Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. svibnja 2017.

 

Nemamo izbora, rad i molitva naša su jedina zaštita i snaga

17. studenoga 2011.
S. Marija Zorislava KATIĆ, neumorna tješiteljica starijih i ranjenih

 „Zorica je naša duša, zlato, srce, požrtvovna je i voli svoje poslanje, ona je pro­fesorica siromaha, svima nam je doista Božji blagoslov, napose bolesnicima, kojima besplatno pruža usluge ne pitajući koje su bez vjere i nacije“, kazao je o s. Mariji Zorislavi Katić, redovnici Družbe sv. Vinka Paulskoga provincije Majke Divne iz Sarajeva, Filip Maršić, župnik župe Sv. Jurja u Derventi u Bosanskoj Posavini u kojoj je ona na službi od 2007. Pobožna, hrabra i odvažna, unatoč provokacijama i prijetnjama nekih sugrađana, ona s vjerom i ljubavlju obavlja svoj posao, uzdajući se u Gospodina.

Zorislava

„U župi smo kao jedna obitelj i bez župnika koji je doista hrabar ne bih puno mogla učiniti“, započela je razgovor s. Zorislava, koja, iako je u mirovini, nema nikada mira jer polje njezina rada u Derventi doista je veliko: u kući, u crkvi i u gradu. Ono u čemu je gotovo nezamjenjiva jest njezin rad kao medicinske sestre, po čemu je znaju u cijelom kraju Bosanske Posavine, jer njoj doista nije važno koje je doba dana i tko je koje vjere, nacije, zato je i Hrvati i Srbi i Muslimani, kojima neumorno pomaže, zovu Majka Terezija Posavljaka.

„Kada sam otišla u prijevremenu mirovinu, moja je želja bila doći služiti u svoj kraj. U početku je bilo teško. Kuća je bila prazna, spavala sam na jednoj spužvi, a sada je, hvala Bogu, sve puno lakše. Nagodinu slavimo 140. obljetnicu dolaska u Derventu naših sestara, koje su tu ostavile velikoga traga. Bile su prve koje su osnovale učiteljsku školu, osnovnu školu, a iz toga su nastajali ostali zanati, lako je dugo bila vlasništvo Katoličke Crkve, zgrada škole je nacionalizirana i do danas nam nije vra­ćena, niti vlast u gradu za to pokazuje interes. Sestre su radile i u bolnici, a Dervenćani ih pamte kao najljubaznije i najsavjesnije osoblje. Sestre su bile cijenjene, a prihvatili su i nas četiri koje sada u našoj kući živimo“, ističe s. Zorislava koja je 1947. rođena u Odžaku u obitelji s trinaestero djece.

Kada je svom tadašnjem župniku izrazila svoju želju da ide u redovnice, poslao ju je u Družbu sv. Vinka Paulskoga. U družbi je završila školu za višu medicinsku sestru te više godina radila u bolnici u Zagrebu. Kada su joj poglavari 1972. godine ponudili da studira stomatologiju ili da ide u sarajevsku bolnicu, prihvatila je Sarajevo, ali pod uvjetom da radi u redovničkoj odori. Kako su dotada sestre morale raditi u civilu, s. Zorislava je bila prva sestra kojoj su dopustili da radi u redovničkoj odori, a poslije su to mogle i ostale.

Kroz 30-godišnji rad prošla je mnoge odjele, a to joj je iskustvo posebno pomoglo u teškim ratnim i poratnim godinama u Sarajevu. Često je s liječnicima išla na prvu crtu bojišnica pomažući ranjenim, a uz medicinske usluge po gradu je i karitativno djelovala obilazeći bolesnike noseći im lijekove i osnovne namirnice. „Naš ute­meljitelj Sv. Vinko borio se za ostavljene, bolesne, napuštene, siromašne, osnivao po svijetu bolnice, a geslo mu je bilo prepoznati lice Božje u siromasima. Stoga je i karizma našeg reda: 'Činiti ljubav svim ljudima, bez obzira koje su vjere i nacije'. Naša je klauzura ulica, i utemeljiteljeve riječi 'ostavi Boga radi Boga' posvješćuju mi da bolesnike uvijek stavim na prvo mjesto i u njima prepoznajem Božje lice.“

„Iako je u Derventi situacija dosta teška, imamo poteškoća i problema, sretna sam jer svojim znanjem mogu puno pomoći ovom napaćenom narodu. Većina koji su se vratili stariji su i nemoćni i njima je svaki moj posjet dragocjen. Mnogi me mole da budem s njima kad budu umirali.“

„Zbrinuli smo staricu koja je živjela sama u selu Bišnja nedaleko od Dervente, u kući koja je doslovno tonula u zemlju među štakorima i zmijama. Odlučili smo je dovesti i ona sada živi s nama u samostanu.“

„Ispočetka su se naši ljudi bojali dolaziti u crkvu, no sada ih sve više dolazi, a nakon mise obvezno dođu u župni stan gdje se uz kavicu družimo. Za to je najviše zaslužan naš župnik koji je doista podmetnuo leđa i okuplja povratnike, pomaže im na sve moguće načine, i puno moli. Mi ovdje nemamo izbora, rad i molitva naša je jedina zaštita i snaga.“

Kao najangažiraniji vjernik na području Derventskog dekanata, s. Zorislava ove je godine u sarajevskoj katedrali na proslavi 130 godina uspostave hijerarhije Vrhbosanske nadbiskupije od kardinala Vinka Puljića dobila i posebno priznanje.

 

Glas Koncila, 20.11.2011., str. 32