Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. lipnja 2017.

 

7. nedjelja kroz godinu (B)

19. veljače 2012.
I on usta, uzer odmah postelju i izađe na očigled svima. Svi suj zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikada još ne vidjesmo!"

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.  Dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" (Mk 2,1-12).

__________

Ne čudimo se, da su se pismoznanci uznemirili, kada su čuli Isusa, da uzetome otpušta grijehe. Grijehe može otpustiti samo Onaj, koji je grijehom bio uvrijeđen — Bog. Ako si takvu vlast prisvaja čovjek, pravi se jednak Bogu, bogohulnik je.

Pismoznancima, dakle, ne možemo predbaciti, da su pogrešno mislili. Isus ih u tom pogledu nije korio. Ali je učinio nešto, što ih je moralo prisiliti na daljnje razmišljanje. Bolesniku, kojemu je upravo otpustio grijehe, naredio je, neka ustane, uzme svoju postelju i ide. Taj je naređenje bez razmišljanja izvršio. Ustao je, uzeo svoju nosiljku i pošao. Razumljivo je da su svi prisutni bili osupnuti i da je pismoznancima stao dah.

Otpuštanje, što ga je Isus izrekao nad uzetim, nije bilo učinjeno samo prigodno. Spadalo je u bit Mesijanskog poslanstva.

Već prije Njegovog rođenja anđeo je navijestio Josipu, da će Marija roditi Sina, koji će ljudski rod osloboditi od grijeha.

Krstitelj, koji je na Jordanu pripremao mnoštvo na Mesijev dolazak, govorio je slično: Evo, Jaganjac Božji, koji oduzima grijehe svijeta…

U Evanđelju naletimo na mnoga mjesta, gdje protivnici Isusu predbacuju, zašto se zauzima za grešnike, s njima se druži i s njima jede. Isus odgovara, da nije došao tražiti pravednike, nego grešnike. U današnjem odlomku vidimo, kako oslobađa čovjeka najprije duhovne sakatosti — grijeha, i istom tada mu ozdravlja bolesno tijelo.

Riječima nad kaležom na Posljednjoj večeri je naznačio, da će se Njegova krv proliti za mnoge za otpuštanje grijeha. Prije uzašašća nalaže apostolima, da idu naviještati oproštenje grijeha svim narodima.

Pismoznanci su bili u pravu, kada su tvrdili, da grijehe može otpuštati samo Bog. Ali nisu bili u pravu, kada su Isusu, kada je opraštao grijehe, pripisivali bogohulstvo. To je naime učinio Bog, koji je zato postao čovjekom, da bi nas oslobodio od grijeha. – Amen.