Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  14. prosinca 2017.

 

4. nedjelja kroz godinu (B)

1. veljače 2015.
Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a nek kao pismoznanci.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj
(Mk 1,21-28).
__________

"Što to znači?" pitahu začuđeni slušaoci u kafarnaumskoj sinagogi. "Što li je ovo?", pitamo više sumnjičavo nego diveći se, kad slušamo o "nečistim duhovima" koji "s glasnom vikom izlaze" na Isusovu riječ.
Zašto je Isus došao na ovaj svijet?
Odgovor može glasiti samo:
U Isusu Kristu je došlo kraljevstvo Božje na svijet. Njegove riječi što pobuđuju divljenje govore, njegova djela što pobuđuju strah pokazuju što namjerava Bog sa svojim svijetom.
U ovim riječima i djelima odsijeva nam kraljevstvo Božje u svijetu, te doznajemo, što znači "kraljevstvo Božje" u svijetu.
Prema svjedočanstvu Evanđelja, Isus je objavio na trostruk način Božje gospodstvo u svijetu.
Isus navješćuje, proglašava riječima svoje propovijedi: "Blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte evanđelju!" "Išao je u kafarnaumsku sinagogu i poučavao". Marko nam ne govori o sadržaju ove propovjedi, ali opisuje zapanjujuće djelovanje. "Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: što li je ovo? Nove li i snažne nauke!" Pogođeni su duboko u srce. Oni osjećaju: ovdje govori netko s Božjom punomoći, ovdje sam Bog vidi i čuje. To nije tašti i samodopadni govor farizeja. To je riječ Božja.
U slijedeću nedjelju slušat ćemo: "I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti". Bog hoće zdravi i iscijeljeni svijet. U Isusu Bog znakovito počinje prevladavati neizlječive bolesti i grijeh, te prosvjedovati protiv nesreće i smrti u svijetu. U ovim "silnim Isusovim djelima" doznajemo što Bog namjerava sa svijetom koji se podvrgava njegovu gospodstvu. Ovo su znaci i putokazi u budućnost, slobodnu od bolesti, patnje i smrti. Oni nam ujedno govore da ta budućnost nije utopija, kula u zraku, nego je ona upravo ovdje nazočna, u liječenju bolesnika koja Isus već sada vrši. S ovim Isusom, navjestiteljem i glasnikom kraljevstva Božjega već je počela budućnost.
Isus zna: sadašnji svijet stoji pod vlašću one sile što hoće zlo i zato se suprotstavlja Bogu. To se sotonino gospodstvo vidljivo pokazuje u nepravdi, mržnji, ratu, nasilju, patnji, bolesti i smrti. Ako želi svanuti Božje kraljevstvo, kraljevstvo pravde, mira i ljubavi, ako se gospodstvo Božje želi probiti u svijetu, mora se slomiti sila Zloga.
Isus uzima Zloga kao zbiljskoga i tjelesnoga Božjega neprijatelja tako ozbiljno da sam počinje javno djelovanje izgonom zlih duhova. "Sin Božji se pojavio radi ovoga: da uništi đavolska dijela" (l Iv 3,8).
Gdje nastupa Isus, tu se počinje ljuljati gospodstvo Zloga, tu se širi kraljevstvo Božje. "Ali, ako ja Duhom Božjim izgonim zle duhove, onda je došlo k vama kraljevstvo Božje" (Mt 12,28). Isus je također mogao reći: kako ću se boriti za slobodu i dostojanstvo čovjeka, kako ću izgraditi u svijetu kraljevstvo ljubavi, ako prije ne uništim silu onoga koji drži čovjeka zarobljena u ropstvu grijeha? Tako upravo ozdravljaju oni ljudi kojima su sile zla oduzele vlastitu slobodu, kao najjasniji znak za to da je po Isusu čovjek pripušten u slobodu djece Božje. U borbi protiv sotone, Božjega neprijatelja, a time i starog neprijatelja čovjeka kao stvarnog Božjeg stvorenja, vrši Bog proboj zidova iza kojih se ušančilo zlo, a kroz njih se Bog može probiti u svijet. Po silnoj Isusovoj riječi zlim dusima: "Umuknite i iziđite", očituje se da nema nikakve šanse sila Zloga pred spasonosnom silom Boga, koji će uvesti kraljevstvo Božje usprkos svakom otporu. Ljubav će Božja pobijediti i njegovo će gospodstvo zavladati svijetom.
Naviještajmo ovu radosnu vijest i zato molimo da se ispuni vesela vijest. Neka nam dođe kraljevstvo tvoje.
Isus je na Galilejskom jezeru pozvao svoje prve učenike: Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana. U subotu nakon toga otišao je u sinagogu u Kafarnaumu i govorio skupljenom narodu. Slušatelji su bili pogođeni njegovim riječima: „Oni su bili pogođeni njegovim naukom, jer ona ih je poučavao kao netko tko ima (božansku) snagu, a ne kao pismoznanci“ (Mk 1,22).
Marko time želi reći da je Isus bio vrlo vješt govornik i da je bio sposoban privući ljude k sebi. Marko ne želi naglasiti da je Isus raspolagao velikim teološkim znanjem (što su pismoznanci imali), nego želi reći: Isus je govorio s božanskim autoritetom. Govorio je snagom onoga kojemu je Otac sve predao.
Nitko nije znao govoriti kao Isus. Njegove riječi o Božjoj ljubavi pogađale su ljude u srce. Radosna vijest koju je Isus naviještao stizala je do srca, tješila je ljude i uspravljala ih. Za razliku od onoga što su drugi učitelji onoga vremena govorili, mora da je ono što je Isus učio bilo tako neobično da su slušatelji bili time duboko pogođeni.
Isus sam kaže: „Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći“ (Mk 13,31). Mnogi su odmah iz Isusovih riječi crpili snagu. Na kraju svoga života pjesnik Heinrich Heine je priznao: „Ja sam se vratio Bogu kao izgubljeni sin. Svoje rasvjetljenje zahvaljujem čitanju jedne knjige. Jedne knjige? Da, jedna stara, jednostavna knjiga koja ne razočarava, jedna knjiga koja nas gleda s blagoslovom i dobrotom. Ta knjiga je Biblija.“
U današnjem Evanđelju Marko kaže još nešto važno: Isus nije govorio samo kao opunomoćenik, on je govorio kao netko tko ima „moć“. U sinagogi je, naime sjedio jedan čovjek kojega je opsjeo nečisti duh, đavao. Isus zapovijeda zlom duhu, koji je znao da je Isus bio „Svetac Božji“: „Ušuti i napusti ga!“ I „nečisti duh potrese čovjekom i napusti ga uz glasnu viku“ (Mk 1,26).
Ljudi, koji su bili svjedoci čuda, čudili su se i rekli jedan drugomu: „Čak mu se i nečisti dusi pokoravaju“. Od toga se dana proširio glas o Isusu po cijeloj Galileji.
Isus je već nakon svog prvog javnog nastupa u sinagogi u Kafarnaumu govorio i djelovao snagom Božjom. U njegovim riječima nalazimo utjehu i oslobođenje. Uz njegovu pomoć možemo pobijediti moći zloga – u sebi i u svijetu – i možemo se odlučiti za dobro. Ako njegovu riječ čujemo i prihvatimo, smijemo puni pouzdanja moliti kao što nas je on naučio: „Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji… Oslobodi nas od zloga (Mt 6,10.13). – Amen.