Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. travnja 2017.

 

N O V O: Porijeklo i povijest Garevačkih prezimena

18. lipnja 2011.
Priredio: Vlado JAGUSTIN, svećenik

Istraživao sam, pretraživao iz povijesnih dokumenata i mnogi su me kontaktirali da im pošaljem neke podatke ako imam neka saznanja o povijesti i porijeklu njihovog roda i prezimena. Većina su to iskoristili uz zahvalnost pomoći, ali su neki, kojima sam poslao podatke, upotrijebili kao da su oni došli do tih podataka, ne spominjući da sam ja po prvi puta zavirio u dokumente Matica gdje se njihovi preci spominju i to podastrijeli kao svoj podatak. Nije mi stalo da me spomenu, neka podaci idu u javnost i saznanja o našim preclima. Radi toga i sada ulažem svoj doprinos u istraživanju porijekla garevačkih prezimena, jer do sada nije nitko  do sada o tome malo opširnije i sistematski istraživao. Neka bude ovo moj mali  prilog našem Garevcu.

Već sam o tome pisao i objavio kako je s naših prostora nakon blagostanja bosanskog kraljevstva u kojem je naš posavski narod uživao potpunu slobodu, sve do početka 16. stoljeća kada je Bosanska Posavina među zanjima pokorena od Turskih osvajača, do Bečkih ratova kada su konačno spalili, protjerali i uništili ove naše prostore. Desetljećima je ovaj prostor spaljen zarastao u korov, preuzet od turskih begova, a malobrojni su stidljivo ostali na tim prostorima, a oni koji su bili podložni osmanlijama, vrlo mali broj za razliku od ostatka Bosne,  zbog interesa su prihvatili islam. Tek prestankom Karlovačkog ( onog Beogradskog) mira 1799. i 1800.godine i Beogradskog mira 1739.godine na naša područja počinju se vraćati i naseljavati mnogobrojne hrvatske obitelji počevši od Dalmacije, iz Hercegoviner, srednje Bosne i skoro svih krajeva. Vidjet ćemo u mnogim područjima svećenici entuzijazisti pokušavaju u svojoj revnosti za kraljevstvo Božje na zemlji samostalno zalijetati se u turska područja i čak voditi svoje vlastite Matice, koje su danas vrijedan izvor podataka o osobama koje su živjele na našim prostorima. Poslije nestanka modričkog samostana i mnogih drugih na teritoriju tadašnje Bosne Srebrne, ostaju samo tri samostana: Kreševo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska. Bosanska Posavina je ostala na brizi samostana i svećenika franjevaca, a u pomoć su im priskakali i svećenici glagoljaši, najrije se pojavljuje župa Ravne, ravničarsko područje, pa župa Bijela, o kojima sam donosio do sada mnogo podataka. Franjevačka uprava je u početku slala jednog svećenika da izvidi i obođe ove krajeve, a ujedno da se pobrine za duhovne potrebe katoličkog puka. Kada su vidjeli da ima vjerničkog puka na tim prostorima da umjesto jednog svećenika pošalju i još jednog svećenika kao pomoćnika. Tako se događa da na terenu današnjeg samostana Dubrave kod Brčkoga počinje zaživljavati prvo župa Ravne, a onda župa Bijela. Stoga zahvaljući entuzijazmu i revnosti tadašnjih svećenika među najstarijim Maticama na ovim prostorima, Matice župe Bijela, koje su prvorazredni izvor podataka katoličkog stanovništva na tim prostorima. Među tim podacima u početku nisu bili popisivani stanovnici pojedinih sela pod današnjim nazivom, nego su generalno pripisivani, i to površno, sjedištu tadašnjeg popisa. Moramo znati da je tada na razini Bosne i Hercegovine, poslije odsustva toliko, ne samo desetljeća, nego i preko stoljeća, nije bila prisutnost biskupa na našim prostorima Narod je bio toliko neupoznat vjerski da postoji netko tko je većći od fratra, a to je biskup. I kad su franjevci znajući da ne mogu opstati bez apostolskog nasljednika, a to je biakupa, zatražili su da se imenuje apostolski administrator za Bosnu i Hercegovinu, jer bosanski biskupi koji su preselili u Đakovo, nisu htjeli više zalaziti, zbog opasnosti od turskih vlasti i prijetnji, u Bosnu. I Rim im imenuje apostolske administratore, a redovito su bili fratri iz ova tri samostana preostala u Bosni i tamo stolovali. Kad su bili imenovani počeli su obilaziti teritirij koji im je povjeren.  Nakon  tih imenovanja imamo najstariji popis Hrvata katolika 1741. i 1768.godine.

Svakako  morano uvažiti, ali nitko se nije potrudio istražiti, postoje parcijalni zapisi, neki popisi na temelju  knjižnih izvadataka iz turskih izvora zbog poreza. Ja se uglavnom oslanjam na povijesne izvore koji su dostupni i objavljeni. Međutim na temelju parcijalnih dokumenata može se zaklujučiti što se na nekimpodručjima moglo događati. Znamo sigurno da su se neke garevačke obitelji upisivale pod patronat župe Bijela, kasnije kapelanije i župe Tramosšnica, kao što su se neka prezimena dugo vremena upisivala pod mjesto Garevo, da bi kasnije izborili se za ime svoga sela kao što su to Gorni i Donji Kladari, te velik dio Čardaka. Obitelji tih teritorija upisivali su se pod teritorij Garevo, sve do skoro 1800.godine, a to potvrđuju upisi u Matice.

Mi danas nemamo prijeratni popis stanovnika Garevca. Imamo točan broj koliko je župa Garevac imala vjernika do domovinskog rata. Trebalo bi napraviti popis dok nas još sjećanje služi uz pomoć Matica i onih koji su živi koliko je garevljana živjelo i protjerano ovim ratom. Potrudit ću se uz pomoć svih vas da to odradim. Ako to sada ne zabilježimo, mi koji svaku osobu poznajemo, ovi mladi neće moći to učiniti jer ne poznaju mnoge osobe koje su živjele prije 1992.godine. Stoga vas molim za pomoć iz svih zaseoka Garevca, a ja ću zapisivati i skupljati u bazu podatke po zaseocima i prezimenima. Meni je zadovoljstvo ostaviti za buduća pokoljenja sva naša saznanja za naš Garevac i ne žalim truda, vremena i napora da to učinim. Dobro bi bilo ako tko ima neka saznanja o svom prezimenu, obiteljima da mi to dostavi i uvažit ću da sam te podatke dobio od dotične osobe. Mi to možemo zajednički učiniti, a puno će našim pokoljenima značiti da sutra mogu reći svojoj djeci nešto o svom porijeklu. Garevljani i drugi, dopunite me u svojim saznanjima i to će biti lijep doprinos, a i osobno zadovoljstvo za sve nas. Nemojte se stidjeti svoga roda. Svi smo mi ponosni na svoj rod i korijen, bilo to ugodno ili neugodno. Nekada smo zahvalni ako je nešto zapisano o mom prezimenu, iako loše, da ipak ima nešto zabilježeno. Moji su to preci, živjeli su u to vrijeme i imam neki  trag. Ostavite trag, nemojte nestati. Mi u Bosanskoj Posavini kao da smo osuđeni da se izbriše bilo kakav trag. Nemojte to dopustiti. Stoga vas pozivam: Zabilježite da ste tu živjeli i to baš u Garecu. Stoga vam dajem  neke osnovne podatke koji se mogu dopunjati o našem porijeklu, doseljenjima, kuda su naši preci hodali da bi preživjeli i našli svoj komadić zemlje pod ovim podnebljem. Nismo samo mi generacija koja je morala tražiti to podneblje.