Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. lipnja 2017.

 

Namjesnikov svjedok

9. travnja 2012.
Svjedčanstva glavnog rimskog rabina o papi Piji XII.

Daniel Goldhagen prije nekog vremena je «otkrio» da je papa Pio XII. kolaborirao s nacističkim režimom, da je bio «Hitlerov papa», a Rolf Hochhut, pisac dramskog djela «Namjesnik» o papi Piji XII. opetovano ponavlja da taj Papa nije ništa poduzeo da zaštiti Židove u vrijeme nacističkog progona.

Najbolje je da nam o Piji XII. nešto više rekne Eugenio Zolli glavni rabin grada Rima koji je imao priliku iz bliza upoznati tadašnjeg Papu.

Zolli s rodio 1881. god. u Brody u Galiciji, studirao je u Beču i Firenci, Bio je profesoru u Padovi, a god. 1918. postao je glavni rabin u Trstu. Kada su fašisti preuzeli vlast god. 1922. mnogim članovima svoje židovske zajednice pomogao je novčano ili im je pribavio putovnice kako bi mogli otputovati u Palestinu. Zolli, koji je razumio njemački, poljski hebrejski i talijanski, pratio je vijesti i komentare u sredstvima javnog priopćavanja. Naslućivao je da kako se veliko zlo nadvilo nad Europu. Kada je na početku rata bio premješten u Rim za vrhovnog rabina, dao je do znanja tamošnjim Židovima da ih ne očekuje sjajna budućnost. Nažalost nitko mu nije vjerovao. Zaklinjao je vodeće članove rimske sinagoge sve postojeće liste s imenima članova. Pa i onda kada su nacisti u rujnu 1943. okupirali Rom, nije mogao uvjeriti svoje sunarodnjake da ih čekaju nemili dani. Nekoliko dana kasnije je nacistički vođa u Rimu Kappler tražio od rimskih Židova 50 kg zlata ili 300 talaca. Zolli se je ponudio kao talac, ali uzalud. Ipak mu je uspjelo skupiti 35 kg zlata. A onda se vrhovni rabin zaputio po prvi puta u Vatikan. »Novi zavjet ne smije zaboraviti stari» rekao je papi. Papa Pio XII. bio je istog mišljenja te mu je rekao da dođe popodne. Do tada su rimske župe za potrebe sinagoge skupile ostalih 15 kg zlata.

Kappler je međutim želio ne samo zlato nego i deportaciju Židova. On je po Himmlerovoj zapovijedi već bio naredio da se rimski Židovi imaju deportirati 16. listopada 1943. u koncentracijske logore. Pet dana prije njihova odvođenja u nepovrat, SS-zapovjednik naredio je da se pokupe njihove dragocjenosti iz arhiva, vrijedne knjige i rukopisi i prevezu u Műnchen. Racija je počela rano ujutro a za tu akciju je pozvao specijalne postrojbe koje su bile stacionirane na sjeveru zemlje. Od 8000 Židova koliko ih je bilo na popisu SS-komande, uhvaćeno je 1022 osobe, među njima 200 djece. Kada je racija u 13 sati privedena kraju na ulicama geta nije više bilo žive duše. U 18 zapečaćenih vagona odvezeni su u nepovrat. Samo je njih 15 preživjelo pakao nacističkih logora.

Za vrhovnim rabinom Zollijem je raspisana potjernica, a on je, ako i njegov prijatelj Pio XII., bespomoćno gledao što se dešava s njegovim sunarodnjacima.

Imao je priliku tih dana vidjeti 4447 Židova koji su po Papinu naređenju bili sklonjeni u 150 samostana i crkvenih kuća i pored svih prijetnji nacističkih hordi da će se najstrože kazniti svi oni koji budu skrivali ili hranili Židove. U Rimu, Vatikanu, Castel Gandolfu, Papinu ljetnikovcu nalazilo je do i 8 tisuća izbjeglica svoje sklonište. Zolli je zapisao u svoj dnevnik da bi se knjige mogle napisati o Papinoj pomoći koju je pružao unesrećenima. Po njegovim je riječima Pio XII. bio «branič istinskog mira!»

U lipnju 1944. Amerikanci su oslobodili Rim, a u siječnju 1945. ruske postrojbe su zaposjele koncentracijski logor Auschwitz. Tri tjedna kasnije veleučeni rabin Zolli prešao na katoličku vjeru. Za krsno ime uzeo si je, iz zahvalnosti prema Piju XII. Za sve ono što je učinio za njegove sunarodnjake, njegovo krsno ime Eugenio. Nekoliko dana prije toga njemu se, njegovoj ženi i kćerki ukazao božanski Spasitelj. Radi prijelaza na katolički vjeru Zolli se morao odreći cijelog svoga dosadašnjeg života. Većega skandala skoro i nije bilo u židovstvu od onoga trenutka kada je Baruh Spinoza bio isključen iz sinagoga u Amsterdamu. Rimska je sinagoga pozvala svoje članove na višednevnu pokoru, oplakivala ga je kao mrtvaca, proglasivši ga izdajnikom.

U petak, 2. ožujka 1956. prestalo je kucati Zollijevo srce nakon što je tjedan dana ranije povjerio jednoj bolničkoj sestri: «Idući ću petak umrijeti, u času kada je umro moj Gospodin Isus.» Tako je i bilo. Posljednje riječi koje je izgovorio bile su nerazumljive.