Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

Betlehem

24. prosinca 2013.
Ovdje se rodio od Djevice Marije Isus Krist

Mjesto Isusova rodjenja

Epiktet, grčki mudrac, reče: »Nesretan čovjek koji je umro a da se nije uspeo na Akropolu ...« A ja bih rekao: »Sretan čovjek koji je umro pošto se spustio u betlehemsku špilju!« U njoj je mogao susresti dijete u kojem se utjelovila riječ Božja, dijete uz koje smo tako sudbonosno vezani, kao što je loza vezana uz čokot.

Suvremeni Betlehem ima oko 27.000 stanovnika, od toga polovicu pučanstva čine kršćani a polovicu muslimani. Gradići sateliti Beit Sahur (Pastirsko polje) ima 12.000 a Beit Jala 13.000 stanovnika. U neposrednoj blizini grada postoje tri izbjeglička zbjega: Dheisbeh s 11.000, Aida sa 6.000 i BeitJebreen s 3.000 izbjeglica, koje je posjetio papa Ivan Pavao II. 2000. godine. Prema tomu, šire područje grada Betlehema ima oko 72.000 stanovnika, a od toga ima oko 30.000 kršćana.

Betlehem (hebr. kuća kruha) smjestio se nedaleko od grada Jeruzalema na prekrasnom obronku prekrivenom kućama, crkvama, samostanima, obogaćen bujnim zelenilom, maslinama, smokvama, vinovom lozom... A na samom je rubu judejske pustinje! Betlehem je kraljevski grad, grad Davidov, Jišajev, Joazov, Rutin... Iznad svega, grad Isusov! Isus mu je pronio slavu svijetom! Car Hadrijan je god. 135. po Kr. uveo u gradu kult boga Adona. Godine 330. oslobodio ga je car Konstantin i predao kršćanima. Odonda gradić je središte kršćanskog monaškog pokreta. God. 384. dođe ovamo Jeronim Dalmatinac, a za njim 386. godine rimska plemkinja, matrona Paola iz obitelji Scipiona s kćerkom Eustohijom i mnogim drugim djevojkama. Paola je ovdje sagradila dva samostana: jedan za Jeronima i njegove drugove, a drugi za se i za svoje drugarice. Podigla je i veliki gostinjac za hodočasnike, što dokazuje da je već onda hodočašćenje bilo razvijeno.

Nad špiljom u kojoj se, prema kršćanskoj predaji, rodio Isus car Konstantin dao je 326. sagraditi veličanstvenu baziliku, koja dijelom još danas postoji. Ona je na sebi doživjela svu povijest kršćanstva: mogli bismo reći da je ona povjesnica kršćanstva u tom dijelu svijeta. Bazilika je bila petorolađna s oktogonalnim svetištem iznad špilje rođenja. U godinama 521.-530. Betlehem stradava u pobuni Samarijanaca. Ni bazilika nije bila pošteđena razaranja. Stoga ju je car Justinijan (528.-560.) dao obnoviti.Tom zgodom je bio promijenjen tlocrt Konstantinove bazilike: umjesto srušenog oktogonalnog svetišta nad špiljom podignuta je tranzeta s dvije apside sa strane i jednom glavnom apsidom u sredini. Podignut je bio i pod (1934. godine otkriven je stari pod Konstantinove bazilike popločen mozaicima). U tom je obliku bazilika sačuvana do danas. Od rušenja su je poštedjeli Perzijanci 614. i Arapi 638. godine. Opustošiše je tek uoči dolaska križara. Križari su je odmah restaurirali (1099. god.). Poslije pada križara u bazilici se i dalje opslužuje kršćanski kult. U XIV. stoljeću brigu nad bazilikom preuzeše oci franjevci. Oni su sagradili novi strop. U XV. stoljeću crkvu franjevcima otimaju grkoistočni kršćani (pravoslavni). Godine 1690. franjevci ponovno preuzimaju baziliku i postavljaju na mjesto rođenja Isusova zlatnu zvijezdu s latinskim natpisom: »Hic de Virgine Maria Jesus Christus natus est.« Godine 1757. opet je osvajaju grkoistočni kršćani. Uskoro nestaje zvijezda s mjesta rođenja. U tim nemilim događajima u bazilici je bilo i prolivene krvi: nekoliko je franjevaca bilo ubijeno. Zato od onih vremena, po zapovijedi carskog dvora, jedan policajac u ime vlasti održava mir i red u bazilici. Tako je to još i danas.

U baziliku se ulazi kroz mala vrata. Zato se treba sagnuti. Naime, u srednjem su vijeku često muslimani na konjima ulazili u baziliku da je obeščaste. Kršćani su stoga zazidali sva vrata; samo su jedna ostavili i sazidali tako da je konjanicima na konjima spriječen ulaz u baziliku. Ulazimo i u špilju rođenja Isusova.Tu je opet ona zvijezda s natpisom (na hrvatskom glasi): »Ovdje se rodio od Djevice Marije Isus Krist!« Ovdje! Moćna riječ! Kad je pročitate, srce vam brže zakuca, temperatura vjere se diže. Svaka je riječ na ovom mjestu suvišna. Tu ljudsko srce susreće Boga, i s Bogom zapodijeva spasenjski razgovor. Onaj koji se ovdje rodio nije ovamo nikad više navratio (koliko možemo znati!). Nije ovdje propovijedao ni činio čuda. Ostat će nam tajna zašto.

Uz baziliku su franjevci god. 1882. sagradili crkvu Sv. Katarine na ostacima nekadašnjeg, srednjovjekovnog augustinskog samostana.Crkva služi za euharistijsko slavlje brojnijih skupina katoličkih vjernika, a i kao župna crkva katoličkih vjernika u Betlehemu, kojih, nažalost, ima sve manje. Prisiljeni su iseljavati. Iz ove crkve biva svake godine o Božiću prenošena sv. misa polnoćka koju redovito slavi Jeruzalemski patrijarh.

Ispred crkve Sv. Katarine nalazi se ljupki klaustar iz XII. st. Klaustar je 1949. godine obnovio Barluzzi upotrijebivši arheološke ostatke iz augustinskog samostana. Tu se ističu antikni kapiteli a osobito u sredini klaustra kip Sv. Jeronima.