Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. lipnja 2017.

 

Sine Abite!

2. listopada 2011.
Iz pera s. Slavice Buljan FDC

Zvala sam ga „Starozavjetni starac“. To je bilo najljepše ime koje sam mu mogla dati. Pristajalo mu je ne samo zbog njegove bijele brade - zbog koje sam se i na viziti morala izložiti - niti lijepe sijede kose kojom su kićeni starozavjetnici, nego zato jer sam kod njega našla Abrahamovu vjeru i Salomonovu mudrost. I nije čovjek mogao da ga ne zavoli. Pa i kad je Mehmed nešto pogriješio, opraštala sam mu i bez onoga malog ukora koji bih znala uputiti pacijentima što provode svoje voljice.

- On je veliki vjernik, rekao mi je jedan od njegovih sinova. I stvarno, zračio je nekom živom, nepokolebljivom vjerom. Pričao mi je o svojoj vjeri, o postovima, o svome doživljavanju Boga, o ljubavi Božjoj. Rado je iznosio da dosta toga zna o katoličkoj vjeri, i zadovoljno je odobravao aktivnost Crkve, Papinu širinu i drugo. Posebno je volio redovnice i veselio se da još ima duhovnih zvanja.

S njim je jednostavno bilo ugodno razgovarati, razgovarati a da poslije ne osjetiš neku prazninu, da ne osjetiš kako nisi ništa dao i kako nisi ništa primio.

Biti zadovoljan danas poslije razgovora, osim ako te ispraznost zadovoljava, prava je rijetkost. Jer ljudi najviše vole razgovarati o materijalnim stvarima; puni egoizma, i još kad se prepotentno vladaju, jednostavno čovjeka izmrcvare a da nisu ni svjesni. Pa redovno to doživljavaš od onih koji misle da su daleko od smrti, o kojoj nikad ne govore niti na nju pomišljaju, i usaljeni u svome mesu i novcu, zatvaraju oči pred tom istinom.

Mehmed je bio pri kraju, na smrtnoj postelji. Znala sam da je u teškom stanju i žurila sam se na noćno dežurstvo da budem pokraj njega zadnju noć od njegovih osamdeset godina - dana i noći.

Kad sam došla, pogledao me patnički i rekao:

- Teško mi je!

Stisla sam mu ruku i rekla:

- Sve je od Gospoda. Bog daje potrebnu snagu u svakom času našega života. On će Vam pružiti svoju pomoć sada, zar ne? On Vas voli. Vi ste mu služili cijeloga života. Vi mu darujete sve, sav život, sve radosti i patnje. Vi ste mnogo postili, mnogo ste molili po svom zakonu. Prisjetite se najdraže molitve pa polako molite. I ja ću moliti onako kako znam.

Držao mi je ruku svojom nemoćnom, i u svojoj nemoći molio silom Duha Božjega. Molili smo zajedno: on na arapskom, ja na hrvatskom. Molili smo se jednome Bogu i Ocu. Nakon molitve, svoje klonule ruke, koje satima nije mogao prinijeti licu, podigao je iznad sebe, grčevito stisnuo i rekao:

- Bog silu da mi da!

Još je neko vrijeme držao sklopljene ruke, a onda je klonuo. Disanje je bilo ubrzano. Sušila su mu se usta. Kvasila sam mu vodom usta i jezik. Stajala sam pokraj njega i drhtala, ne od straha, nego zbog svoje malenosti pred velikim starcem. Još sam mu jedino žličicom mogla davati zemaljsku rosu i sklopljenih ruku moliti nebesku. I molila sam molitvu tako žarko kao pred smrt. A onda je on odjednom otvorio oči i rekao:

- Zašto stojiš? Zašto ne sjedneš? Duga je noć!

Potresle su me te riječi. Imao je vremena u zadnjim i najtežim časovima misliti i na sestru pokraj sebe. Gdje je to smogao? Nisam mogla sjesti. Osjećala sam se jačom ako stojim i željela sam iz poštovanja prestajati uz umirućega.

Ponovno je otvorio oči i rekao:

- Sestro, pusti mi sina Abita, ako je na vratima!

- Tek je prošlo pola noći. Nikoga sad nema na vratima. Sutra će on doći pa ću ga pustiti.

Pregrizla sam usnu da zaustavim suzu. Znala sam da jutro neće dočekati, pogotovo ne postoji mogućnost da dočeka osam sati kad obično njegovi dolaze iz dosta udaljena gradića.

Znala sam da su ga njegova djeca, pet sinova i četiri kćeri, silno voljela i poštivala. Po cio bi dan netko probdio pred bolnicom i u popodnevnim satima puštali bismo ih da ga vide. Ali sada, sada želi Abita. Ne znam je li najmlađi Benjamin, ili je najstariji. Želi da s njime porazgovara, da u svetištu intimnosti progovori otac sinu. Bila sam nemoćna da u gluhoj noći išta učinim u tom smislu. A tako sam silno željela.

- Sestro, možda je ipak tu!

Teško mi je palo to ponovno pitanje, ta nada u jedno "možda". Morala sam još jednom podržati nadu u nemoguću mogućnost, u nadu da će možda dočekati jutro. Pokrila sam lice rukama i mislila na mnoge očeve i majke, koji umiru bez svoje djece, uzdajući se u neko možda, jer možda će ipak doći, s ove ili s one strane svijeta.

Odmicali su sati, svitala je zora. Otac je čekao sina, čekao ga je zadnji put. Stanje je bilo kritičnije. Bolesnik je još samo obrvama reagirao na moj zov. Povremeno je šaptao, šaptao samo dvije riječi:

- Sine Abite!

Ponovio je to nekoliko puta svojim nemoćnim glasom i utihnuo.

Plakala sam. Mogla sam, jer me više nije vidio, jer me više nije čuo. Zašutjela su usta koja više nisu imala što reći, zatvorile su se oči koje više nisu imale što vidjeti, samo je niz desni obraz potekla suza, suza za sinom Abitom.

 

s. Slavica BULJAN FDC

_______

 

RIJEČ O SPISATELJICI

 

Buljan_s_SlavicaSestra SLAVICA BULJAN FDC rođena je 14 travnja 1953. u Kuljenovcima kod Dervente. Najstarija je od devetero braće i sestara. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu i u Travniku, Srednju medicinsku u Sarajevu, a diplomirala je na Filozotsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Djelovala je u Sarajevu, Dunavu na Kosovu, ponovno u Sarajevu, Bitolju, Zagrebu i Granešini.

Surađuje pišući članke u katoličkim i svjetovnim novinama i časopisima.

Do sada je objelodanila sljedeće knjige: Zavjet krvlju potpisan (životopis Drinskih mučenica) (1996. i 2010,), Psalmi srca (1997.), Dar i uzdarje (1998,), Razmišljanje o Isusu i s Isusom i Idem služiti Isusu (1999. i 2010.), Rodu i rodnoj grudi (2000,), U službi Crkve i na slavu Boga (2004.), U slavu Svetog Srca (2007. i 2008.), Velika sestra - Sestra Otllija majka bolesnih, siromašnih na Kosovu (2009.) i Dragulj Srca Isusova - Sestra Luka, duhovni cvijet Sarajeva (2010.), Suautorica je knjige Ruža na vjetru (2003.) i Sestra Danka svjedok vjere (2006.). Svojim knjigama širi slavu Božju, dostojanstvo čovjeka, promiče svetost redovničkoga života, ljepotu Božjega stvaralaštva, te sve vrijednosti koje čine ovozemaljski život lijepim I koje su odskočnicom za vječni život.