Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. studenoga 2017.

 

Prezime KRIŽIĆ

5. listopada 2011.
Priredio: Vlado Jagustin, svećenik

Najstariji pisani trag o KRIŽIĆIMA je u sjevernoj Hrvatskoj u Zagorju, u mjestu Trstenik Pušćanski, tri, četiri kilometra sjevernije od Brdovca. Tu je 1565. godine živio Michael Krixich, (Mijo Križić) jedan od stotina zagorskih seljaka koji su još sedam godina prije Gupčeve bune razorili kuriju Tahyjevog upravitelja u Gornjoj Stubici Petričevića i zato dospijeli u optužnicu bana Petra Erdodyja. Taj Križić bio je susjed „Iliae capitanei“ – kapetana Ilije u kojem prepoznajemo Iliju Gregorića, vođu pohoda pobunjenih kmetova na Štajersku 1573.godine. Teško da je iz tog pohoda mogao izostati Mijo Križić, koji je zatim podjelio i sudbinu poraženih. To pokazuje popis stubičkih kmetova iz 1574.godine koji bilježi kako je Mihael Križić od svog vinograda u Štefandolu kod stubičkog Andraševca nekada davao 4 vedra vina vlastelinu, ali je sada taj vinograd „desertum“ (opustošen).  Bio je to samo jedan od tragova masovnih velikaških osveta i progona poraženih kmetova. Od tada u Zagorju nestaju tragovi Križića.

O drugoj postojbini Križića iz „turske Hrvatske“, kako su nekada nazivali današnju zapadnu Bosnu kojoj je pripadala i Bosanska Posavina, govori studija Vjekoslava Klaića pod naslovom „Hrvatsko pleme Kreščić ili Kriščić“ objavljena u „ Vjesniku Zemaljskog arhiva“ 1925.godine. Klaić navodi da je na području današnje Cazinske krajine 1334.godine postojala plemenita općina Kreščića (tj. općina slobodnih, nezavisnih seljaka) koja je 1520.godine brojala 58 domova. Na njihovom se području 1533.godine sastao hrvatski Sabor. Desetak godina kasnije, Kriščići priznaju kneza Nikolu Šubića Zrinskog za svog seniora ( to je tipičan primjer feudalizacije starog rodovskog društva), a zatim podižu za obranu od Turaka utvrde Podzvizd i Vranograč, 35 kilometara istočno od Šubićevog Zrina. Ti gradovi padaju u ruke Turaka 1578.godine, a Krixichi kao izbjeglice budu primljeni u plemenite općine Krašić, Kupčinu i Draganić. Kralj Rudolf izdaje im 12.2.1583.godine povelju, koja se danas čuva u Državnom arhivu Mađarske. Grb plemenitih Križića unesen je u grbovnik Korjenić-Neorića još 1595.godine. Privilegijama Krixicha nastojale su se plemenite općine Krašić, Kupčina i Draganić braniti od presizanja gospodara Ozlja (Zrinskih). Nakon što su urotnicima Zrinskom i Frankopanu odrubljene glave u Bečkom Novom Mjestu 1671.godine pokušali su se Krixichi osloboditi ovisnosti od gospodara Ozlja, tada već bečke Komore. Ali komorski povjerenik Prašinski, koji je popisivao zapaljena imanja Zrinskih, odgovorio im je – doseljavanjem su postali podložnici Ozlja, pa to i ostaju.

Garevačko prezime Križić najvjerovatnije vodi porijeklo  iz Tomislavgrada-Duvna iz Roškog Polja, ali stariji podaci donose da svoje porijeklo prezimena baštine još  iz Vinjana kod Posušja, poznat je i grb plemićke obitelji Križić u Ilirskom grbovniku. Križići kod samoborski Ruda imaju svoj koruijen iz Bosne. Jedna od postojbina tog prezimena je Roško Polje kraj Mesihovine kod Duvna, a danas je župnik u Tomislavgradu fra Jozo Križić. Križića ima i u Sloveniji u Idriji, gdje su radili u rudniku žive, drugom po veličini u Evropi. Oni su doselili od Samobora, ali kod njih nije sačuvano to sjećanje.

Križići, hrvati su iz dobojskog kraja, gdje se svaki devedeseti stanovnik nosio prezime Križić. U Hrvatskoj danas živi oko 700 Križića u oko 250 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 40 osoba da bi se njihov broj do danas višestruko povećao. Migracijski smjer Križića je bio prema Zagrebu, Petrinji i Velikoj Gorici. Prisutni su u skoro svim hrvatskim županijama u 67 općina i 103 naselja. Danas ih najviše živi u Zagrebu 180 osoba, u Petrinji 45., Sesvetama 30., Velikoj Gorici 25 i u Osijeku 25 osoba.

U Matici župe Bijela, kojoj tada pripada naše selo Garevac, vrlo rano nalazimo prezime Križić u ženskoj lozi. Zapisano je ovo: Bielobarković Mato iz Gareva i njegova supruga Ruža Križić krste djecu: Petra 4.7.1763 .godine, Miju 10.10.1764.godine i Miju 30.10. 1766.godine. (Ponovno Miju, jer je prvi mijo umro kao dijete i bio je običaj da ponove isto ime umrlog djeteta).

Tek poslije u Matici samostalne kapelanije Tramošnica nailazimo i na mušku lozu Križića u Garevcu:

1.  Garevac, 16.04.1801. Ja fra Andrija Maračić, kapelan, krsti dijete rođeno 15. 04.1801. od zakonitih i katoličkih roditelja Ilije Tomušića i Ruže Križić, kome dadoh ime Kata. Kuma je bila Ivka žena Petra Brdarića, svi iz istoga mjesta.

2.  Garevo, 1.6.1803. Ja fra Josip Klarić, mjesni župnik, krsti dijete rođeno 26.5. 1803. od zakonitih i katoličkih roditelja Nikole Križića i Marije Adžamić iz istoga mjesta, kome dadoh ime Ruža. Kuma je bila Ruža Majić iz Gareva.

 

Svećenik kod reda Salezijanaca iz Garevca je vlč. Mato Križić, koji danas djeluje kao svećenik u Njemačkoj.

Križići nestali iz Burića štale:

1.  Marko Križić, nadimak Bekčić, rođen 22. travnja 1906. godine, iz Garevca, sin Ivana Križića i Mare rođene Lončarić. Sklopio brak sa Katom Pejić iz Oteže u Modriči 22.11.1923. godine.

2.  Mato Križić, rođen 30. rujna 1921. godine, iz Garevca, sin Marka Križića i Šime rođene Kureljić.

3.  Mato Križić, Špicin brat, rođen 25. prosinca 1923. godine, iz Garevca, sin Joze Križića i Mare rođene Marić. Neoženjen.

4.  Pero Križić, rođen 26. srpnja 1922. godine iz Garevca, sin Pere Križića i Anđe rođene Perković.

 

Povratnici u Garevac:

Križić Anto, Križić Ivčin, Križić Jakica, Križić Kaja, Križić Mara, Križić Pero, Križić Markica.