti ono onda reče: "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem:... pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."

Jel' da, Isusa, to što si rekao ne važi za „velike vjernike“ koji „tri dana u tjednu poste?“ Oni mogu po starom: Oko za oko, zub za zub. Jer inače bi se moglo desiti da prestanu postiti. A to bi bio veliki jazuk (šteta) za Tvoju Crkvu.

Što se tiče subraće svećenika Garevljana koje bih, po savjetu „garevac.info“ portala trebao nasljedovati, reći ću ovo: O njima mogu govoriti samo pozitivno i to u superlativu. Ovo se odnosi na sve zajedno i svakoga posebno. Jedina im je mana što ne pišu za „garevac.info“. Nije valjda da su mu i oni okrenuli leđa ili to ne čine radi mira u kući. No ja ipak tu ostajem kao honorarni dežurni. Zbog gluposti!

Po zvanju koje obavljam često sam svjedok obiteljskih tragedija i suosjećam s onima koji su ih doživjeli. Isto tako iz vlastitog iskustva znam kako je težak i gorak život u tuđini. I ja sam tijekom šest godina djelovanja među Hrvatima u Australiji jeo „kruh iz tuđe rerne“ i znam kakav je okus tog kruha. Znam da i jedno i drugo ostavlja tragove i traume na čovjekovoj psihi. No nitko nam ne daje pravo da ih liječimo na štetu tuđeg ugleda. Za to postoje medikamenti i medicinske terapije. A čini mi se da svoje frustracije urednici „garevac.info“ portala liječe na tuđu štetu.

I da zaključim: Urednik portala „garevac.info“ u svome posljednjem obraćanju pod naslovom: Dosta je Tebe paroče, Tvojih savjeta kletve i mržnje između ostalog piše: „Dakle riječ je o vlč. Anti Buriću, čovjeku koji je zajedno sa nama radio na GIP-u i kada je shvatio  da mu ovakva uređivačka politika neodgovra i da nema dovoljno veliku ovlast da može pisati što želi okrenuo nam je leđa i sa svojim kolegom vlč. Markom Cvitkušić napustio je nas s riječima da ovaj portal nikada više neće posjećivati.“  Dvjesta posto točno da sam surađivao i puno pisao na portalu „garevac.com“. Točno je i da smo im prečasni Marko Cvitkušić, čiji su tekstovi činili okosnisu portala „garevac,com“ i ja okrenuli leđa zbog „uređivačke politike“ portala. Naš narod kaže: „s kim si onakav si“ a mi nismo htjeli biti takvi. Garevački ponos i obraz nam to nisu dopustili. Zatražili smo obadvojica da se naši tekstovi skinu s portala „garevac.com“. I uglavnom su skinuti. Ostalo što je u komentaru rečeno nije vrijedno osvrta.