Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  16. prosinca 2017.

 

4. uskrsna nedjelja (B)

26. travnja 2015.
Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus: "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga" (Iv 10,11-18).

______

 

Vele, da je Evanđelje umjetnina, puna pjesničkog nadahnuća. Bilo to istina ili ne, sigurno je vrlo stvarno. O tome nam svjedoči i današnji odlomak, o dobrom pastiru, bezbrižnom najamniku i krvoločnom vuku.

Tko je vuk? Sablažnjivač, koji kvari nedužna srca? Farizej, koji se zaodjeva u ovčije runo. Krivovjerac, koji iskrivljuje Božju nauku? Sva trojica i još mnogi drugi.

Ipak se čini, da se krvoločni vuk današnjeg dana krije drugdje. Nastupom novoga vijeka počela se razvijati znanost, koja je otkrila u prirodi čudesne zakonitosti. Čovjek je pred njima najprije zanijmio, a zatim ih je počeo koristiti u svoju korist. Načinio je računar, razbio atom, stupio na mjesec. Ali ta ista znanost se sa svojom kćeri tehnikom sve više mijenja u vuka. Sve glasnije reži i sve nasilnije nam se trga iz ruku. Kako dugo ćemo je još krotiti?

Zakonitosti, koje vrijede za prirodu, počeli smo uvađati u međusobne odnose. Čovjeka, koji se diže nad prirodom, samostalno biće, nedodirljivu osobu mijenjamo u dio prirode, u stvari, i vladamo njime po miloj volji. Osobu mijenjamo u predmet, toliko vrijedan, koliko je upotrebljiv. U stroj, koji je toliko koristan, koliko proizvađa. Čovjek je sve više rasčovječen, gubi unutarnju vrijednost, postaje tehnička i trgovačka roba, koju do krajnosti iskoristiš, a na kraju bez srca odbaciš. Cijenjen je muškarac koji ima mišice: što ih više zna koristiti, više mu pljeskamo. Obožavana je žena koja je seksi: koliko je nerođenih bića spremna otpremiti sa svijeta, ne zanima nas. Vuk nam uzima čovječnost, izbezumIjuje nas, loče nam krv i čini od nas zvijeri.

Ako itko, tada Onaj koji nas zove, da opet postanemo ljudi i da se vratimo ljudskom dostojanstvu. Ni u jednoj knjizi, koju posjeduje čovječanstvo, nije tako razumno obrazloženo i tako živo utemeljeno, kao u blagovijesti Sina Čovječjega.

Gdje ste navjestitelji Kristovih riječi?