Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. studenoga 2017.

 

Prezime PERIĆ

17. studenoga 2011.
Priredio: Vlado JAGUSTIN, svećenik

Perići, čije se prezime različito izgovara: Périći (postalo od muškog imena Péro ili Pére) i Perići (nastali od ženskog imena Pera) sa 78 obitelji i 315 duša jedan su od najbrojnijih duvanjskih rodova. Danas žive u Eminovu Selu (30 obitelji. 120 članova), na Kolu (25, 96), u Tomislavgradu (19, 80), Oplećanima (2, 8), Kovačima (1, 6), u Podgaju (1, 5) u Roškom polju (3, 12). Na Kolu i u Oplećanima su Perići, u Eminovu Selu Perici a u Tomislavgradu i Périći i Perići.

Nikola je Mandić utvrdio da svi Perići "nisu istog krvnog podrijetla. Jedni su starinom iz Tihaljine, a drugi su nastali od Šimića, u Grudama, u zaseoku Dragićina, dok su treći najbrojniji podrijetlom iz istočne Hercegovine." Treba im dodati i četvrtu granu, i to Perića, danas nastanjenih na livanjskom podrucju (u Kovačićima, Donjim Runjanima i Crnom Lugu - odselili 1941. u Vukovar), a koji su postali od Bralića iz Dicma, sela izmedu Sinja i Splita, a odakle su doselili oko 1760. godine.

što se tiče Perića iz Tihaljine pokraj Gruda, biskup je fra Pavo Dragićević u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 8-članu obitelj Joze Perića (Josephus Perich), a 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović je u svoj popis uvrstio 25-člano domaćinstvo Grge Perića. "U Tihaljini se 1743. i 1768. nalazila obitelj Tome Perića... Po predaji, stanovali su u Zasidama (predio Tihaljine, op. A.I.), gdje i sada postoji za vodu Perića kamenica. Zbog nekog sukoba s Bukićima (zabilježeni u Tihaljini u oba biskupska popisa), odselili su na Humac, i Dedići na Humcu su njihovi potomci."

O tihaljinskim Perićima (Mate s 8-članom i Jure s 5-članom obitelji) prvi pisani spomen datira iz 1686. godine, kada su oni sa zbijegom stanovnika sela Vinjana privremeno sklanjaju ispred turskog zuluma na područje Gornjih Brela. Trojica Perića - Grgo, Luka i Andrija bit će na povratku (1725-26.) među onim domaćinima u selu Podbablje koji će od mletačkih vlasti dobiti zemljište, a u Prološcu će se u istoj ulozi pojaviti Luka Perić, koji je "s 12 čeljadi dobio kuću u Poljicima (Bušanje) i 22 kanapa zemlje." Predio Kamenmosta, gdje dana s žive imotski Perići zove se Perića Brig. što se pak tiče vinjanskih Perića, oni se iz zbijega s područja Brela vraćaju iza 1725. godine, jer ih nema pri diobi zemljišta 1725. godine.

I tihaljinski Perići napuštaju djedova ognjišta, a seobom jednog od njih Luke sina Petrovog 1818. Perići postaju stanovnici Studenaca pokraj Ljubuškog. Dakle Perići su starinom iz Tihaljine, a drugi su nastali od Šimića u Grudana u zaseoku Dragićina, dok su treći  porijeklom iz istočne Hercegovine. Četvrta grana Perića su s livanjskog područja, a doselili su se iz Dicma 1760.godine, selo između Sinja i Splita i nastanili se u Kovačićima, Donjim Rujanima i Crnom Lugu, ali su se odselili 1941.godine u Vukovar. Iz livanskog kraja, a prije toga od Imotskog, doseljavaju u Posavinu u okolinu Dervente, a tako i u Garevac,jer vidjećemo da su ženidbom obilazili rodbinu u derventskom kraju.

Što se tiče druge strane Perića, onih grudskih, 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zatekao u Grudama 6-članu obitelj Ante Perića, a taj će domaćin 1768. Godine u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića imati u obitelji dvoje ukućana više. "Simun, sin Ante Perića, koji je rođen oko 1760. Godine, oženio se Anđom rođenom Šimic, s kojom je imao dva sina: Tomu 1795. i Jozu 1797. godine. Šimun se oko 1816. godine sa svojom obitelji iz Dragiđine (tada zaselak Gruda-op.A.I.) preselio na Humac kod Ljubuškog, gdje mu se stariji sin Tomo 1820. godine oženio Stanom, kćeri Vidana Jurkića iz Zvirića, a mladi sin Jozo se oženio 1823. godine Marom kćeri Nikole Nosića. Na Humcu su se često upisivali s tri prezimena šimić Dedić Perić."

Perići doseljavaju i u Cetinsku krajinu, ali odakle? Možda s onih 400 obitelji s duvanjskog područja, pa nitko od Perića nije ostao na djedovini ili pak iz Tihaljine ili s imotskog područja, ali su stigli u velikom broju. U Alberghetijevu zemljišniku 1725/29. godine pojavljuju se dvije obitelji banderije harambaše Ivana Filipovića iz Podvaroša: Perić-Zagorac i Perić-Babeg (on je dobio zemlje na tri mjesta: u Suhaču, na Krinju i Jasenskom), obitelji s prezimenom Perić pojavljuju se kao primatelji zemljišta od mletačkih vlasti u banderiji Martina Jadrijevića iz Podvaroši, u banderiji harambaše Jure Dotura u Turjacima, u banderiji harambase Bože Maretića (Perić(ević)) i u banderiji harambaše Prološčića u Podravlju. U to vrijeme spominje se i obitelj s prezimenom Perić-Jadrić. 1770. godine fra Ante Perić s Dobrog (franjevački samostan Gospe od zdravlja) u splitskoj katedrali "pobija Febronijeve zablude pred dalmatinskim biskupima i građanima. Zbog toga je dobio pohvale."

Oko 1780. godine Perići iz Dicma (zaselak Ercegovci, što, dakako, nije slučajno) sele na livanjsko područje, sačuvavši sjećanje da su se u Dicmu zvali Bralići.

Današnji Perići na derventskoplehanskom području (naselja Žeravac, Brezice, Mišinci, Johovac i Sočanica) potomci su hercegovačkih i imotskih Perića, a doseljavaju između 1760. i 1810. godine. Za ovaj rad je zanimljiva bilješka u maticama župe Plehan iz 1816. godine, kada je zapisano da je u selo Poljare doselio Jure Perić i Jelina rođena Ljubas "iz Roškog Polja." Znači Perići su već na duvanjskom području.

Ima naznaka, a za konačnu potvrdu trebat će dodatna istraživanja da su duvanjski Perići podrijetlom iz Tihaljine, a Perići s imotskog ili pak sinjskog područja. Možda je u jednom i drugom slučaju u pitanju povratak s privremenog boravka na mletačkim teritorijama na pradjedovska ognjišta da Duvanjskom polju, što za to doba nije bila nikakva rijetkost. Perići iz Eminova Sela imaju predaju da su doselili sa Sviba.

O istočnohercegovačkim Perićima ukratko: prvi se put spominju 1489. godine u Dubljanima - Popovo polje, u 17 stoljecu upisani su u selima oko Popova polja i u stolačkom kraju (Ravno, Orahovo, Donja Dubravica), zatim na Dubrovačkom primorju (Čepikuće, Majkovi, Trsteno, Osojnik) i na području Zažablja.

U Garevac doseljavaju nešto prije 1800.godine.

Perići u Maticama samostalne kapelanije Tramošnica.

1.  Perić Jela iz Mišinaca, udana za Stjepana Senjaka u Bare, krsti kćer Klaru 1804.godine u Barama.

2.  Vukadinović (Vukadin) Ruža iz Duvna, udana za Josipa Perića iz Turića, krsti kćer Luciju 1784.godine u Turiću.

3.  Berdardin Perić sin Marka Perića iz Gareva ženi se 23.01.1786.godine s Mandom kćerkom Bože Lagatarovića također iz Gareva.

4.  Barišu sina pokojnog Nikole Bekavca iz Čardaka i njegove zakonite žene pokojne Lucije Šarić iz Studenaca, sa Matijom kćerkom Ivana Perića iz Ledenica i njegove zakonite žene Šimice Tolić iz Sivše. Kumovi su bili: Josip Bekavac, Anto Bekavac i Marija Bekavac.

5.  (22.11.1819.) Antu sina Stjepana Senjaka iz Kornice i njegove zakonite žene Jele Perić iz Foče, sa Ružom kćerkom pokojnoga Luke Mandića iz Slatine i njegove zakonite žene Ivke Čičković iz Foče. Kumovi su bili: Luka Kuprešak, Ilija Marić i Janja Senjak.

 

Nestali iz Burića Štale:

1.Anto Perić, rođen 13. travnja 1924. godine, iz Garevca, sin Marka Perića i Mare rođene Ravnjak.

2. Grgo Perić, rođen 11. ožujka 1913. godine, iz Garevca, sin Marka Perića i Mare rođene Zrakić. Sklopio brak sa Katom Markotić iz Kornice 18.10.1939. godine. Nestao iz Burića štale s braćom Matom i Marijanom.

3. Marijan Perić, rođen 13. listopada 1915. godine, iz Garevca, sin Marka Perića i  Mare rođene Zrakić. Neoženjen. Nestao iz Burića štale s braćom Grgom i Matom.

4. Mato Perić, rođen 18. studenoga 1911. godine, iz Garevca, sin Marka Perića i Mare rođene Zrakić. Sklopio brak u Modriči 4.11.1936. godine sa Ružom Gašić. Nestao iz Burića štale s braćom Grgom i Marijanom.