Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. lipnja 2017.

 

Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica (B)

29. ožujka 2015.
Palme su počasni pobjednički znak. Carevi i veliki vojskovođe koji su se sa svojih ratnih pohoda vraćali u Rim, ulazili su u grad okićeni palmama - i s njima veliki lanac onih koje su pobijedili.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" (Mk 11,1-10).

___________

 

Palme su počasni pobjednički znak. Carevi i veliki vojskovođe koji su se sa svojih ratnih pohoda vraćali u Rim, ulazili su u grad okićeni palmama – i s njima veliki lanac onih koje su pobijedili.

U ovom smislu Isusu ne odgovaraju palme. Evanđelist Marko ne govori o palmama, nego o strukovima trave koje su ljudi odrezali na poljima i prosipali putom kojim je išao Isus.

Isusu ne odgovara ni konj. Konj je statusni simbol, odgovara bogatstvu i moći. Isus ne dolazi na konju nego na jednom magarcu.

Mnogo ljudi ove godine dolazi u Rim da posjeti mjesta ranokršćanskih mučenika, bazilike i trgove, ostacima prošle moći i bogatstva. Ondje, u Rimu, otkrili su prije stotinu godinu jednu čudnu slikariju. Ovaj je zid pripadao prostoru u kojemu se zadržavala tjelesna straža rimskog cara. Ova slika prikazuje jednog čovjeka s glavom magarca koji visi na križu. Pred njim kleči jedan vojnik i klanja se čovjeku na križu. Ispod toga stoji potpis: "Aleksamen se klanja svome bogu." – Jasno je što se time htjelo reći. Ovaj je Aleksamen vjerojatno bio član mlade kršćanske zajednice. To su doznali njegovi drugovi vojnici i htjeli mu se narugati: kakav bi to mogao biti bog koji dopušta da ga ljudi razapnu na križ? To može biti samo magarac! A onaj koji pred takvim bogom pada na koljena, također može biti samo magarac!

Magarac o kojemu se govori danas, na Cvjetnicu, on nam može pomoći da razumijemo što Isus svojim ulaskom u Jeruzalem želi pokazati. Ovaj ulazak uopće nije bio trijumfalan. Mnogi od ljudi koji su vikali "Hosana!" uskoro će poželjeti vidjeti novo čudo. U Betaniji, predgrađu Jeruzalema, Isus je uskrisio svoga prijatelja Lazara. O tome su već čuli. Možemo također zamisliti da mnogi ondje bili iz znatiželje i da je u tom mnoštvu bilo mnogo njih koji su bili ispunjeni mržnjom i zavišću.

Ne, ovaj ulazak nije bio trijumfalan. To nam već i magarac pokazuje. O njemu je Isus jednostavno rekao učenicima: "Gospodin ga treba" (Mk 11,3). Gospodinu je potreban magarac, jedna životinja koja u našem narodu važi kao glupa. Isus izabire jednog takvog magarac jer magarac označava siromaštvo, poniznost, posao i pokorenost. Magarac je životinja siromašnih ljudi. Veliki sjede na konju; Isus sjeda na magarca. Ulazi u Jeruzalem da bi bio ponižen i prezren, da bi doživio krajnje poniženje. Ali upravo u tome leži tajna našega otkupljenja. – Amen.